ODGAJANJE DJECE PUTEM PLAŠENJA, STRAHA l ZASTRAŠIVANJA
Ovo je jedna od najzastupljenijih i najuočljivijih greški u odgoju djece. Svaki put kada dijete malo snažnije zaplače roditelji ga počnu zastrašivati mrakačom, babarogom, lopovom, šejtanom i sl. Najteži oblik ovakvog pristupa je kada roditelji počnu svoje dijete zastrašivati profesorom, učiteljem, doktorom, hodžom itd. Sve ovo kod djece razvija veliki strah od navedenih pojava ili osoba. Taj strah se počinje širiti kod djeteta i na druge stvari i osobe, te počinje zauzimati sve više i više prostora u dječijem srcu. Nakon izvjesnog vremena dijete se može početi plašiti predmeta, pojava i osoba kojih se uopće ne bi smjelo plašiti, čak naprotiv. Najgore što se dešava u praksi, a što najviše produbljuje strah kod djeteta, jeste slučaj kada se dijete ozljedi, bilo to padom na zemlju, nožem ili na bilo koji drugi način, i od te ozljede mu poteče krv iz tijela. U tom momentu, umjesto da roditelji ovladaju situacijom i smireno se nasmiješe svome djetetu praktično mu pokazujući na taj način da to nije ništa strašno i užasno, i time smire i očvrsnu svoje dijete, oni, na žalost, počnu prestrašeno skakati, uzvikivati i jadikovati, tražeći zavoje, pomoć, hitnu i sl. U ovome posebno prednjače majke koje usljed svoje neizmjerne ljubavi prema djeci i brige za njih počnu plakati, urlati, zapomagati, udarati se po prsima i licu i jadikovati. Sve to rezultira jedino povećanjem straha i plača kod već ozlijeđenog djeteta i navikava djecu da se plaše svaki put kada vide krv ili osjete bol.
Opasne greške u odgoju djece - Muhammed b. Ibrahim El-Hamd
Ovo je jedna od najzastupljenijih i najuočljivijih greški u odgoju djece. Svaki put kada dijete malo snažnije zaplače roditelji ga počnu zastrašivati mrakačom, babarogom, lopovom, šejtanom i sl. Najteži oblik ovakvog pristupa je kada roditelji počnu svoje dijete zastrašivati profesorom, učiteljem, doktorom, hodžom itd. Sve ovo kod djece razvija veliki strah od navedenih pojava ili osoba. Taj strah se počinje širiti kod djeteta i na druge stvari i osobe, te počinje zauzimati sve više i više prostora u dječijem srcu. Nakon izvjesnog vremena dijete se može početi plašiti predmeta, pojava i osoba kojih se uopće ne bi smjelo plašiti, čak naprotiv. Najgore što se dešava u praksi, a što najviše produbljuje strah kod djeteta, jeste slučaj kada se dijete ozljedi, bilo to padom na zemlju, nožem ili na bilo koji drugi način, i od te ozljede mu poteče krv iz tijela. U tom momentu, umjesto da roditelji ovladaju situacijom i smireno se nasmiješe svome djetetu praktično mu pokazujući na taj način da to nije ništa strašno i užasno, i time smire i očvrsnu svoje dijete, oni, na žalost, počnu prestrašeno skakati, uzvikivati i jadikovati, tražeći zavoje, pomoć, hitnu i sl. U ovome posebno prednjače majke koje usljed svoje neizmjerne ljubavi prema djeci i brige za njih počnu plakati, urlati, zapomagati, udarati se po prsima i licu i jadikovati. Sve to rezultira jedino povećanjem straha i plača kod već ozlijeđenog djeteta i navikava djecu da se plaše svaki put kada vide krv ili osjete bol.
Opasne greške u odgoju djece - Muhammed b. Ibrahim El-Hamd
