Nakon što duša izađe iz tijela i tvoja smrt se ustanovi, zatečeni ukućani, komšije i prijatelji teška srca požurit će s pripremama za tvoju dženazu. Zatim će doći vrijeme da ponesu tvoje tijelo iz tvoje dunjalučke kuće u tvoju novu kuću! Donijet će te na mezarje, klanjati ti dženazu, a zatim te ponijeti do tvoga kabura!
Donijet će te do mračne, tijesne, hladne, strašne, tišinom ispunjene jame! Tvoj sin, brat, otac, zadnji put se rastaju od tebe spuštajući te u kabur! Daske, od glave ti prema nogama počinju redati, i polahko tvoje tijelo, u kefine umotano, od svakog pogleda zaklanjati! Najbliži se saginju i do zadnje daske te prate pogledom!
Zatim se začuje jedan grumen zemlje kako udara o tvoje daske iznad tebe, pa drugi, treći i onda počinje zemlja da sipa.
Ubrzo sve utihne, ljudi se razilaze, odlaze s tvog kabura, vraćaju se svojim kućama i svojoj svakodnevnici!
I sinovi i rođena braća, i oni se vrate kući. S nevjericom te traže po kući, svakog trena iščekujući da ćeš se pojaviti! Teško prihvaćaju da te više nema među njima, da si napustio ovaj svijet, okončao dunjalučki život!
A ti, ti si ostao sam u kaburu, u mračnoj, tijesnoj, hladnoj jami! Ostao si bez prijatelja, bez sagovornika, bez pomagača!
Zapitaš li se šta će biti s tobom u kaburu?!
Hajrudin Tahir Ahmetović
https://t.me/okoristise