📚ISLAMSKO ZNANJE - علم الإسلام📚

Džihad riječju danas nimalo ne zaostaje od džihada oružjem. Hrabrost u govoru je od najvećeg oblika džihada.

Šejh Sulejman Ulvan, hafizahullah ve fekke esrehu

Džennet se neće postići lijenosću, spavanjem, rahatlukom, već umaranjem i činjenjem dobrih djela!

✍️Šejh Salih Fevzan, hafizahullah
@islamskoznanje

Iblis se unesrećio sa pet stvari:

- nije priznao grijehe;

- nije se pokajao niti je sebe korio;

- nije se odlučio na povratak Allahu;

- i izgubio je nadu u Allahov oprost.

A Adem se usrećio sa pet stvari:

- priznao je svoju grešku;

- pokajao se zbog toga;

- korio je samog sebe;

- požurio je da se vrati Allahu;

- i nije izgubio nadu u Allahov oprost.
@islamskoznanje

Od nifaka je ponašati se sa džahilima i novotarima blago i lijepo, prešućivati njihove grijehe i novotarije, a braći istraživati mahane i ponašati se prema njima nedolično...

Od sunneta je lijepo ponašanje prema svakom, ali prema braći još više, još bolje...
@islamskoznanje

➡️ Četiri su stvari kojima žena ruši svoju kuću: inat, živčanost (nervoza), sumnja i podizanje glasa.

➡️ Četiri su stvari kojima čovjek ruši svoju kuću: udaljenost, zanemarivanje, grubost i škrtost

➡️ Četiri stvari rastavljaju braću: imetak, žene, zavist (el-hased) i smrt.

➡️ Četiri stvari lišavaja te ugleda kod ljudi: mnogo govora, mnogo smijanja, laž i prenošenje tuđih riječi (nemimet).
#preuzeto

Veliki broj današnjih učenjaka i običnog svijeta od muslimana ne znaju od stvari koje ruše tevhid osim širk grobova i umrlih, a ne znaju za širk taguta, zakonodavstva i mijenjanja šerijata. To je rezultiralo da puno ljudi robuje ljudima a ne Gospodaru ljudi. Pa su takvi poput onih koji proklinju Faraona i kude ga ali s druge strane vjeruju u Hamana i hvale ga.

Šejh Sulejman Ulvan, hafizahullah ve fekke esrehu

Nafi'a, sluga Abdullaha ibn Omera radijallahu anhu je rekao:

Nikada ibn Omer radijallahu anhu nije proučio ajete s kraja sure Bekare, gdje su Allahove riječi: "Pokazivali vi i ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati" (Bekara, 284.), a da ne bi zaplakao i kazao: U ovome je, doista, težak obračun.
@islamskoznanje

RAZLIKA IZMEĐU OPRAVDANE NADE I PRAZNIH ILUZIJA

Razlika između opravdane nade i praznih iluzija je u tome što se opravdana nada temelji na trudu, zalaganju i djelovanju, a prazne iluzije na ljenosti, dokonosti i ogrezlosti u grijesima. Za onoga koga njegova nada navodi na pokornost i dobra djela, a odvraća od nepokornosti i grijeha, može se reći da se ima čemu nadati i da mu je nada na mjestu, za razliku od onoga ko se previše nada, a ništa za ostvarenje nade ne čini. Nada ovog posljednjeg u pravom smislu riječi i nije nada, već prazna iluzija i zabluda. Kada bi se neko ko ima komad zapuštene, neuzorane i neposijane zemlje, nadao da će od nje imati korist kao i onaj ko ju je prethodno valjano uzorao, posijao, zalijevao i o njoj se brinuo, svijet bi ga proglasio najvećom budalom. Isti bi bio slučaj i sa onim ko bi se žarko nadao da će mu se, bez odnosa sa ženom, roditi sin i kada odraste postati najobrazovaniji čovjek svoga vremena bez ikakve želje za znanjem i ulaganja truda za njegovim stjecanjem. Takav je slučaj i sa onim ko se pretjerano nada da će zaslužiti visoke položaje u Džennetu, uživanje u njegovim blagodatima i vječni boravak, a da se prethodno ne nastoji približiti Uzvišenom Allahu i steći Njegovu naklonost, pokorno izvršavajući Njegove zapovijedi i kloneći se Njegovih zabrana. Mnogo je takvih džahila (neznalica) koji su, oslanjajući se na Allahovu milost, oprost i darežljivost, zapostavili Njegove zapovijedi i zabrane, zaboravljajući na to da "On žestoko kažnjava i da kazna Njegova neće zaobići narod grešni." (El-En'am, 147.), te da je onaj ko se, i pored upornog griješenja, nada oprostu svojevrsni prkosnik. Ma'ruf je nekome rekao: "To što se nadaš u milost Onoga kome si nepokoran, je svojevrsna zabluda i glupost." Jedan je učenjak rekao: "Ne zaboravi da će kazna Onoga koji je naredio da se onome ko ti je na ovome svijetu ukrao tri srebrenjaka (dirhema) odsiječe ruka, na onom svijetu, biti još teža!" Jedan čovjek je el-Hasanu rekao: "Viđam te da stalno plačeš." - pa mu je odgovorio: "Bojim se da me (Allah) ne odbaci, pa da više na mene ne obraća pažnju." On (tj. el-Hasan) je često imao običaj reći: "Neke su ljude zavele puste želje za oprostom do te mjere da su i umrli, a da se nikada nisu iskreno pokajali, govoreći: "Ja o svome Gospodaru imam najljepše mišljenje", a laže, jer da je o Njemu imao lijepo mišljenje, slušao bi Ga i radio dobra djela." Suština ovog pitanja leži u tome da se pod nadom podrazumijevaju preduvjeti koje je Allahova mudrost ugradila u Njegovu vjerozakonu i određenju, zatim u čovjekovom ispunjavanju tih uvjeta, njegovom lijepom mišljenju o svome Gospodaru, nadi da ga neće prepustiti samom sebi, nego da će ga dovesti do onoga što priželjkuje i što će mu koristiti, te odvratiti od onoga što je suprotno tome. Onoga ko u nešto polaže nadu treba podsjetiti da to podrazumijeva tri stvari:

1. Osjećaj ljubavi prema onome čemu se nada.

2. Osjećaj straha u slučaju neispunjenja onoga čemu se nada.

3. Zalaganje u granicama mogućnosti za ostvarenje onoga čemu se nada.

Nada kojoj nedostaje bilo koji od gore navedenih elemenata nije nada, nego puste iluzije, a nada i iluzije nisu jedno te isto. Ovo zato što svako ko se nečemu nada, osjeća izvjesnu dozu i bojazni, poput putnika koji se na putu boji pa požuri da ne bi zakasnio.U hadisu koji pripovijeda Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko se boji, na put krene na početku noći, a ko na put krene na početku noći, stigne na odredište. Zar Allahova roba nije skupocjena?! Zar Allahova roba nije Džennet?!" (Tirmizi).
Uzvišeni Allah veli: "Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti." (El-Bekare,218.) tj. takvi se mogu nadati Allahovoj milosti. To ne znači da se Njegovoj milosti ne mogu nadati i drugi, ali je ovdje posebno istaknuto da ju zaslužuju oni koji su spomenuti.
@islamskoznanje

Sufjan es-Sevri radijallahu ahnu je rekao:

"Početak znanja i naukovanja je šutnja, na drugom mjestu dolazi slušanje, onda je na trečem mjestu pamćenje, zatim dolazi prakticiranje i provođenje naučenog, a tek na petom mjestu širenje tog znanja."
@islamskoznanje

"Neće sljedbenik sunneta prihvatiti novotarije sve dok ne počne pravdati novotare. Onda mu srce počne bježati od osuđivanja novotara, a približavati se mržnji prema onim koji na novotarije ukazuju. Doista nema ništa ružnije od punog mesdžida sljedbenika sunneta, pod minberom novotara."
@islamskoznanje

Kazao je Osman radijallahu anhu:

"Nas‌ao sam slast imana u c‌etiri stvari:

Prva je u obavljanju Allahovih naredbi;

Druga u izbjegavanju Njegovoh zabrana;

Trec‌a u naređivanju dobra z‌elec‌i time Allahovu nagradu;

C‌etvrta u odvrac‌anju od zla iz straha od Allahove kazne."

Rekao je takođe radijallahu anhu:

"C‌etiri su stvari c‌ija je spoljas‌nost vrlina, a unutras‌njost obaveza:

- Mijes‌ati se s dobrim ljudima je vrlina, ali je ugledanje na njih obaveza.

-C‌itanje Kur’ana je vrlina, ali je postupanje po njemu obaveza.

-Posjec‌ivanje mezarja je vrlina, ali je spremanje za njega obaveza.

-Obilazak bolesnika je vrlina, ali je uzimanje pouke od njega obaveza."
@islamskoznanje

“Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja: onaj koji žuri govori prije nego što sazna, odgovara prije negoli nešto shvati, odluči prije negoli provjeri, kudi prije nego što se u nešto uvjeri.”
@islamskoznanje

HARIDŽIJE

Haridžije su opasnije za muslimanski ummet od nevjernika u smislu širenja pokvarenosti i zablude. Kad god se pojave, donose nevjerstvo i ubijaju muslimane, jer je borba protiv otpadnika (murteda) preča nego borba protiv nevjernika koji nisu bili muslimani u osnovi.

Ko ubija mudžahide u Šamu i podržava haridžije, on krši svetost muslimanske krvi. Džihad danas vodi onaj ko želi cijeli islam, a ne onaj ko bira samo ono što njemu odgovara.

Abbas ibn Abdulmuttalib je rekao o haridžijama: "Bore se protiv nevjernika, a zatim podižu granice neprijateljstva." Zbog toga su ih nazvali haridžijama.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povezao je haridžije s Dedžalom jer ih emocije i nedostatak jasnih dokaza vode u zabludu. U hadisu je rekao: "Svaki put kad se pojavi skupina njih, biće uništena – sve do Sudnjeg dana."

Pretjerivanje u laži dolazi iz fanatizma. Ako nema dokaza, laž je samo slijeđenje strasti. Allah kaže: "Ne slijedite strasti svoje i ne govorite protiv Allaha ono što ne znate."

Haridžije su najopasnija sekta jer svoj fanatizam za zabludu smatraju iskrenošću. Ta iskrenost ih čini posebno opasnim, jer ne prihvataju da su u zabludi.

Ne postoji skupina poput haridžija koja ubija djecu svojih neprijatelja, vjerujući da oni imaju pravo uzeti Allahovo sudstvo u svoje ruke.

Države se ne mogu izgraditi haridžijskom ideologijom jer one ne uspostavljaju pravdu. Njihovi postupci se temelje na nasilju i nepravdi, a njihov poraz dolazi zbog vlastitog zulumćarenja.

Šejh Abdulaziz et-Tarifi
Preuzeto

Oni su naši pomagači - Šejh Sadik Ebu Abdullah El-Hašimi

Zašto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao 11 žena?

Nakon što sam poslušao jedno predivno predavanje i posebno lijepo pojašnjenje šejha Bedra el-Mešarija, Allah ga sačuvao, i njegovo stanje popravio, u kojem odgovara na sumnje orijentalista, nemuslimana i munafika koji tvrde da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ženio iz strasti i prohtjeva, šejh je u kratkom vremenskom okviru na poseban i jedinstven način iznio činjenice i razloge njegovih brakova.

Ovo je također odgovor, savjet i uputa svima onima koji žele stupiti u poligamni brak ili koji zloupotrebljavaju tu praksu, ne prilazeći joj s ozbiljnošću i iskrenošću.

U nastavku prenosim njegove riječi, koje sam prilagodio:

"Zašto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao 11 žena?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio je jedanaest žena.

Međutim, od svih tih brakova, on je oženio samo jednu djevicu – to je bila Aiša, radijallahu anha.

Gdje su oni koji danas govore, naročito orijentalisti, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a mi našeg Poslanika uzimamo za čistog i daleko od takvih optužbi, imao toliko žena zbog strasti?

Ova tvrdnja nema nikakve osnove niti logike, niti razuma.
Ovdje neću odgovarati iz strasti, već argumentima, razumom i dokazima. Hajde da pogledamo hronološki redoslijed Poslanikovih brakova.

Faze Poslanikovih brakova

Kada analiziramo faze Poslanikovih brakova, vidimo da postoje jasni razlozi koji opovrgavaju ovakve optužbe.

1. Prva faza

Poslanik je od svoje rođenja pa sve do 25. godine bio neoženjen. Nije imao nijedan brak do te dobi.

2. Druga faza

Od 25. do 50. godine bio je oženjen samo jednom ženom, našom majkom Hatidžom, radijallahu anha.

Tokom ovih 25 godina nije se oženio ni jednom drugom ženom.

Gdje su ovdje strasti o kojima govore neprijatelji islama?

Poslanik je bio u najboljoj snazi mladosti, a ostao je vjeran samo Hatidži.

Hatidža, radijallahu anha, bila je starija od njega.
Prema mišljenju učenjaka, imala je između 38 i 40 godina kada ju je oženio. A on je tada imao 25 godina.

Nadalje, Hatidža je bila prethodno udata za dva muža prije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i imala je djecu iz tih brakova.

Dakle, Poslanik je oženio ženu koja je starija od njega, udovicu, i to nije bio brak iz strasti, već iz ljubavi, poštovanja i međusobne podrške.

Ovo je ujedno i poruka muškarcima da se ne boje oženiti udovice ili razvedene žene, jer to nije sramota, već milost i briga.

3. Treća faza

Nakon Hatidžine smrti, od 50. do 52. godine Poslanik nije sklapao nijedan brak.
Bio je u dubokoj tuzi zbog gubitka Hatidže, radijallahu anha, i nije se oženio iz poštovanja prema njoj.

4. Četvrta faza

Od 52. do 60. godine Poslanik je sklopio više brakova, ali svi su ti brakovi imali jasne šerijatske, političke, društvene i humane razloge.
Cilj ovih brakova bio je jačanje veza među plemenima, briga o ženama i širenje islamske poruke.

5. Peta faza

Nakon 60. godine objavljen mu je ajet: “Od sada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš…” (El-Ahzab, 52).
Nakon tog ajeta Poslanik više nije sklapao brakove.

Brak sa Sevdom bint Zem’a

Sevda, radijallahu anha, imala je 80 godina kada ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio, a neki učenjaci kažu da je imala čak 83 godine.

Braćo, bila je stara žena, radijallahu anha, naša majka Sevda.

Poslanik ju je oženio u tim godinama zato što je bila udovica i njen muž je umro tokom Hidžre.

Kurejšije su tada govorile loše o muslimanima, tvrdeći da su muškarci umrli, a žene ostale kao udovice. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je ušutkati te glasine.

Primijetite, Poslanik nije rekao nekom od svojih ashaba da je oženi, već je on lično inicirao ovaj brak iz milosti prema njoj. Svaka žena koju je Poslanik oženio imala je svoj poseban razlog i mudrost.

U to vrijeme, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je zauzet vođenjem zajednice, borbama i uspostavljanjem države.

Razmislite, danas neko od nas ima posao i dvije obaveze dnevno, pa ne stigne ni kupiti povrće za svoju porodicu. A šta tek reći o čovjeku koji vodi cijelu zajednicu i gradi državu?

Sevda, radijallahu anha, bila je prva udovica u islamu. Njen muž je umro u Abesiniji, a njena porodica u Mekki bila je nevjernička. Kome da je ostave? Bila je starija žena, i jedna od mudrosti njenog braka s Poslanikom bila je i ta da pomaže u odgoju djece Hatidže, radijallahu anha, nakon njene smrti.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio je Sevdu jer je bila razumna, starija žena, koja je mogla brinuti o njegovoj porodici.
Tim brakom, Poslanik je zaštitio Sevdu i ušutkao munafike i mušrike koji su širili laži o njemu.

Nakon toga, Poslanik je godinu i po dana kasnije oženio Aišu, radijallahu anha. Aiša je bila jedina djevica koju je Poslanik oženio. Gdje su ovdje strasti, braćo?

Poslanikovi brakovi kao poslanika i kao čovjeka

Poslanik se ženio na dva načina:
1. Kao običan čovjek prije poslanstva, kada je oženio Hatidžu, radijallahu anha.

2. Kao poslanik nakon objave, kada su brakovi imali šerijatske i da’vetske ciljeve.

Čak i brak s Hatidžom bio je dio Allahove pripreme za Poslanika. Hatidža ga je štitila, podržavala i bila uz njega u najtežim trenucima.

Zašto danas imamo toliko problema s brakom?
Smatramo da je problem ako je žena starija ili ako muškarac nije dovoljno bogat.

Braćo, udajite svoje kćeri i ne sputavajte ih običajima koji nemaju temelja u vjeri.

Pouka iz priče o Musau i Šuajbu

Pogledajte priču o Musau i Šuajbu u Kur’anu. Kada je Musa došao Šuajbu, jedna od njegovih kćeri rekla je: "O oče moj" – reče jedna od njih – "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana." (El-Kasas, 26).

Šuajb je tada rekao Musau: "Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje" (El-Kasas, 27).

Nije rekao:"Oženit ćeš stariju" ili "mlađu."
Ove podjele na staru i mladu, velike razlike u godinama i običaji koji nemaju osnove u vjeri, doveli su do toga da danas u našim kućama ima mnogo neudanih žena.

Braćo, slijedimo sunnet i olakšajmo brakove našim kćerima i sestrama.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
"Ako dođe neko čijom ste vjerom i karakterom zadovoljni, udajte svoje kćeri za njega"

Postavljam vam sada pitanje:

Da li je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio jedini poslanik koji je imao više žena?

Ili su i drugi poslanici imali više žena?

Mnogo poslanika imalo je više supruga.

Naprimjer, Jakub, alejhis-selam, imao je više žena. Dokaz za to je da je Jusuf, alejhis-selam, bio sin druge majke.

Također, Ibrahim, alejhis-selam, imao je Saru i Hadžeru.

Sulejman i Davud, alejhimus-selam, poznati su po tome da su imali desetine žena.

Zašto se onda kritikuje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?

Svi poslanici su se ženili s mudrošću koju je Allah odredio, radi služenja vjeri i širenja poslanstva.
Ovo je odgovor onima koji se pitaju zašto je Poslanik imao više od četiri žene.
Poslanik je postavljao temelje islama i širio Allahovu vjeru.

Koliko je star islam danas?
Islam danas ima 1446 godina. Zamislite, braćo, da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oženio više žena, uključujući i mlađe, poput Aiše, radijallahu anha.

Kako bismo prenijeli vjeru na buduće generacije?

Mudrost braka s Aišom
Aiša, radijallahu anha, bila je mlada kad ju je Poslanik oženio, kako bi mogla kao mlada i pametna djevojka upamtiti znanje, učiti i prenositi vjeru. Allah je odredio da ne rađa djecu, kako bi bila potpuno posvećena prenošenju sunneta.

Nije bila zaokupljena djecom ni njihovim odgojem, već je bila pripremljena za ovaj zadatak.

Aiša, radijallahu anha, je bila odvažna i često je postavljala pitanja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Kao najmlađa žena Poslanika, bila je voljena i posebno cijenjena.

Poslanik je na pitanje koga najviše voli odgovorio: “Aišu.”

A kad su ga upitali koga od muškaraca voli, rekao je: “Njenog oca.”

3. Milost prema udovicama i ženama u nevolji – Poslanik bi ženio siromašne žene s djecom, pružajući im zaštitu i finansijsku podršku.

Upotpunjavanje šerijatskih propisa
Poslanikovi brakovi također su imali ulogu u objavljivanju i upotpunjavanju šerijatskih propisa.

Naprimjer, njegov brak sa Zejnebom bint Džahš, koja je prethodno bila supruga Zajda ibn Harisa, bio je ključan za ukidanje usvojenja (tebenni).

Allah je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se oženi Zejnebom kako bi pokazao da posvojeni sinovi nemaju isti status kao biološki sinovi. Nakon ovog braka, Zajd ibn Haris nije više bio nazivan “Zajd ibn Muhammed”, već se vratio svom pravom imenu – Zajd ibn Haris.

Ovaj brak ukinuo je pređašnju praksu usvojenja i omogućio objavljivanje važnog šerijatskog propisa.

Poslanikovi brakovi su stoga bili mudro vođeni od strane Allaha, dželle šanuhu, kako bi osigurali prenošenje vjere, jačanje zajednice, pružanje podrške ženama u nevolji i objavu propisa koji su upotpunili islam."

Zaključak:
Naša vjera je uzvišena. Budite ponosni na to. Podignite glavu kada čujete o islamskom naslijeđu, ovom božanskom uređenju i pripremi od Allaha, subhanehu ve te'ala.

Poslanikovi brakovi nisu bili vođeni strašću, već dubokom mudrošću i misijom prenošenja islama, širenja znanja i jačanja zajednice.

Aiša, radijallahu anha, živjela je 42 godine nakon Poslanikove smrti i prenijela znanje generacijama muslimana.
Umrla je 52. godine po Hidžri, u dobi od 66 godina.

Doprinos supruga Poslanika
Koliko hadisa su prenijele žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
Pretpostavite.
Ukupno, supruge Poslanika prenijele su više od 3000 hadisa.

Aiša, radijallahu anha, bila je poznata po svom znanju o fikhskim pitanjima, kako obaveznih ibadeta, tako i dobrovoljnih djela, i postala je uzor za generacije muslimana.

Jeste li vidjeli zašto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao više žena?

To je bilo kako bi se vjera prenijela, a najsitniji detalji iz Poslanikove kuće preneseni na ummet.

Danas, 1446 godina nakon Hidžre, mi ovdje u ovom studiju, a vi u svojim domovima, u bilo kojoj zemlji da se nalazite, prenosimo vjerodostojne hadise s lancom prenosilaca. Prenosimo i najsitnije detalje, poput broja dlaka na grudima, glavi i bradi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje su ashabi prebrojali.

Kada neko postavi pitanje zašto je Poslanik oženio Aišu dok je bila mlada, odgovaramo:
"Ljudi, djevojke među Arapima u to vrijeme sazrijevale su rano."

Nemojte dozvoliti da vas iko zbuni ili kritikuje. Da, kažemo, ako postoji sklad u godinama i razumu između muškarca i žene, brak je opravdan.

Aiša, iako mlada, imala je zreo um. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao veličanstvena ličnost, znao je kako pristupiti ženama, bez obzira na njihovu dob.

Razlozi mnogih brakova Poslanika
Pitajte sami sebe:
kako se osigurava čvrstoća ummeta?

Razmislite o sljedećoj činjenici:
Islam je utemeljen na leđima četvorice velikana, pravednih halifa, koji su nosili vjeru i svijet nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u prvih 30 godina: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije, radijallahu anhum.

Ova četvorica su bila najbliži Poslaniku, kako krvno, tako i rodbinski. Poslanik je bio oženjen kćerkom Ebu Bekra (Aiša) i Omera (Hafsa), dok je Osman bio oženjen Poslanikovim kćerkama (Rukajja i Ummu Kulsum), a Alija je bio oženjen Fatimom, najodabranijom ženom Dženneta, radijallahu anha.

Poslanikovi brakovi – božanski poredak
Osman, radijallahu anhu, bio je nazvan Zunnurejn (vlasnik dva svjetla.), jer je bio oženjen dvjema Poslanikovim kćerkama – prvo Rukajjom, a nakon njene smrti Ummu Kulsum. Alija, radijallahu anhu, bio je u braku s Fatimom, Poslanikovom najvoljenijom kćerkom.

Ovi brakovi nisu bili slučajnost.
To je bio božanski poredak.
Oni su omogućili da se život Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim njegovim aspektima prenese. Ono što Ebu Bekr nije znao, učila je Aiša, jer joj je bio otac.
Ono što Omer nije vidio, naučila je Hafsa.
I tako dalje među Osmanom, Alijom, Fatimom, Rukajjom i Ummu Kulsum.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio se i iz još jednog važnog razloga – zbog milosti prema ljudima, posebno prema udovicama.

Milost prema udovicama

Poslanik je ženio udovice kako bi im ukazao milost i podršku.
Primjer toga je njegov brak s Ummu Habibom, kćerkom Ebu Sufjana, jednog od najžešćih neprijatelja islama.
Ummu Habiba bila je ugledna žena, jedna od vođa svog naroda. Poslanik ju je oženio dok je bila u Abesiniji, daleko od porodice i zaštite.

Zamislite da ju je tada oženio neko drugi, a ne Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Nijedan ugledni vođa Kurejša ne bi pristao na taj brak, što bi moglo dodatno pogoršati odnos između muslimana i Ebu Sufjana.
Ali, Poslanikov brak s Ummu Habibom umirio je Ebu Sufjana i ukazao na Poslanikovu mudrost.

Kada je Ebu Sufjan čuo da je njegova kćerka postala supruga Poslanika, rekao je: "Zaista je to dostojan muškarac, vrijedan svake pohvale."
Time je priznao Poslanikovu čast i položaj.

Razlozi Poslanikovih brakova
Postoji nekoliko ključnih razloga za Poslanikove brakove:
1. Prenošenje vjere – Supruge su prenosile detalje iz Poslanikovog privatnog života, koji su postali dio islamskog naslijeđa.

2. Jačanje jedinstva ummeta – Primjer su pravedni halife i rodbinske veze s Poslanikom.

Onaj ko sanja san koji mu nije drag, neka u lijevu stranu puhne tri puta, a zatim prouči: "e'uzu billah" - moleći Ga za zaštitu protiv šejtana i ružnog sna tri puta. (Buhari, Muslim i Ebu Davud)

- Neka nikome ne obznanjuje san. (Buhari, Muslim i Ahmed)

- Neka se okrene na drugu stranu. (Muslim, Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madže)
@islamskoznanje

Ko je u stanju, neka ne propusta...

Treba biti veoma oprezan prilikom prenošenja vijesti. Prenošenje neistinite vijesti može imati nesagledive posljedice, koje čovjek nikad neće moći ispraviti.
Zar o Merjemi i Aiši nisu prenesene laži u koje su mnogi ljudi povjerovali, a koje se do Kijametskog dana neće ispraviti!?
@islamskoznanje

Pobijedio sam sve učenjake sa kojima sam vodio diskusiju, ali su ne pobijedile sve neznalice s kojima sam raspravljao.

Imam Šafija, rahimehullah
@islamskoznanje

Neke vrijednosti čitanja i podučavanja Kur'anu

UČENJE KUR'ANA

Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao je: "Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur'an i podučava mu." (El-Buhari)

ČITANJE KUR'ANA

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom rekao: "Ko pročita jedno slovo iz Allahove Knjige imati će za to dobro, a dobro se udesetostručava." (Buhari i Muslim)
A tu je i slijedeći Vjerovjesnikov sallallahu alejhi we sellem hadis: "Učaču Kur'ana biti će rečeno: Uči i penji se; uči lijepo i pravilno, kao što si na dunjaluku učio, tvoje mjesto u Džennetu biti će tamo gdje proučiš posljednji ajet." (Et-Tirmizi)

PODUČAVANJE DJECE KUR'ANU

Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao je: "Ko bude učio Kur'an, podučavao mu i radio po njemu na Sudnjem će danu njegovim roditeljima na glavu biti stavljena kruna od svjetlosti koja će sijati kao sunce i biti će obučeni u dvije haljine u koje ljudi na ovom svijetu ne bi mogli gledati.Oni će upitati:"Zbog ćega smo obučeni u ovo?" - Bit će im odgovoreno: "Zbog toga što je vaše dijete prihvatilo Kur'an.""

ZAUZIMANJE KUR'ANA NA ONOM SVIJETU

Poslanik sallallahu alejhi we sellem podsticao je ummet: "Čitajte Kur'an, uistinu će on na Sudnjem danu doći da se zauzima za one koji su ga čitali." (Muslim)
A u jednom hadisu stoji : "Post i Kur'an će se zauzimati za čovjeka na Sudnjem danu..." (Ahmed i El Hakim)

OKUPLJANJE RADI ČITANJA KUR'ANA I NJEGOVOG PROUČAVANJA

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Kada god se ljudi okupe u džamiji radi učenja Kur'ana i njegovog medžusobnog proučavanja, na njih se spusti smiraj, obavije ih milost i okruže meleci a Allah ih spomene kod onih koji su Mu bliski." (Ebu Davud)

Pa zar možemo reči da nam je netko bolji prijatelj od Kur'ana??
@islamskoznanje

Ibrahim en-Neha'i, poznati učenjak iz generacije tabi'ina, je rekao:

"Dvoje će uništiti čovjeka: višak imetka i višak govora. To je zbog toga što mnoštvo govora rezultira dozom laži ili pretjeranosti, a mnoštvo kapitala zavede čovjeka i učini da se on umisli da je neovisan i hvale vrijedan. Zato Hasan el­ Basri konstatira: Onaj ko puno priča, puno i laže. Ko ima puno imetka, puno i griješi. Ko ima loše moralne osobine, taj sam sebe kažnjava..."
@islamskoznanje

Rekao je šejhul islam ibn Tejmijje rahimehullah:

"Kad se pobjeda vrati nevjernicima, to je zbog grijeha muslimana, njihovog manjka vjerovanja i njihovog nepoznavanja tevhida.

Ali ako se pokaju i usavrše svoje vjerovanje i vraćanje na autentični sunnet, Allah će im osigurati pobjedu, bez i najmanje sumnje."
@islamskoznanje

Jedan od zapostavljenih ibadeta danas je odbrana časti brata muslimana...

"Ko stane u zaštitu ćasti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema." (Tirmizi)

"Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu ćasti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu." (Ahmed)
@islamskoznanje

Danas najviše ima onih koji nagađaju. Pa ako pogode (a rijetko se to dogodi) onda kažu: "Jesmo li rekli!"

A sam sud je donešen na osnovu optužbe samo, bez i jednog validnog šerijatskog argumenata. Šta vam je kako rasuđujete?!

A ako promaše (ovo je osnova jer govore bez dokaza) onda kažu: "Vidjećete, vrijeme će pokazati!"

Ovaj zadnji izgovor je vračarski i dovoljno govori o kakvim profilima ljudi se radi.

Šejh Mr Ifet Zukorlić

“Nije zagarantovan Džennet klanjaču namaza, pa čemu da se nada onaj koji uopšte ne klanja? Allah je zasigurno zaprijetio nemarnim klanjačima, jer im nije zagarantovano da će ga Allah iz nemarnog srca i primiti, pa čemu da se nadaju neklanjači!?
@islamskoznanje

Rekao je Amr ibn El-'As radijallahu anhu:

Musliman koji živi u zemlji nemuslimana i slavi blagdane onih koji ne vjeruju te sudjeluje u obilježavanju njihovih festivala bit će proživljen s njima na Sudnjem danu.
@islamskoznanje

Pretjerano razmišljanje o nepotrebnim stvarima može biti jedan od glavnih razlog za depresiju. Kada previše razmišljamo o nečemu što ne postoji ili se ne može desiti, gubimo fokus na svim imperativnim stvarima i počinjemo se osjećati iscrpljeno, depresivno i usamljeno.

Četvrto njihovo svojstvo je slabo razumijevanje Allahove vjere i vjerskih propisa, na šta aludiraju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Učit će Kur'an ali on neće prelaziti dalje od njihovih grla.” Tj. neće ući u njihova srca, niti će ga njihovi umovi shvatiti i razumjeti. Njihovo učenje Kur'ana svodi se isključivo na verbalno izgovaranje i čitanje njegovih ajeta. I ovo svojstvo se jasno raspoznaje kod savremenih haridžija čije razumijevanje vjere je krajnje upitno i koji uopće ne pridaju važnost proučavanju islamskih znanosti, niti se trude da prisustvuju predavanjima islamskih učenjaka kako bi naučili vjeru. Oni slušaju isprazne priče i njihov glavni ”šejh” u savremenom dobu je internet, odnosno razne društvene mreže putem kojih uzimaju vjersko ”znanje”.
@islamskoznanje

Treća osobina haridžija jeste pozivanje na kur'ansko-sunnetske dokaze za ono što govore i rade. Oni koriste dokaze iz Kur'ana i Sunneta i pozivaju se na govor islamskih učenjaka, iako su, zapravo, svi ti dokazi protiv njih a nikako za njih, kao što je spomenuto u hadisu: ”Oni će učiti Kur'an i mislit će da je to u korist njih, ali je to učenje na njihovu štetu.” (Muslim, hadis br. 1066)
@islamskoznanje

Od svojstava harižija spomenuto u islamskim izvorima jeste mladost. Ova njihova osobina spomenuta je u hadisu koji je zabilježio imam Buharija. Naime, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”U zadnjem vremenu (pred Sudnji dan), pojavit će se skupine mladih zanesanjaka sa ludim snovima, koji će se koristiti govorom najboljeg čovjeka (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem), ali će napuštati vjeru kao što strijela napusti ili izađe iz lovine (bez ikakvih tragova na njoj od krvi te lovine). Njihovo vjerovanje (iman) neće prelaziti njihove ključne kosti. Gdje god ih sretnete ubijajte ih, jer će onaj ko njih ubije imati nagradu na Sudnjem danu.” (Buharija)
Nema nimalo sumnje da je ovo svojstvo prisutno kod savremenih haridžijskih skupina i oni neprestano izazivaju fitnu i smutnju te odlaze na ona mjesta gdje je već zapaljen plamen smutnje.

Također od osobina haridžija jeste i zanesenjaštvo i ludi snovi. To se također jasno prepoznaje kod savremenih haridžija u njihovom ponašanju i govoru, te opravdavanju najgnusnijih zločina koje čine. Kao i kod onih koji su se pokajali od takvih ideja i koji uglavnom priznaju da su bili zasljepljeni te da su jednostavno živjeli u stanju pomraćenja uma.
@islamskoznanje

Gradi svoju budućnost ne obazirući se na prošlost. Neka ti prošlost bude opomena, pa nemoj ponoviti greške koje si počinio. I pouzdaj se u Svemogućeg Gospodara.
@islamskoznanje

Klasovi pšenice...

Jedan mudrac je rekao:

"Stajao sam ispred jednog polja pšenice i ugledao dvije vrste klasova; jedni su uspravni, trepe i njišu se, dok su drugi omalehni, iskrivljeni, i pognutih glava. Kada sam malo bolje pogledao, primjetio sam da su prvi klasovi prazni, a drugi puni procvalih zrna pšenice!"

(Nije sve kao što se u prvi mah čini)
@islamskoznanje

Taguti našeg vremena koji u svojim rukama imaju sud i zakonodavstvo a zatim pored toga odbijaju da sude Allahovim šerijatom ustrajavajući u sprovođenju svojih kafirskih zakona i obvezivanju ljudi na rad po njima. Isti je propis i za one koji ih u tome pomažu i zajedno sa njima odbijaju da sude Allahovim šerijatom.
A, isto tako, i oni koji pomažu u uspostavljanju i održavanju tagutskih propisa. Propis saučesnika u ovakvom stanju je poput propisa počinioca tih djela.


Knjiga: SELASINIJA
Autor: Ebu Muhammed
Asim el-Makdisi

t.me/B_B_creative

Nekoliko esera i predaja koje nam govore o tome kako se treba paziti od ljudi koji streme sektama i bid’atima haridžija, šija, mu’utezila, sufija itd.:

Ibn Abbas radijallahu anhuma, je rekao: “Nemoj sjediti sa novotarom, jer će ti srce oboljeti!”

Ibni Sirinu rahimehullah., dođoše dva novotara, pa mu rekoše: O Ebu Bekre, hoćeš li da ti kažemo jedan hadis? On im reče: Ne! Dobro onda, hoćeš li da ti citiramo jedan ajet iz Allahove dž.š., Knjige? On im odgovori: Ne! Ili ćete se odbiti od mene, ili ja idem od vas – birajte!”

Mus’ab b. Sa’ad rahimehullah, je rekao: “Nemoj sjediti sa čovjekom koji je zapao u fitnu (meftun) – ili će te zavesti pa ćeš zapasti u fitnu u koju je on upao pa ćeš ga slijediti, ili će te ezijjetiti i uvrijediti prije nego li se rastanete!”

Hasan el-Basri i Ibn Sirin rahimehumallah, su rekli: “Nemojte sijeliti sa sljedbenicima strasti i novotarija (ehlul-ehva’), nemojte se s njima raspravljati i nemojte slušati ono što pričaju!”

Ebu Kilabe rahimehullah, je rekao: “Nemojte sjeliti sa novotarima, i nemojte se raspravljati sa njima, jer vam ne garantujem da vas neće utopiti u svoju zabludu, ili da će vas u najmanju ruku zbuniti u onome što ste naučili i znali!”

Ibnu ‘Avn rahimehullah, je rekao: “Ko se druži sa novotarom je za nas gori od samoga novotara!”
Sufjan el-Sevri rahimehullah, je rekao: “Ko se bude družio sa novotarom, jedno od troje će ga snaći: ili će biti fitna i iskušenje drugima, ili će mu u srce ući nešto od njegovih novotarija zbog čega će ga Allah dž.š., baciti u vatru, ili će reći: Tako mi Allaha, mene ne interesuje ono što oni zbore, ja sam siguran u sebe – ko tako kaže za svoj din Allah dž.š., će mu ga oduzeti!”

Fudajl b. Ijad rahimehullah, je rekao: “Ko sijeli sa novotarom – čuvaj ga se!”

Imam Ahmed rahimehullah, je rekao: “Sa novotarima ne treba niko da sjedi, niti da se sa njima druži, niti da se na njih oslanja!”

Imam Ebu Davud rahimehullah, je pitao imama Ahmeda rahimehullah: “Hoću li prestati da pričam sa jednim čovjekom koji je na sunnetu zbog toga što se druži sa jednim novotarom? Imam Ahmed rahimehullah, mu reče: Ne već mu skreni pažnju na to da je čovjek s kojim se druži novotar, pa ako ga se bude klonio druži se sa njim, a ako se ne odbije od njega svrstaj ih u isti tabor!”
Imam Berbehari rahimehullah, je rekao: “Ako vidiš čovjeka kako se druži sa nekim novotarom upozori ga na njega i upoznaj ga s tim, pa ako se bude družio s njim i nakon što bude upoznat – onda ga se pripazi, jer je i on sljedbenik strasti (sahibu-heva)!”

Imam Ibnu Bettah rahimehullah, je rekao: “Braćo moja, duboko sam razmišljao o tome šta to ljude izvodi iz Sunneta i Džema’ata, i uvodi ih u bid’at i ogavštine, i vrata belaja i iskušenja otvara pred njihovim srcima, a hakk i istinu im udaljuje od njihovih očiju, pa sam primjetio da su to dvije stvari: istraživanje i cjepidlačenje i često postavljanje pitanja oko nebitnih stvari čije ne poznavanje ne šteti pametnom čovjeku, i čije poznavanje nije od velike koristi vjerniku, dok je druga stvar sjedenje i druženje sa ljudima od čije fitne i iskušenja se nije sigurno, od čega se srca kvare i obolijevaju!”

Na drugom mjestu, imam Ibnu Bettah rhm., kaže: “Bojte se Allaha, o skupino muslimana, i nemoj nikoga od vas da ponese lijepo mišljenje o sebi, i o svome znanju kojeg je stjecao o načinu vjerovanja i praktikovanja vjere (mezheb), pa da se upusti u sijeljenje sa novotarima, rekavši sebi: Ja im idem kako bih se s njima raspravio, ili kako bih vidio šta misle. Njihova fitna je žešća od fitne Dedždžala, a riječi im se lijepe jače od lijepka, ali srca pale jače od plamena! Znam mnoge ljude koji su ih proklinjali i psovali i sa njima su sjedili kako bi im postupke negirali i kako bi im na šubhe odgovarali, ali su ih na lijep način, skrivenim metodama i tanjanošću nevjerstva polako naveli da postanu kao i oni!”

Štete koje proizilaze iz druženja i sijeljenja sa sljedbenicima strasti i novotarija su sljedeće:

Onaj koji traži istinu uzima je iz dokaza, dok onaj koji slijedi strasti kopa po dokazima i traži ono što opravdava njegove strasti.
@islamskoznanje

Rekao je Ibn Tejmijje rahimehullah:

"Od davnina se kaže: 'Ne stavljaj svoje uho pred onog čije je srce izokrenuto, jer ne znaš šta se od njegove zablude može za tebe okačiti!'"
@islamskoznanje

Donošenje salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, povećava i jača ljubav prema njemu i njegovoj porodici. Zbog te ljubavi Gospodar tebe voli, zbog jednog salavata deset puta tebe spomene.
Uistinu, lahko je izgovarati: "Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed!"
@islamskoznanje

Kada je Omer ibn Abduaziz preuzeo hilafet, dobio je pismo od Hasana Basrija u kojem je stajalo:

“Uistinu je dunjaluk kuća užasa. Ademovo spuštanje iz dženneta u dunjalučku kuću bila je kazna za njega i to nije bio obični pad. Vođo pravovjernih, budi na dunjaluku poput ranjenika koji strpljivo podnosi liječenje rane bojeći se dugotrajnog bola i patnje.”
@islamskoznanje

“Ne prelazi rijeku dok ne zavrneš hlače; ne otvaraj usta dok ne saznaš pravo stanje stvari.”
@islamskoznanje

Ne smeći sa uma da te tuga snašla zato što te Allah, dželle ve'ala, zavolio pa te dovodi u iskušenje ili zato što te On želi očistiti od grijeha! Jednog ćeš dana ustanoviti da si upravo zbog tugovanja spašen žestoke vatre i uveden u lijepi i zanosni džennet.
@islamskoznanje

Budi siguran/na da nije dobro za tebe ono što ti je Plemeniti Gospodar uskratio...
#putokazisretnogzivota
@islamskoznanje

Rekao je jedan od ispravnih prethodnika:

"Musibet je misliti da samo ako popustiš u vjeri možeš izaći iz nje – itekako se može da izleti iz vjere ukoliko se pretjera!"
@islamskoznanje

Izostavljanje namaza veće je zlo od svih velikih grijeha, utoliko veće jer čovjek time potpuno prekida vezu sa islamom i sa Gospodarom svjetova.
@islamskoznanje

Razmišljao sam o najkraćoj utjehi i zaključio sam da je sadržana u ajetu: "Budi! I ono biva."

#putokazisretnogzivota
@islamskoznanje

TERORISTIČKI NAPAD

Večeras je tačno u 00:00 časova, u svim gradovima svijeta izvršen teroristički napad na savjest, svijest, zdrav um, kulturu i pravo na mir i miran san. Napad je izvelo na stotine hiljada maloumnika i opijenih primitivaca. Žrtve su svi normalni i civilizirani građani. Policija, kao i obično, ništa nije mogla učiniti. Sve su bespomoćno i nijemo posmatrali. ve la havle ve la kuvvete illa billah. U ovom napadu, na razočarenje mnogih, niko od tzv. "vehabija" nije učestvovao. Konačan izvještaj o žrtvama i materijalnoj šteti saznat ćemo sutra.
@islamskoznanje

Ne dozvoli sebi da kažiprst, pomoću kojeg svjedočiš Allahovu jednoću, bespravno uperiš u bilo kog muslimana...
@islamskoznanje

Donosi salavate kada te obuzmu čemer i tuga! Zna se da Allah, dželle ve'ala, deset puta pohvali onog ko donese jedan salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa zar će nadvladati tuga onog koga Gospodar svjetova hvali!
@islamskoznanje

Stavi tačku i okreni novi list onda kada vidiš da se u nečijim računima, bezrazložno i neopravdano, nalaziš iza zareza.
Pouzdaj se pritom u Uzvišenog Allaha, i on te neće ostaviti...
@islamskoznanje

Haram (zabranjeno) je najteži na svom početku. Potom je lahak, potom prijatan, potom prisan, potom sladak, potom zapečaćen u srcu a potom srce traga za nekim drugim haramom.

Imam Šafija, rahimehullah
@endelusbalkan

"Mali grijeh postaje velikim kada se ponavlja, a veliki grijeh nestaje kada se čovjek pokaje."
@islamskoznanje

Pitanje: Šta je to aslu din (osnova vjere) i šta spada u aslu din? Navedite mi dokaze.

Odgovor: Što se tiče definicije aslud-dina šejhul islam na dosta mjesta spominje ovaj termin i definiše ga različitim definicijama čija se suština uglavnom vraća na jednu stvar a to je da je aslud-din – obožavanje jednog Allaha koji nema druga.

Šejh Muhammed ibn Abdul Vehhab prenosi od šejhul islama da kaže: “… Sve to radi ostvarivanja tevhida koji je aslud-din i njegova glava (osnova). Allah bez njega ne prima djelo i On oprašta onome ko dođe sa njim (aslud-din) a ne oprašta onome ko ga ostavi.” 
(Mufidu el mustefid fi hukmi tariki et-tevhid. A ovaj govor Ibn Tejmije kojeg je prenio šejh Muhammed se nalazi u Medžmu’ul fetava 3/399).

Isto tako šejh Muhammed ibn Abdul Vehhab prenosi od šejhul islama da kaže: ”Obožavanje Allaha jedinog koji nema druga je aslud-din i to je tevhid kojim je Allah poslao poslanike i objavio knjige.”
(Mufidu el mustefid fi hukmi tariki et-tevhid). A ovaj govor Ibn Tejmije kojeg je prenio šejh Muhammed se nalazi u Medžmu’ul fetava 3/397.

Ova druga definicija šejhul islama pojašnjava prvu definiciju. U prvoj definiciji je spomenuo da je tevhid aslud-din a u drugoj je pojasnio da se pod tevhidom cilja na obožavanje Allaha jedinog koji nema druga.

Zatim šejhul islam kaže: “Poglavlje: Kada su dva šehadeta (ešhedu en la ilahe illallah i ešhedu enne muhammeden resullah op. prev) aslud-din … ” (Medžmu’ul fetava 3/341).

Dakle ovdje šejhul islam spominje da je šehadet alud-din, a poznato je da je značenje šehadeta ”nema tog božanstva koje zaslužuje da se obožava osim Allaha”, dakle opet se vraćamo na to da je aslud-din obožavanje Allaha jedinog koji jedino zaslužuje da se obožava. A što se tiče drugog dijela šehadeta tj. svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik, kojeg šejhul islam ovdje spominje kao aslud-din, to je zbog toga što se Allah ne može obožavati osim na način na kojeg ga je obožavao Njegov Poslanik.

I kaže šejhul islam: ”Pa kada je aslud-din – a din je islam – jedan, bez obzira na različitost šerijata, a Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže u vjerodostojnom hadisu: ”Nama, vjerovjesnicima, vjera je ista (jedna), a ja sam najpreči Isau sinu Merjeminom, između mene i njega nije bilo Poslanika” dakle vjera im je jedna, a to je obožavanje Allaha jedinog koji nema druga.” (Iktidaus-siratil mustekim 1/455).

Kaže isto tako: ”Ovo smo napomenuli da bi ukazali na ciljeve šerijata i ono što je u njemu od ihlasud-dini lillah (iskreno ispovjedanje vjere Allahu ) i obožavanje Njega jedinog koji nema druga, i ono što šerijat sadrži od sprječavanja stvari koje vode širku. A to je aslud-din i suština dina murselina (poslanika) i tevhid rabbil alemina.” (Iktidaus-siratil mustekim 1/459).

Nakon što je spomenuo ibadete koji se posvećuju samo Allahu šejhul islam kaže: ”Sve ovo je tefsil (detaljno pojašnjenje) dva šehadeta koji su aslud-din, svjedočenja da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik…” (Medžmu’ul fetava 1/75).

Ova definicija se opet vraća na definiciju da je aslud-din obožavanje Allaha jedinog koji nema druga, jer je šejh najprije govorio o obožavanju Allaha a zatim spomenuo da je sve to tefsil dva šehadeta koji su aslud-din.

Zatim nakon što je spomenuo slučaj ebu Taliba koji nije izgovorio riječi tevhida i hadis Ebu Hurejre: ”Ko je najpreči tvom šefa’atu … ”, i hadis o šefa’atu u kojem stoji da će šefat steći svako ko ne bude činio širk Allahu, šejhul islam kaže: ”Ova osnova tj. tevhid, je aslud-din, bez kojeg Allah neće primiti vjeru od prijašnjih niti potonjih generacija osim sa njim (tj. osim sa aslu-dinom). Radi njega je Allah poslao poslanike i objavio knjige…” (Medžmu’ul fetava 1/154).

Ovdje dakle u aslud-din šejhul islam spominje ostavljanje širka a to je samo u stvari detaljno pojašenjenje rečenice ”obožavanje Allaha jedinog koji nema druga je aslud-din” jer se obožavanje Allaha ne može ostvariti osim klonjenjem širka jer onaj koji se ne kloni širka taj ne obožava Allaha već njemu širk čini.

A riječi Uzvišenog ”Moj Gospodar naređuje pravdu (kist), Svoja lica upravite njemu kod svakog namaza i molite ga iskreno mu ispovijedajuči vjeru”, su naredba na pravdu (tj. da se čini pravda) i tevhid koji znači obožavanje Allaha jedinog koji nema duga a to je aslud-din, a oprečno njemu je grijeh koji se ne oprašta. Kaže uzvišeni: ”Allah neće oprostiti da mu se širk čini…” (Medžmu’ul fetava 18/159).

To su citati šejhul islama Ibn Tejmije, prva dva citata je potvrdno prenio šejh Muhammed ibn Abdul Vehhab u svojoj knjizi Mufidu el mustefid fi kufri tariki et-tevhid.

Zatim šejh Muhammed ibn Abdul Vehhab kaže: ”Znaj da je tevhid u ibadetu stvar radi koje je Allah stvorio stvorenja, objavio knjige i poslao poslanike. To je aslud-din bez kojeg ničiji islam ne može biti ispravan. Ko ga ostavi i čini širk neće mu biti oprošteno kao što kaže Uzvišeni: ”Allah neće oprostiti da mu se širk čini…” (Ed-dureru es-senijje 1/137).

Zatim šejh Sulejman ibn Abdillah (unuk šejha Muhammeda) u svoj knjizi Tejsirul azizil hamid, te Abdurrahman ibn Hasen (isto unuk šejha Muhammeda) u svojoj knjizi Fethul medžid, prenose da je Ibn Tejmije rekao: ”Nužno je poznato u vjeri Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je aslul islam i prva stvar koja se naređuje stvorenjima, šehadet en la ilahe illallah ve enne Muhammeden resulullah…”

Isto tako šejh Abdurrahman ibn Hasen kaže: ”A među ulemom ima onih koji su pogriješili u musemma (pojmu , nazivu) tevhida koji je aslud-din i esasu el milleti, kao što kaže šejhul islam Ahmed ibn Tejmije… (Ed-dureru es-senije 1/328).

Šejh Ishak ibn abdur-Rahman kaže: ”Apologetišari nisu shvatili i misle da je ostvarivanje tevhida er-rububijje najveći cilj, i da se njime ostvaruje tevhid, nije tako, jer to nije dovoljno za aslul islam osim ako se tome ne doda i pripoji tevhidu el ilahijje (tj. tevhid el uluhijje op.prev), posvećivanje ibadeta samo Allahu, ljubav, pokornost, veličanje, pokajanje, tevekkul, strah, nada, pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. To je aslul islam i njegov temelj…” (Ed-dureru es-senijje 1/527).

Šejh Bin Baz rahimehullahu teala kaže: ”Obaveza je svakom mukellfeu (obvezniku) da se pouči vjeri, da samo Allahu čini ibadet da spozna značenje la ilahe illallah i značenje enne Muhammeden resulullah, da je značenje prvog tevhidullah i iskrenost Njemu, i posvećivanje ibadetu samo Njemu a ne drugom i vjerovanje da je to hakk. To je aslud-din i esasu el milleti.” (Odgovor na pitanje o važnosti tevhida, predavanje koje je šejh Bin Baz održao u Rijadu).

Jasno se vidi da je šejh Bin Baz ovdje spomenuo deficiju Ibn Tejmije s tim što je pojasnio detaljnije.

Šejh ali Hudajr je jednu od svojih knjiga naslovio: Džuz (dio) aslu dinil islam a to je tevhid i risale. I ovo se opet vraća na jednu od definicija koju je gore spomenuo šejhul islam.

Kaže dalje šejh Ali Hudajr u poglavlju kako spoznajemo šta je asl islama (tj. aslud-din op.prev):

Spoznajemo aslu el islam na osnovu sljedećih stvari:

1. Da su sve vjere složile na njemu. Kaže Uzvišeni: ”A mi prije tebe nijednog Poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: Nema drugog boga osim Mene zato mene obožavajte” ( Zatim je šejh spomenuo još par ajeta: Šura 13 ; Bekare 131 ; i druge ajete).

2. Spoznajemo na osnovu toga što je to prvi vadžib (zatim je šejh spomenuo hadis Muaza kada ga je Poslanik poslao u Jemen jer u hadisu stoji da prvo u što ih Muaz treba pozvati jeste obožavanje Allaha).

3. Na osnovu toga što je to prvo što se traži od čovjeka (zatim je šejh spomenuo hadis: ”Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed njegov rob i Poslanik”. A prisjeti se da je gore šejhul islam rekao da su dva šehadeta aslud-din).

4. Spoznajemo isto tako na osnovu toga što je to prva stvar u Islamu. Kaže Uzvišeni: ”O ti pokriveni ustani i opominji (a nema sumnje da se ovdje opomena odnosi na opomenu činjenja širka op.prev), i Gospodara svog veličaj ( tj.

Obožavaj Allaha op.prev), svoje haljine očisti i kumira se kloni.” (Sve ovo, dakle, ukazuje da Uzvišeni ovdje naređuje da se Allah obožava i da se ostavi obožavanje kipova i bilo čega drugog mimo Allaha a to je aslud-din op.prev)

5. Spoznajemo na sonovu onoga što je bilo u mekanskom periodu (a poznato je da je u mekanskom periodu bio poziv u tevhid i ostavljanje širka a to je opet aslud-din . Zatim še šejh ovdje spomenuo riječi šejhul islama oko stvari koje je Allah zabranio u svakom šerijatu a od njih je širk).

6. Na osnovu onoga o čemu će rob biti upitan u kabru ( Zatim je šejh spomenuo hadis Bera ibn Aziba o pitanju dva meleka u grobu: Ko je tvoj gospodar, koja je tvoja vjera i ko je tvoj poslanik.” (Završen citat šejha Alija Hudajra iz njegove knjige Aslu dinil islam).

Ovo je dakle definicija šejhul islama i uleme Nedžda a sve ove definije iako različite u formi ipak su iste u suštini i dopunjavaju i pojašnjavaju jednu drugu a Allah najbolje zna.

A što se tiče toga da li čovjek ima opravdanja u aslud-dinu mislim da je kroz definicije ove uleme jasno i da nema potrebe za odgovorom. Stim što se mora napraviti razlika između osobe koja pobrka u definiciji aslud-dina a sama pri sebi ima aslud-din i između osobe koja pri sebi nema aslud-dina. Prva osoba se ne tekfiri šta više vidio si da šejh Abdurrahman spominje da je neka ulema pogriješila u tom pojmu tj. shvatanju aslud-dina.

Dakle to je aslu din. Kao što vidis šejhul islam nije u aslu din spomenuo odricanje od mušrika ili tekfir mušrika itd. Normalno to ne znači da takva stvar ne može izvesti iz vjere ali je razlika u tome što se kod ove zadnje stvari može uzeti u obzir neznanje, tevil, i tome slično. Dok kod prve stvari tj. kod aslu dina to se ne uzima u obzir. Onaj ko ne ostvari aslu din takav nije vjernik i ne uzima se u obzir sebeb radi kojeg nije ostvario aslu din.

A Allah najbolje zna.

Izvor: web portal "stazom islama"
@islamskoznanje

Šta se nalazi u srcu ??

Ibn Kajjim, rahimehullah, je rekao:

"U srcu je jedan veliki nered koji se ne može uspostaviti ničim drugim do približavanjem Allahu, dželle ve'ala. U njemu se nalazi usamljenost koju ne otklanja ništa osim ljubav prema Allahu, dželle ve'ala. U njemu je tuga koja ne prolazi, osim zadovoljstvom Njegovom spoznajom i iskrenim ophođenjem. U srcu je briga i zabrinutost koja ne napušta čovjekovo biće, osim Njegovim susretom i traženjem utočišta kod Njega. U srcu su vatre jada i bola koje ne gasi ništa drugo osim odobravanje i zadovoljstvo prema Njegovim naredbama, zabranama, određenjem i strpljivošću do Dana susreta s Njim. U srcu je siromaštvo i oskudica koju ne otklanja ništa osim ljubavi prema Njemu, pokajanje, učestali zikr i iskrenost. Čak i da se srcu podari dunjaluk i sve što je na njemu, to neće otkloniti osjećaje siromaštva i oskudice što ih srce nosi u sebi."
@islamskoznanje

Znaš li za računicu 1=10+10+10?

Ne znaš!
Dunjalučka matematika ne zna, ali Allahova milost zna.

Enes bin Malik, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset salavata, poništiti mu deset loših djela i uzdići ga za deset deredža.” (Ahmed)

Sa akšamom je nastupio 𝗉𝖾𝗍𝖺𝗄, počelo je vrijeme za salavate.
@islamskoznanje

Pokornost i nepokornost Allahu dželle ve'ala

Se'id ibn Musejjib rahimehullahu te'ala je govorio:

"Ljudi se ne mogu uzdignuti i ojačati ničim kao što se mogu uzdići pokornošću Allahu, dželle ve'ala, niti se mogu više poniziti time što će biti nepokorni Allahu subhanehu ve te'ala."
@islamskoznanje

Rekao je Ebu Bekr El-Verrak:

"Kada prevlada strast, srcu se učini nepravda, a kada se srcu učini nepravda, dolazi do uskogrudnosti. Kada dođe do uskogrudnosti, iskvari se ahlak (moral), a kada se se iskvari moral, stvorenja ga preziru kao i on njih. Na taj način okuplja mnoštvo oko sebe i postaje kao šejtan (slijedi šejtanove stope).
@islamskoznanje

"...i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan." (Merjem, 32)

Neko od selefa (prvih generacija muslimana) je rekao: ''Nećeš naći nekoga ko je neposlušan svojim roditeljima a da nije drzak i nepristojan. Zatim je proučio ajet: '...i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.' (Merjem, 32)."
@islamskoznanje

Rečeno je da je neki vladar sakupio pet učenjaka i mudraca i naredio da svaki kaže po jednu mudrost, na što oni rekoše po dvije, i na kraju ispade deset mudrosti.

Reče prvi:

"Strah od Stvoritelja je sigurnost, ne bojati se od Njega je kufr (nevjerovanje). Ne osjećati strah od stvorenja je sloboda, a strah od njih je robovanje."

Kaza drugi:

"Ko traži od Allaha bogatstvo, neće mu siromaštvo smetati. Odustajanje od toga je siromaštvo pored kojeg nikakvo bogatstvo ne koristi."

Treći reče:

"Bogatstvu srca ne šteti prazna torba, a siromaštvu srca ni prepuna torba ne može pomoći."

Reče četvrti:

"Bogatstvo srca i darežljivost mogu samo uvećati bogatstvo, dok siromašno srce i bogata torba neće uvećati ništa osim siromaštva."

Peti kaza:

"Uzimanje mrvice dobra je bolje od ostavljanja krupnog zla; a napustiti sva zla je bolje od napuštanja male količine dobra."
@islamskoznanje

Nema kosti ali kosti lomi...

Ženu koju odabereš za svog životnog saputnika, imat će uticaj na sve segmente tvog života:

📎 na tvoje mentalno zdravlje;
📎 na tvoj mir;
📎 na količinu ljubavi u tebi;
📎 na tvoju sreću;
📎 na snagu kojom se nosiš kroz loše;
📎 nekad i tragične situacije;
📎 na tvoj uspjeh;
📎 na način na koji će odrastati vaša djeca i još mnogo toga.

Zato, biraj mudro.

Rekao je Šejh Sulejman el-Ulvan hafizahullah:

"Ummet je iskušan sa VLADARIMA koji ne sprovode hudude(šerijatske kazne), i zabranjuju džihad, i čak brane kunut dovu na pet dnevnih namaza.
I ummet je iskušan sa ULEMOM koja opravdava te sramne postupke, i tvrdi da je logično okretanje od pomaganja islama i muslimana opravdavajući to sa hadisom o obaveznosti poslušnosti vladaru u dragom i mrskom.
Ali ovaj hadis se ne odnosi na spomenuto, i učenjaci su složni da se nije dozvoljeno pokoriti onome ko naređuje zabranjene stvari."
@islamskoznanje

Subhanallah!! Allaha molim da zaštiti ummet od spletki neprijetelja islama!!
@islamskoznanje

Nije gotovo, nego tek počinje.

Lijepo je gledati ummet kako se veseli svrgavanju jednog od najgorih krvoloka modernog doba: pedesetgodišnja strahovlada, stotine hiljada ubijenih, milioni zatočenih, hiljade ubijene bojnim otrovima,… sve to pade mudžahidima pod noge za nekoliko dana.

Lijepo je gledati da se ummet ujedini u veselju, jer je to veliki povod za radovanje, ali nema mjesta euforiji. Euforije su nas prije puno koštale.

Bilo je i prije pobjeda u kojim su glavnu riječ vodili islamisti, zadnja od njih je bila Arapsko proljeće, a od pedesetih godina prošlog vijeka ih je bilo mnogo više. Rezultat tih pobjeda je uglavnom bila gora represija nego prije njih, a islamisti koji su predvodili te revolucije su u novim sistemima bili zatvarani, mučeni i ubijani daleko gore nego u prethodnim.

Danas je lahko biti general i pametovati, kititi se tuđim perjem, govoriti kako je nečija uloga u svemu bila ključna, ali činjenica ostaje: ovu pobjedu su na svojim leđima iznijeli ljudi koje je ovaj ummet, osim malog broja, u potpunosti zaboravio i većina ljudi iz ovog ummeta ih se odrekla, pa neka se sada slika sa ubijenim medvjedom ko hoće, činjenice se izbrisati ne mogu. Isto kao što je činjenica da ovakvih frontova poput sirijskog ima nekoliko u islamskom svijetu, koji su jednako zapostavljeni od strane ummeta općenito, zbog hatora ovoga ili onoga. Sutra ako im Allah propiše pobjedu radovaće se i Kurta i Murta, a ako ih Allah uništi, radovaće se jer su bili “oprezni”.

Ne mogu, a da ne mirišem licemjerje u postupcima pojedinih: dok su zapadni mediji pljuvali po Dževlaniju upozoravali su na njega, a danas kada ga CNN intervjuiše, hvale ga.

Ne može mi pobjeći ni licemjerje zapadnih medija, koji se sad ubiše hvaleći “sirijske pobunjenike” ukazujući na njihovu “umjerenost” i “uključivost”, a u isto vrijeme napadaju Hamas, koji je po svim njihovim mjerilima “umjereniji” i “uključiviji”.

Zato, ja ne bih da pametujem “sirijskim pobunjenicima”, njima vjerovatno ima ko pametovati, nego bih skrenuo pažnju nama na neke bitne stvari:

1. U današnjem vremenu posebno, na teritoriji Sirije, koja je strateški među najbitnijim tačkama na svijetu, potrebno je mnogo razboritosti, hrabrosti i uvida da se povuku pravi potezi i eliminišu moguće prijetnje. Nije lahko, ulog je veliki, a opasnosti su ogromne. Najmanje što možemo uraditi je doviti da Allah učvrsti te ljude, koji danas nose veliku odgovornost, da povuku prave poteze.

2. Funkcionalno vođenje države je težak zadatak, možda teži nego vođenje rata; u ratu imamo jednog (ili nekolicinu) neprijatelja, u miru imamo mnogo otvorenih frontova: ekonomija, sigurnost, međudržavni odnosi, edukacija,… Kao što se rat ne dobiva odjednom, tako i ove stvari se ne mogu sve riješiti odjednom, nego treba vremena da se stabilizuju. Ljudima treba dati šansu, a svakako je dužnost ljudima od znanja koji se nalaze na terenu kod njih da ih u ovoj stvari nadgledaju, savjetuju i usmjeravaju. Ovo je jedno od najosjetljivijih pitanje modernog doba, pa ću o tome detaljnije kasnije.

3. Društvo poput sirijskog je vrlo teško upravljivo zbog svoje prirode. Nama je lahko pojednostaviti stvari iz vana, pa reći: “Nusajrije su zavladale sunnijama,” a možda bi previdili da je mnogo, možda većina, generala iz sirijske vojske sunnijskog porijekla. Na društvenim mrežama tokom svih ovih godina bili su aktivni ljudi iz Damaska i Haleba, iz sunnijskih porodica, koji su branili i uzdizali Bešara, a onda doživili nervni slom nakon pada Damaska i Bešarovog junačkog bijega; oni koji ostadoše zatim doživješe veliko prosvjetljenje i naglu katarzu. Sirijska vojska je imala 200.000 aktivnih vojnika, sigurno je da je mnogo njih bilo tu protiv svoje volje, ali nisu svi, to je sigurno. Nisu Nusajrije bile u stanju da drže taj sistem na nogama da nije bilo izdajica i gamadi iz naših redova. Borba sa ostacima režima je nešto što se pokazalo nužnim u lekcijama koje smo imali u Egiptu, Tunisu i drugim mjestima.

To je peta kolona koja čeka dodjelu položaja i borba sa njima je vrlo teška u današnjim vremenima, jer se vrti između mrkve i motke, moraš znati kome šta dati. Prijašnji sirijski režim je tipični komunistički sistem, oni u svom nastupu nisu imali mrkve, samo motku, ali su se svojski trudili da ubiju svaki mogući glas opozicije, ma koliko slab bio. Nama Allah ne dopušta zulum osim prema onima koji su zulum činili, takvima nema halala, niti se sa takvima gradi zemlja. Teška je to borba, i nadajmo se da će današnji “sirijski pobunjenici” biti poučeni velikim lekcijama iz Egipta, Libije, Tunisa i drugih sličnih mjesta.

4. Ovo osvajanje je kruna izuzetnih napora sirijskog naroda i njihove braće, nije im servirana na pladnju uz kratke demonstracije, kao u Egiptu i Tunisu. Zbog velike žrtve koju su podnijeli trebaju biti naročito oprezni da ovu veliku blagodat koju im je Allah dao ne izgube. Allah kaže: “Ako budete zahvalni bili, Ja ću vam sigurno povećati, a budete li nezahvalni, moja će kazna teška biti.” Allah je taj čiji se hator treba gledati, a ne hator ljudi.

Emir Čajić

Čvrsto držanje za Kur'an, Sunnet i uputu prvih generacija je lađa spasa u vremenima smutnja i podjela. Onaj ko se u nju ukrca – od spašenih je, a onaj ko odbije – neka ne krivi nikog drugog osim samog sebe.
@islamskoznanje

Najbolja žena je ona koja miluje svog muža poput djeteta, poštuje kao brata, boji ga se kao od oca, i voli ga poput svoje duše. U njegovom (muževom) prisustvu je žena, a u njegovom odsustvu muškarac. Tim svojim postupcima ona se približava Allahu i obožava Ga svojim djelima i dobročinstvom, strpljivo očekujući nagradu. Koliko je veličanstvena takva žena! Kakve li radosti njenog muža uz nju! Ona je trn u oku neprijatelja, radost svoga oca, ponos svoga brata, i smiraj svoga muža. Kamo sreće da ih je više! 😍

#preuzeto

Ko me je učinio sretnim makar jedan dan,
Gospodaru moj,
daj mu kušanje sreće koje se ne prekida! 💗

Brzoplete odluke često dovode do grešaka i kajanja.

Neki mudrac je rekao:
"Čuvaj se žurbe, jer su je Arapi zvali ‘Majka kajanja’.

Onaj ko se oslanja na nju, govori prije nego što shvati, odgovara prije nego što razumije, odlučuje prije nego što promisli,
prekida prije nego što procijeni, hvali prije nego što iskusi i kudi prije nego što sazna.

Niko ko se povodi za ovom osobinom neće ostati bez kajanja i neće sačuvati sigurnost.’"
#preuzeto

Najdublje rane nisu one koje se vide na koži, već one koje tiho krvare u duši. To su rane koje su nam nanijeli oni kojima smo najviše vjerovali – ljudi uz koje smo gradili osjećaj sigurnosti, ljubavi i pripadanja.

To su prijatelji koji su nas izdali kad smo mislili da su naše utočište, članovi porodice koji su svojim riječima ili djelima srušili našu vjeru u ljubav, bračni partneri koji su obećali čuvati naše srce, a ostavili ga u komadima. Takve rane ne bole samo zbog izdaje, već zato što su nas natjerale da preispitamo sve što smo mislili da znamo o sigurnosti i povjerenju.

Ipak, i iz tih rana može procvjetati nešto lijepo. Naučimo istinski se oslanjati na Allaha, čuvati sebe i birati osobe sa kojima se približavamo Allahu.

Jer, iako boli, svaka rana nosi i lekciju kako postati imanski jači, hrabriji i pametniji.

https://t.me/psihonefs

Ebu Sulejman rahimehullah, je rekao:

“Gubitnik je onaj ko pokazuje ljudima svoja dobra djela, a ispoljava loša djela prema Onome ko mu je bliži od žile kucavice.”
@islamskoznanje

Riječi "Namaz! Namaz!" bilo je poslednje što je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem izgovorio prije smrti; u namazu je tražio smiraj, olakšanje i izlaz iz teških prilika; u namazu je uživao; naglasio je da će čovjek prvo za namaz polagati račun na Kijametskom danu...
Čemu se onda može nadati onaj koji sve ovo zna, a izostavlja namaz!?
@islamskoznanje

"Kad vjernik 'zaboravi' na Allaha, Allah mu pošalje iskušenje da bi Ga se vjernik sjetio i zahvalio. Jer vjernikovo povećanje zahvaljivanja Allahu, uzrok je jačanja njegovog imana. A neće se Allahov rob riješiti iskušenja, sve dok ga Allah ne usmrti čistog od grijeha."
@islamskoznanje

Nakon nestanka fitni u Šamu dolazi pobjeda islama i jačina imana, a slabost nifaka. U vjerodostojnom hadisu je došlo: "Kada nastupe fitne iman će tada biti u Šamu."

Šejh Abdul Aziz et Tarifi

Gospodaru naš, pomozi našu braću u Siriji, olakšaj im osvajanje Hame i obraduj nas što skorijim padom Damaska! Gospodaru naš, objedini njihove safove, učvrsti njihova srca i pomozi ih protiv naroda nevjerničkog!

Pristrasnost i ljubav prema ljudima su nadmašili ljubav prema istini.

✍️Izudin Jakupović
@islamskoznanje

Rekao je šejh Abdulaziz Et-Tarifi hafizehullah:

Fitne (smutnje) odvajaju safove, i otkrivaju tajne.
Rekao je Muavija radijallahu anhu:
„Ne prezirite fitnu; doista ona otkriva glavešine nifaka“.
@islamskoznanje

Malik ibn Dinar, rahimehullahu te'ala, rekao je:

"Ukoliko čovjek bude tražio znanje da bi radio po njemu, uistinu i postignut će veliko znanje. Dakle, ukoliko bude tražio znanje radi nečega drugog a ne rada po njemu, neće mu se povećati osim oholost."

📚Hatib, Iktidaul-ilmi bil-ameli
@islamskoznanje

Kada Allah poveća pokazivanje svojih dokaza a čovjek se sve više i više okreće, to znači da Allah želi otkloniti sva opravdanja prije nego spusti Svoju kaznu.

Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem:

"Nijedan narod nije uništen sve dok nisu sebi počeli tražit opravdanja"

✍Šejh Abdulaziz Et-Tarifi hafizahullah
@islamskoznanje

Neki čovjek je učio pred Jahjom ibn Muazom ajet: "..pa mu lijepim riječima govorite.."

Pa zaplaka Jahja i reče: "Allahu moj, ovo je tvoja blagost prema onome koji kaže za sebe da je bog, pa kakva li je tvoja blagost prema onome ko kaze da si Ti Bog?!

Ovo je blagost prema onome ko kaže: "Ja sam vaš najuzvišeniji gospodar", a šta je sa onim koji kaže: "Slavljen je moj najuzvišeniji Gospodar" ?

(📚Tefsir Imama Begavija, 1/274)
@islamskoznanje

Da je znanje bez djela koristilo ne bi Allah prekorio svećenike sljedbenika Knjige, a da koristi djelo bez iskrenosti ne bi prekorio licemjere!

✍️Ibn Kajjim rahimehullah
@islamskoznanje

Rekao je imam Ahmed, rahimehullah:

"Čuvajte se da vas murdžije ne odvrate od vaše vjere."

@endelusbalkan

Nikada taguti ne bi sebi pronašli tako iskrene podanike koji će ih braniti i opravdavati njihove zablude poput današnjih murdžija…

Zato su prvi muslimani o murdžizmu govorili:

„Takvo ispoljavanje vjere je dopadljivo vladarima i kraljevima!“


📕Rasvjetljavanje pogleda i razotkrivanje skepticizma savremenih murdžija

https://t.me/tuba_lil_guraba

Kada tahrim (oharamljivanje nečega) i tahlil (ohalaljivanje nečega) dolazi od Allaha onda je to Allahov šerijat kojeg nam je obaveza slijediti. A kada dolazi od nekog drugog mimo Allaha onda je to šerijat šejtana. Pokornost šejtanu u takvom šerijatu predstavlja ibadet njemu. Kao što je isto tako pokornost Allahu u Njegovom šerijatu ibadet Njemu Uzvišenom.

Kada bi čovjek slijedio derogirani šerijat - koji je u osnovi od Allaha ali je derogiran - tim svojim postupkom bio bi nevjernik u Allaha. Pa kakav je tek slučaj sa onim ko promijeni Allahov šerijat i zamijeni ga izmišljenim laičkim zakonikom. Takav je preči nevjerstvu i još većeg kufra nego li jevreji i kršćani.

Kada bi neko rekao da želi da radi po Tevratu i Indžilu - ukoliko bi pretpostavili da danas postoji Tevrat i Indžil koji nisu promijenjeni - on bi time bio nevjernik u Allaha po koncenzusu svih muslimana. Pa kakav je tek onda slučaj sa onim ko sudi sudom taguta i njega sprovodi?!

✍️Ebu Abdullah Sadik ibn Abdullah El-Hašimi
Skraćeno iz djela: "Fitnetul asr", 31
@islamskoznanje

https://menhedz.com/sta-se-dogadja-u-zemlji-dvaju-harema-saudijska-arabija-i-kuda-je-vodi-mbs-1-dio/

SAVJET MUŽEVIMA

U onom što smo prethodno spomenuli pokušali smo da ukažemo našoj braći, vjernicima na pravi put kojeg je Allah subhanehu ve te'ala prikazao u svojoj Knjizi i kojeg je Božiji Poslanik potvrdio u svom Sunnetu.
Međutim, to ne znači da je dozvoljeno mužu da napakosti svojoj ženi ukoliko se ne bude pridržavala ovih stvari, jer Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Ne smije jedan vjernik da čini štetu vjernici, jer ako mu se ne svidi nešto u njenom ahlaku, biće zadovoljan nečim drugim."
(Muslim 1469 i Ahmed 8345, komentar Nevevija)
Pa ako ti žena otkazuje poslušnost ili je lošeg ahlaka, dužnost ti je da je savjetuješ i upućuješ na pravi put. Upozori je na Allaha subhanehu ve te'ala i uplaši Njegovom kaznom, a ako bude nastavila s neposlušnošću i lošim vladanjem udalji se od nje u postelji.
Međutim nije ti dozvoljeno da odlaziš iz kuće. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Ne udaljuj se osim u kući..." Ako se pokaje dobro je, a ako ne, opomeni je još jedanput i nastavi odbijanje u postelji.
Allah subhanehu ve te'ala je rekao: "A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite, kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite!" (Sura En-Nisa', 34.)
Hafiz Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, tumačeći ove riječi "Vadribuhunne" "Udarite ih" kaže da ako ne budu poslušala opomenu, i odbijanje u postelji ne bude koristilo, onda je dozvoljeno da ih lakše udarite, kao što bilježi Muslim od Džabira da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao na oprosnom hadždžu: "l bojte se Allaha u svojim ženama jer one su zarobljene kod vas a vaše pravo kod njih je da ne puste nikog kod vas a posebno one koje vi prezirete, pa ako to urade udarite ih udarcem od kojeg nema posljedica, dok je njihovo pravo da ih hranite i oblačite."
(Tirmizi 1163, Ibn Madže 1851, Hasen kod šejha Albanija)
Izraz "Darben gajre muberrihin" - znači "udarcem bez posljedica". Ovo potvrđuje Ibn Abbas i drugi, a Hasan El-Basri je rekao: "To znači da udarac ne ostavi traga, a Allah najbolje zna." (Tefsir Ibn Kesir 10 43)
Također treba izbjegavati udarce po licu pa makar bili i lakši, jer Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "l ne udarajte po licu..."
@islamskoznanje

PRAVA ŽENE KOD NJENA MUŽA

Kao što muž traži od svoje žene da ispunjava svoje dužnosti i obaveze prema njemu, isto tako je on dužan da ispunjava svoje obaveze prema njoj i da izbjegava sve ono što joj može naštetiti i što može uvrijediti njene osjećaje.
Imam Ahmed bilježi u svom Musnedu (5/3) od Hakima ibn Muavije EI-Kušejrija koji prenosi od svog oca da je on upitao Poslanika: "O Allahov Poslaniče, kakva su prava žene kod nas?" Odgovorio je: "Da je hraniš kad se ti hraniš, da je oblačiš kad sebe oblačiš, da je ne udaraš u lice niti da je izbjegavaš osim u kući." A u drugom rivajetu se dodaje: "... i da je ne vrijeđaš."
(Albani je rekao u svom Irvaul-Galil 7/98 da je Hakim rekao da je hadis sahih, a s njim se složio i Ez-Zehebi)

U hadisu kojeg bilježi Buhari, Muslim i drugi od Abdullaha ibn El-Asa u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O Abdullahu, nije li istina da danju postiš a noću ibadetiš?" Rekao sam: "Istina je Božiji Poslaniče." Pa je rekao: "Ne radi tako, posti ali i odmaraj (od posta), bdij ali i zaspi, jer i tvoje tijelo ima pravo kod tebe kao i tvoje oko, a i tvoja žena." (Fethul Bari 9/299)

Muhammed sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Onaj koji bude imao dvije žene pa bude jednoj više naklonjen, doći će na Sudnji dan sa iskrivljenom polovicom lica."
(Bilježi Ebu Davud, Et-Tirmizi i drugi a vjerodostojnim ga je ocijenio Albani u lrvaul-Galil 7/80)

Prethodne riječi, iako kratke, bile su sveobuhvatne i zato molim Allaha dželle ve 'ala Njegovim plemenitim imenima i uzvišenim svojstvima da okoristi mene i sve muslimane ovim dobrim djelom, i da nas ne učini od onih muževa koji traže svoja prava od žena, a da ne izvršavaju obaveze prema njima.
To ne znači da svaka strana kada vidi onu drugu kako krši zadate obaveze isto čini kršeći svoje, jer je svaka od njih odgovorna pred Allahom subhanehu ve te'ala za svoje obaveze.

POGOVOR

l na kraju kažimo muževima: "Bojte se Allaha, i vi i vaše žene, opominjite ih dobrim kao što je to činio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kada kaže: "Oporučujem vam u vašim ženama dobro, jer je žena stvorena od krivog rebra, a najiskrivljeniji je njegov vrh, i ako pokušaš da ga ispraviš slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš ostat će krivo, oporučujem vam lijepo ophodjenje prema vašim ženama."
(Bilježe Muslim 1468, Buharija 5185 i drugi)

Neka od lijepih ponašanja prema ženi su:

- lijepo ophođenje,

- poučavanje Islamu i strpljenje u tome,

- naređivanje slijeđenja onoga što su Allah i Njegov Poslanik naredili.

Ovo će ih odvesti u Džennet uz Allahovu pomoć dozvolu. Neka je salavat i spas na Allahova roba, Njegovog Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve one koje ih slijede u dobru sve do Sudnjega dana.
l naša posljednja dova je zahvala Allahu, Gospodaru svjetova.
@islamskoznanje

Svakom ko poziva Allahovoj vjeri

Pozivaj Allahu, ne sebi.
Nek ljudi spoznaju Allaha, ne tebe.
Teži da Allaha zavole, ne tebe.
Da se Allah spominje, a ne ti.

Tada ćeš osjetiti slast i vidjeti tragove da've na ljudima.
@islamskoznanje

Istina ima potrebe da se uvijek ponavlja bez dosade a i puno dijelova Kur'ana se ponavlja u značenju, to zbog toga što je srce poput drveta suši se i umire ukoliko ga njegov vlasnik konstantno ne napaja.

✍️Šejh Abdulaziz Et-Tarifi hafizahullah
@islamskoznanje

“Znanje nije namijenjeno da okuplja sljedbenike, nije namjenjeno da impresionira sestre, da ženi drugu, treću, četvrtu ženu ili da se postaje popularnim. Tragaoci za znanjem nisu rock zvijezde i komičari. Oni su tragaoci za znanjem.”

✍️Šejh Ahmed Džibril hafizehullah
@islamskoznamje

Jedna izreka glasi:

“Ubodi tijelo i ono se zaliječi, ali povrijedi srce i rana ostaje za cijeli život.”

Sufjan es-Sevri rahimehullahu te'ala je rekao:

"Ne znam postoji li veći, veličanstveniji ibadet od toga da insan vodi računa o poštivanju osjećanja drugih ljudi."
@islamskoznanje

Osamljivanje sa ženom koja nije mahrem...

Učenjaci – Allah im se smilovao – su složni da je zabranjeno osamljivanje sa ženom strankinjom, zbog vjerodostojnog hadisa: “Neka se muškarac nikako ne osamljuje sa ženom, osim da sa njom bude njen mahrem”, prenosi ga Buharija (5233) i Muslim (1341).

Rekao je imam En-Nevevi, rahimehullahu: “Ako se stranac osami sa strankinjom bez da sa njima bude treća osoba, onda je ovo haram po konsenzusu svih učenjaka…” [Kraj citata iz djela “Šerhsahihi Muslim”, 9/109]

Rekao je Es-San'ani, rahimehullah: “Hadis je dokaz da je osamljivanje sa strankinjom zabranjeno po konsenzusu..” (Subulus-selam, 1/608)
@islamskoznanje

Takvaluk – bogobojaznost je jedina stvar kojom se smije praviti razlika između ljudi, dakle pripadnost kući, mahali, plemenu ili naciji pada pred ajetom: ''Najčasniji kod Allaha, su oni koji su najbogobojazniji!“
@islamskoznanje

Pri kraju vremena (koje je preostalo do Sudnjeg dana) pojaviće se ljudi koji će dunjaluk sticati u ime vjere (pod plaštom vjere), ljudima će se prikazivati u janjećoj koži od silne blagosti, jezici će im biti slađi od šećera, a srca, srca vukova. Uzvišeni Allah je rekao: "Zar se sa Mnom zavaravaju i zanose?! Zar se protiv Mene odvažavaju ustati?! Sobom se kunem, poslaću im kušnju koja će i razboritog između njih učiniti zbunjenim!"

Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Tirmizi.
@islamskoznanje

Zinaluk - dug koji će ti se vratiti...

Čednost i krepost pojedinca, uzrok su čednosti naših porodica i to je draga braćo i sestre Allahov sunnet na zemlji, Allahov zakon.
Ako covjek i žena, musliman i muslimanka nastoje da budu čedni, Allah će dati da njihove familije, njihova djeca budu čedni. A ako čovjek krene ovim šejtanskim putem, putem nemorala, neka zna da će plaćati dug, da je iznajmio dug koji se mora vratiti, al tako što će se vratiti na njegovoj familiji.
Rekao je Allahov Poslanik alejhi selam:

عَفُّوا عن نساءِ النّاسِ تعَفَّ نساؤُكم

Budite čedni naspram tuđih žena, pa će i vaše žene biti čedne.

Bilježi se od imama Šafije da je rekao u stihovima:

عُفّوا تَعُفُّ نِساؤُكُم في المَحرَمِ
وَتَجَنَّبوا ما لا يَليقُ بِمُسلِمِ
إِنَّ الزِنا دَينٌ فَإِن أَقرَضتَهُ
كانَ الوَفا مِن أَهلِ بَيتِكَ فَاِعلَمِ

Budite čedni vi, pa će i vaše supruge biti čedne u onome što je haram;
I klonite se svega onoga što ne dolikuje jednom muslimanu da radi.
Zaista je zinaluk, dug koji, ako ga uzajmiš, znaj dobro da će neko iz tvoje porodice to vratiti.
@islamskoznanje

Hamdun el kassar je bio upitan:

”Zašto je govor selefa korisniji od našeg govora?”
Odgovorio je: “Oni su govorili za čast ove vjere, da bi je uzdigli, da zadovolje Milostivog, a mi govorimo zbog uzdizanja nas samih, zbog pohlepe za dunjalukom i da udovoljimo stvorenjima!
📚صفة الصفوة، 143.
@islamskoznanje

LJUBOMORA KOD MUŠKARCA

Kod Arapa u prošlosti, muškarac ne bi prodao konja na kojem je jahala njegova supruga, već bi ga iz svoje intenzivne ljubomore zaklao da ga drugi muškarac ne bi jahao.

Kada žena biva pokopana, njena porodica bi se sakupila oko kabura i okruživala ga tako da niko osim njene porodice ne može prići kaburu. Govorili bi: "Prekrijte dženazu, pokrijte je, prekrijte kabur!" Ovo je sve iz ljubomore spram nje dok je bila mrtva u svojim ćefinima.

Nisu li vaše žive žene vrednije ove ljubomore?

Odjeća žene sama po sebi govori o vaspitanju njenog oca, čednosti njene majke, ljubomori njenog brata i muževnosti njenog supruga.
Pa bojte se Allaha po pitanju vaših kćerki i žena.

@biserimektebe

Upitali su imama Ahmeda, šta je to ljubav u ime Allaha, pa je odgovorio: To je da voliš nekog bez bilo kakve dunjalučke koristi!

Tri korisna, jako važna savjeta bračnim supružnicima u ovim teškim i burnim vremenima...

1. Dovite Allahu

Braćo i sestre! Ovi savjeti su za vjernike – muškarce i žene. Pa, oboje, dovite Allahu da učini vaš brak i vašu vezu uspješnom – znamo, kao vjernici, da je svako dobro od Allaha. Nikada nemojte zaboraviti moliti Allaha za tu blagodat, da imate uspješan brak koji počinje na ovom svijetu i nastavlja se na onome, u Džennetu,  Allahovom dozvolom

2. Slušajte i pokoravajte se Allahu, a nakon toga jedno drugom...

Prvo pravilo pokornosti jeste pokornost Allahu, a onda žena mužu (Sura Niša, 34). Obavezna si da se pokoravaš mužu. Šta je sa mužem? Zar se i on ne treba pokoravati?
Sestre: Tvoj muž je emir (glava) porodice. Daj mu njegova prava i poštuj ga, a Allah će tebi dati tvoja prava.
Braćo: Prvo pravilo pokornosti za tebe, nakon Allaha i Njegovog Poslanika, je ko? (Tvoja majka, tvoja majka, tvoja majka onda tvoj otac). A nakon roditelja? Tvoja žena (ne ponašaj se kao da nisi znao za ovo)...

3. Udovoljavajte jedno drugom

Nakon onoga sa čime je Allah zadovoljan, uvijek tražite da zadovoljstvo vašeg bračnog druga, ovo je vaš ključ u Džennet.

Sestre: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da svaka žena koja umre a njen muž je zadovoljan sa njom, ući će u Džennet. Pa, maksimalno se trudi da mu udovoljiš (čak i ako misliš ako nije vrijedno toga – ipak je vrijedno).

Braćo: Da li ste čitali o načinu kako je se naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema svojoj porodici. Probudite se! Morate slijediti njegov put u pomaganju porodici...
@islamskoznanje

"Jusufu alejhi selam je dato da izabere između iskušenja u vjeri (zinaluk) i između iskušenja u dunjaluku (zatvor). Pa je rekao: "Gospodaru moj," draža mi je tamnica od ovoga na šta me one navračaju (blud)." (Sura Jusuf, 33)
Zato što je sigurnost vjere preča od sigurnosti dunjaluka!"

✍️Šejh Abdulaziz et-Tarifi hafizahullah
@islamskoznanje

Primicanje grijehu neminovno dovodi do njegova cinjenja, isto kao što insekti koji kruze oko vatre, bivaju na kraju njenom zrtvom. Muhammed sallallahu alejhi ve sellem u tom smislu, brinući se za ummet, da ne zapadne u sličnu situaciju, kaže:

Prenosi Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Nema niti jedne stvari koju je Allah zabranio, a da nije znao da će to neko od ljudi promatrati, a ja se bojim za vas da ne upadnete u vatru, kao što to biva sa leptirom ili insektom." (Ahmed)
@islamskoznanje

Sva iskušenja i musibeti koji zadese čovjeka su zbog ostavljanja Allahovih naredbi.
U vezi s tim Uzvišeni Allah kaže: "Kakva god vas nedača zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti." (Eš-Šura, 30)
@islamskoznanje

Grijesi brišu bereket života, opskrbe, znanja, djela i pokornosti. Općenito, brišu berekete vjere i dunjaluka. Ni najmanjeg bereketa nećeš naći kod onoga koji čini nepokornost Allahu u njegovom životu, vjeri i dunjaluku.

‘’A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.’’ (El-’Araf 96)

Grijesi su razlog za brisanje blagoslova u svemu. Musliman treba da bježi od grijeha sve dok ne zadobije bereket u vjeri, dunjaluku i ahiretu.
@islamskoznanje

Haridžije su sekta koja najmanje uzima učenjake za uzor i koja se najmanje oslanja na knjigu, oni se oslanjaju na vlastito shvatanje dviju objava, rekao on, sallallahu alejhi we selleme {Uče Kur’an..} zavaravaju se da veličaju objavu a oni zapravo veličaju vlastito shvatanje.

AbdulAziz et-Tarifi
@endelusbalkan

Čovječe, čuvaj se samozavaravanja jer ti još nisi siguran da si se spasio od Allahove kazne; pred tobom su najveći strah i strašni događaj. U mezaru ćeš staviti sebi pod glavu ono što si sam sebi pripremio. Ako bude bilo dobro, i biće ti dobro, a ako bude bilo zlo, i biće ti zlo. Zato radi i ne odgađaj ono što je dobro! Pripremaj se dok ima vremena! Čuvaj se odugovlačenja u tome. Ti ćeš sigurno biti pitan, pa pripremi što prije prave odgovore!

Hasan El-Basri, rahimehullah
@islamskoznanje

Prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve selleme rekao:

"Namaz je stub vjere i u njemu su deset vrijednosti: ukras je lica, svjetlost srca, odmor tijela, društvo u grobu, prebivalište milosti, ključ nebesa, prevaga na tásu (mizanu)... Namaz je cijena dženneta i zaštita od vatre. Ko ga sačuva, sačuvao je vjeru, a ko ga ostavi, uništio je vjeru."
@islamskoznanje

Malik b. Dinar, rahimehullah, je rekao:

”O hafizi Kur’ana! Šta je Kur’an posadio u srca vaša? Kur’an je proljeće vjernika isto kao što je kiša proljeće zemlje. Kiša pada s nebesa na zemlju pa bilje urodi plodom i ne smeta im vlažnost zemlje da proklijaju. O hafizi Kur’ana, dobro provjerite šta je Kur’an posadio u srca vaša!? Gdje su oni koji znaju jednu suru napamet? Gdje su oni koji znaju dvije sure napamet? Da li postupate u skladu s tim surama!?“

📚El-Ukubat, br. 94.
@islamskoznanje

Snaga društva je u snazi porodice

Stoga kažemo da je snaga društva u snazi porodice. Napadom na porodicu napada se na ljudsko dostojanstvo, na sve ono što čovjek jeste.

Odbranimo li porodicu duhovno, moralno i ekonomski, odbranit ćemo državu i sve druge društvene vrijednosti. Porodični moral je danas ugrožen i napadnut sa svih strana, a kada nestane tog morala, porodica propada, a kada propadne porodica, i društvo je osuđeno na propast i nestanak.

Ulaganje koje sigurno donosi profit je ulaganje u porodicu, ulaganje u odgoj i podizanje mladih generacija. Ako tu ne ostvarimo dobit, svaka druga dobit je neznatna i nebitna i bez svrhe. Jer, kakva je to dobit ako čovjek ima milione, a rasturi porodicu. A onaj ko rasturi svoju porodicu, stradalnik je i na ovome i na budućem svijetu. Uzvišeni je u Kur'anu objavio: ”Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!'” (Ez-Zumer, 15.)
@islamskoznanje

Afirmacija porodice je društveni imperativ

Zbog svega navedenog, naša obaveza je govoriti o porodici i afirmirati porodične vrijednosti, jer je porodica posljednja utvrda i sigurno utočište na ovome svijetu, a naposljetku za porodicu će se odgovarati i na Sudnjem danu.

A porodici su neophodni otac i majka i njihova uloga je nezamjenjiva. Bez oca i majke nema ni porodice, očinska i majčinska ljubav su urođene i oni se kao takvi mogu brinuti o djeci, jer ih rađaju u prirodnom i legalnom braku i odgajaju kao nešto najdragocijenije.

Kad je riječ o porodici i odgoju djece, poseban naglasak stavlja se na ulogu žene kao majke. I pored niza dužnosti i obaveza koje se danas postavljaju pred ženu, ona nikako ne bi smjela zanemariti svoju primarnu ulogu majke i supruge. Žena mora biti svjesna da u njenom krilu rastu i sazrijevaju buduće generacije. Neko je dobro kazao: ”Žena svojom desnicom ljulja kolijevku svoga djeteta, a svojom ljevicom ostatak čovječanstva.”

Čovjeku kao roditelju, kao ocu i majci, urođena je ljubav, samilost i briga prema djeci. Roditelji su spremni da sve daju i žrtvuju za svoju djecu i da se nimalo ne kaju zbog toga i ne traže za to protuuslugu, posebno kada se radi o majčinoj ljubavi. Ko god je makar jedanput bio u porodilištu mogao je vidjeti prizor ljubavi majke prema djetetu. To je neopisiva radost i ljubav koja je prirodna, urođena, i da nije te prirode, tog majčinstva, život bi bio nemoguć.

Spominje se da je jedan od Allahovih poslanika vidio ženu koja je pekla somune na pećnici i držala dijete u krilu, i kad god bi koji somun stavila da se peče, poljubila bi svoje dijete. Čudio se tolikoj ljubavi i tolikoj samilosti, pa ga je Allah podučio da je rahmet i milost od Allaha, te da nema rahmeta u srcima majki i očeva ne bi uopće obraćali pažnju na djecu.

Poznata glumica Brižit Bardo, govoreći o svojoj karijeri, u jednom intervjuu, rekla je: ”Kada gledam svoje filmove pljujem na samu sebe i gasim televiziju. Kada vidim ženu sa mužem i djecom, pitam samu sebe, zašto je meni uskraćena ova blagodat. Možete da budete i bosonogi, ali da budete srećni. Zaista sam više puta bila na ivici da se ubijem. Imala sam sve, a bila sam nesrećna. Pravo je čudo da sam još živa.”
@islamskoznanje

Društvo koje ubija svoju djecu

Današnje porodice, tj. roditelji i društvo, učinili su duše naše omladine, svoje vlastite djece, robljem, prepustili su ih u kandže strastima koje ih razdiru i mučki ubijaju gore od krvoločnih zvijeri.

Savremena porodica suočava se sa planetarnim iskušenjima i problemima. Savremene pošasti: droge, alkohol, igre na sreću, mas-mediji i neprakticiranje vjere, produbljuju krizu koja ne bira i ne pita već samo razara i pustoši. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da savremeno društvo, ne samo da toleriše, već i promoviše sve vrste razvrata i moralne nastranosti, poput homoseksualizma. Tako danas imamo na djelu afirmaciju ideje o uništenju prirodnog spola, a samim tim i prirodnog, klasičnog oblika porodice.

O tome se danas pišu knjige, izdaju posebni časopisi, snimaju filmovi, čak se pišu i pripremaju posebni udžbenici za djecu, a sve sa ciljem da se djeci od malena usadi netradicionalna i neprirodna orijentacija od rođenja.

Svi oni koji se protive takvim idejama, koji se protive toj moralnoj nastranosti sa strašnim posljedicama po čovjeka, po porodicu i društvo u cjelini, proglašavaju se ekstremnim homofobima koji mrze druge i drugačije i koji uskraćuju tuđa prava, što je notorna laž i podvala.

Naravno, ovdje se ne radi ni o kakvoj mržnji i diskriminaciji, već o javnom iznošenju stava i skretanju pažnje na opasnost homoseksualizma kao moralne nastranosti, koja ozbiljno prijeti da ugrozi i uruši temelje tradicionalne porodice kao osnovne ćelije društva i jedinog garanta trajanja i opstanka ljudske zajednice.

Zamislite da u jednoj državi kao što je naša imate 20 ili 30% homoseksualaca, ovo društvo bi nestalo vrlo brzo sa lica zemlje i zatro bi mu se svaki trag. Većina država u našem okruženju ima problem sa bijelom kugom iako je procenat homoseksualne populacije zanemarljiv, a šta bi se tek desilo da se taj broj poveća. Jer, djeca, mlade i nove generacije i naraštaji, nisu nikad bila niti će biti, plod homoseksualnog već heteroseksualnog odnosa i veze.

Nažalost, situaciju još više usložnjava i problem povećava činjenica da skoro niko iz javnog života (političari, medicinari, prosvjetni radnici, sociolozi, psiholozi i dr.), neće ili ne smije da govori o tome. Problem je što se homoseksualna prava u našoj, kao i u drugim državama, ucjenjivačkim i podsticajnim metodama pokušavaju implementirati, na način da homoseksualni lobiji preko Evropske unije i drugih društveno-političkih sistema moći, nameću, odnosno ucjenjuju države i društva da moraju prihvatiti homoseksualizam ako žele biti dio njihove zajednice.

Vrše se razni pritisci na ljude u našoj državi koji rade u javnim institucijama, ali se niko zbog tih ucjena i pritisaka ne smije usuditi da javno kaže bilo šta, jer mu odmah prijete žestokim sankcijama, degradiranjem i kompromitacijom u društvu.

Istovremeno, homoseksualci se promovišu uz velike sume novca i vrše ucjene i pritisak na obrazovni sistem u državi i po svako cijenu žele da njihova ideja uđe u obrazovne sadržaje.
@islamskoznanje

Velike kuće, a razorene porodice

Tema o porodici i odgoju djece uvijek je aktuelna i važna, a u našem vremenu posebno i to iz dva razloga. Prvo, zbog toga što je porodica prva destinacija u kojoj se razvija novi život, nova ljudska jedinka, u duhovnom, emotivnom, moralnom i kulturološkom smislu. Zbog toga ona mora uvijek biti snažna i postojana, i mora biti izgrađena na čvrstim temeljima i lijepom ahlaku i moralu, u suprotnom, loš odgoj će se negativno reflektirati na samog pojedinca, na porodicu, ali i na društvo u cjelini.

Drugi važan razlog jeste to što smo mi Bošnjaci, čija je kompletna tradicija i kultura protkana islamom koji je posebnu pažnju posvetio idealu skladne i zdrave porodice, nažalost, danas jako daleko od tog ideala i što se naša porodica uveliko urušava i nestaje.

U onoj mjeri u kojoj smo se, pod devizom slobode, emancipacije i općeg progresa, udaljavali od islama i njegovih uzvišenih principa, u toj mjeri gubili smo sebe, svoj identitet i svoje porodice.

Polahko ali sigurno utapali smo se u vode modernizma koji je utemeljen na bezboštvu i odrođavanju čovjeka od njegove prirode koju je Allah stvorio u najljepšem obliku, a koju su lažni bogovi u ljudskom obliku skoro potpuno unakazili.

I umjesto napretka, progresa, morala, istinske kulture i vrijednosti, u današnjem društvu caruje haos u svim segmentima života, pa i u porodici. To stanje najbolje je opisao jedan naš mudri savremenik kada je kazao: ”Danas imamo veće kuće, a manje porodice, više udobnosti, a manje vremena, više diploma, a manje zdravog razuma, više stručnjaka, ali više i problema, više medicine, ali manje zdravlja, imamo veće prihode, ali manje morala, moderne kuće, ali razorene porodice.”
@islamskoznanje

Porodica u islamu

U islamskim izvorima vrijednost porodice naglašava se direktno i indirektno. Tako se Allah u Kur'anu zaklinje ”ocem čovječanstva”, domaćinom i gospodarom prve porodice, Ademom, alejhi selam, i njegovim potomstvom i kaže: ”I roditeljem i onim koga je rodio, – mi čovjeka stvaramo da se trudi.” (El-Beled, 3.)

Islamski autoriteti, poput: Katade, Dahaka, Mudžahida, Sufjana es-Sevrija, Seida ibn Džubejra, Hasana el-Basrija i drugih, kažu da se pod ”roditeljem” misli na Adema, alejhi selam, a pod ”porodom”, na njegovo potomstvo. Izražavajući svoje slaganje sa ovim mišljenjem, Ibn Kesir u svom tefsiru, veli: ”Ovakvo mišljenje ima čvrstu osnovu, jer se Uzvišeni, prvo kune Mekkom, tj. gradom, a onda njezinim stanovnicima, tj. Ademom, alejhi selam, i njegovim potomstvom.”

Allah, dželle ve'ala, zaklinje se u citiranim ajetima onim što predstavlja temelj postojanja i na taj način skreće se pažnja na vrijednost i važnost roditelja i djeteta, iz čega proizilazi i važnost porodice kao osnovne ćelije društva.

Zatim, neke kur'anske sure nazvane su imenima koja direktno ili indirektno upućuju na porodicu. Sura Ali Imran, nosi naziv po Imranovoj porodici, zatim sura En-Nisa – Žene, sura El-Ma'ida – Sofra, a sofra je jedno od osnovnih sredstava koje koristi porodica, – porodica se okupila oko sofre – kaže se u narodu. Sura El-Hudžurat – Sobe, i u njoj su spomenute sobe u kojima je živio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim suprugama i djecom, sura El-Mudžadele – Rasprava, dobila je ime po muslimanki i njenom bračnom (porodičnom) slučaju, El-Mumtahina – Provjerena, odnosi se na provjeravanje žena koje su krenule na put hidžre ili su učinile hidžru u Medinu, a ta provjera je vezana za njihovo vjerovanje i bračne odnose sa muževima koji su ostali nevjernici.

Spominjući Ibrahimovu, alejhi selam, porodicu, Kur'an nam govori: “Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj.” (Hud, 73.) Ovo je selam i pozdrav od Allaha koji su prenijeli meleki kada su ušli u Ibrahimovu, alejhi selam, kuću.

Zatim, u Kur'anu se riječ el-bejt – kuća, u različitim kontekstima spominje 65 puta, ali uglavnom je ona dom za porodicu, odnosno, mjesto gdje se rađa, odgaja i gradi porodica.
@islamskoznanje

Šta je porodica?

Porodica se definiše kao osnovna društvena ćelija i kao jedna od najsloženijih, najstarijih i najtrajnijih društvenih grupa. Ona zahvata vrlo različite strane ljudskog života: biološku (ispunjenje emotivnih potreba, reprodukcija i dr.), socijalnu (odgoj i edukacija potomstva), ekonomsku (materijalno potpomaganje članova porodice), duhovnu (razvijanje moralnih vrijednosti bez kojih se čovjek ne može potvrditi kao istinska ličnost).
@islamskoznanje

Allah, dželle ve'ala, objavio je u Kur'anu: 

”O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Tahrim, 6.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, rekao je: ”Allah će svakog pastira, svakog čovjeka kome je nešto bilo povjereno na čuvanje pitati za taj emanet, je li ga sačuvao ili ga je izdao i upropastio. I pitat će svakog čovjeka za njegovu porodicu.” (En-Nesai, Ibn Hibban)
@islamskoznanje

"Kod Arapa je običaj da imena svojih supruga ne spominju pred drugima, na taj način se i iskazivala ljubomora, da čak ni imena nisu spominjali pred drugima, zato Allah, subhanehu ve teala, u Kur'anu ni jednu ženu osim Merjem ne spominje po imenu, već kaže: "njegova(ebu lehebova) žena...", "...faraonova žena". Jedina koja je spomenuta po imenu je Merjem jer nije imala muža."

(Šejh Salih El-Usajmi, hafizahullah)
@islamskoznanje

“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: 'Istinu je govorio i dobročinstvo činio!' A za lažljivca će biti kazano: 'Lagao je i razvrat širio!' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!"

(Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)
@islamskoznanje

Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je rekao: Proučio sam Kur'an od početka do kraja i nisam vidio niti jedan ajet ljepšim i punim nade od Njegovih  Uzvišenih riječi: "Reci: Svako postupa po svom nahođenju." (Sura El-Isra', 84).

Zato što je doista rob sklon ka nepokornosti i griješenju ('isjan) a Gospodar je doista sklon ka oprostu (gufran). (Tefsir El-Kurtubi).
@islamskoznanje

Ko može, nek iskoristi priliku...

Da li je dozvoljeno klanjati za novotarima i griješnicima??

Da li je dozvoljeno klanjati iza imama koji je ibadija??

Odgovor: Onaj koji ima ubjeđenja koja izvode iz islama, ne klanja se iza njega.
Onaj koji ima ubjeđenje, vjerovanje zbog kojeg se tekfiri, ne klanja se iza njega. A onaj čija je greška manja od toga, klanja se iza njega, i namaz je ispravan, sve dok je u okviru islama.
Znači, iako ima neke greške sve dok time nije izašao iz islama, klanja se iza njega.
Ovo je pravilo. Ne spominjemo pojedince, kažemo ovo je pravilo.
Ko svojom novotarijom ili razilaženjem nije izlazi iz vjere, klanja se iza njega.
A onaj koga novotarija izvodi iz vjere, ne klanja se iza njega jer on nije musliman.
Ovdje smo naveli samo pravilo!
Dok ima nekih fakiha koji kažu da se ne klanja ni iza fasika, makar ne bio kafir, jer je adalet kod njih šart imameta.
Tako da kod njih se ne klanja za fasikom koji radi velike grijehe. To je tako kod nekih fakiha...
Ali je ispravno da se klanja iza svakog muslimana, sve dok ne izadje iz islama...

Odgovorio: šejh Salih Fevzan
Priprema: @islamskoznanje

Ali, iman koji je poput krvi kolao njenim venama i koji je prožimao cijelo njeno biće, učinio je da joj Allahova podrška dođe onda kada je najpotrebnija i to putem kerameta (čuda) koje je Allah podario njenom novorođenčetu koje je iznenada progovorilo i svojim riječima: ‘’Strpi se majko, ti si na Istini!’’, učvrstilo njeno vjerovanje i učinilo je postojanom u posljednjim trenucima dunjalučkog života.
Slijepi pronalazač Louis Braille je još jedna od povijesnih ličnosti koja je svojim djelovanjem promijenila gledanje na svijet i svega onoga što se u njemu događa. Naime, Louis Braille poznati je francuski izumitelj pisma za slijepe. Rodio se 4. Januara, 1809. godine u mjestu Coupvray u Francuskoj, gradiću smještenom jugoistočno od Pariza. Bio je dječak sa prelijepim očima na kojima su mu zavidili svi koji su ga vidjeli. Osim toga, Braille je već od djetinjstva bio poprilično radoznalo dijete koje je puno vremena volilo provoditi u očevoj radionici s njegovim alatom, a otac mu je izrađivao remenove, kolane, sedla i uzde za konje. Međutim, kako je još bio mali i nije mogao shvatiti opasnost alata koji su tamo bili, jedanput je uzeo veliku iglu, komad kože i čekić, želeći da iglu zakuca i provuče kroz komad kože. Nažalost, to mu nije pošlo za rukom. Koža je bila isuviše jaka i tvrda da bi je dječak od dvije i pol godine mogao probiti iglom. Kada je udario čekićem u iglu, ona je ispala iz njegove ruke i udarila ga u oko. Dječak je pao na zemlju plačući i vrišteći od bola. Udar igle je prouzrokovao upalu lijevog oka i gubljenje vida na to oko. Kada je navršio tri godine, izgubio je i desno oko i ostao potpuno slijep.
Mali Breille je se često puta pitao: zašto se sve ovo baš meni dogodilo? Osjećao je veliku tugu i usamljenost. No, i pored gubitka vida, njegov otac nije pao u očaj i nije dozvolio da mu dijete odrasta bez naobrazbe, pa mu je uplatio časove klavira. Dječak je zavolio sviranje na klaviru i bio je vrlo vješt u tome. Tako je sa napunjenih osam godina već postao poznat u Državnom zavodu za slijepe u Parizu. Posjedovao je izuzetan talenat za muziku, matematiku i geografiju. Metod koji su koristili za čitanje u Zavodu bio je dodirivanje velikih metalnih slova koja su lijepili na papir. Louis Breille je bio uvjeren da je ta metoda nepraktična zbog dužine slova (3 cm), ali i njihove težine. To ga je natjeralo da provede mnogo vremena razmišljajući o unapređenju metoda u podučavanju slijepe djece čitanju i pisanju. Bio je ubjeđen da mora postojati bolji metod od onog koji se koristi u Zavodu za slijepe. Nakon završenog školovanja imenovan je za učetelja u Zavodu. A 1829. godine on je uspio načiniti pismo za slijepe koje se bazira na grupama od 6 tačaka – po tri u dva okomita reda. Na jačem papiru neke se tačke u grupi ispupče pa je tako za svako slovo stvoren poseban znak odnosno raspored istaknutih tačaka koje slijepi čitaju pipajući kažiprstom desne ruke s lijeva na desno. Braille je također izumio brojeve i matematičke znakove za slijepe, a kao istaknuti reproduktivni muzičar, izradio je sistem muzičkih znakova. Godine 1839., on je objavio svoje otkriće, ali je naišao na veliki otpor i odbijanje od svih, pa čak i od ljudi koji su radili s njim u Državnom zavodu za slijepe. Nedugo zatim, Breille je preveo zbirku pjesama poznatog engleskog pjesnika Johna Miltona, koji je i sam bio slijep. Zanimljivo je to da je prilikom pisanja te knjige koristio iglu sličnu onoj koja je prouzrokovala njegovo slijepilo. Iako njegov patent nije bio prihvaćen, Breille se nije predao, već je nastavio podučavati svoje učenike metodom koju je sam izumio. Svoj patent je mnogo puta pokušao predstaviti Francuskoj akademiji, ali je redovno nailazio na odbijanje.
To je trajalo sve do onoga dana kada je jedna od njegovih učenica iz Zavoda svirala klavir u jednom od najvećih kazališta u Parizu. Naime, ona je toliko oduševila publiku u kazalištu da su svi, nakon što je završila, ustali i nekoliko minuta aplaudirali izražavajući joj zahvalnost i divljenje.

A onda je i ona ustala, primakla se publici i rekla im: ‘’Znajte da nisam ja ta osoba koja zaslužuje ovakvo vaše priznanje, već čovjek koji me podučio ovome svojim veličanstvenim otkrićem, a koji sada leži na samrtničkoj postelji, usamljen i odbačen od svih.’’
Nakon njene izjave novine i časopisi u Francuskoj započeli su nacionalnu kampanju u znak podrške Louisu Breillu i njegovom otkriću. Rezultat te intenzivne kampanje i propagande bio je taj da je francuska vlada priznala Breillov izum. Poslije vladinog zvaničnog priznanja, neki njegovi prijatelji otišli su da mu saopće tu radosnu vijest, na što im je on plačući, odgovorio: ‘’Ja sam u životu tri puta plakao: prvi put kad sam oslijepio, drugi put kad sam oktrio i izumio pismo za slijepe, i evo sada kada je moj izum konačno priznat. To znači da mi život nije uzalud prošao.’’
Louis Breille umro je u aprilu, 1852. godine, od posljedica karcinoma, u 43. godini života. Mnogi su se borili protiv njegovog otkrića i odbijali su da ga priznaju i prihvate, ali je on ipak upotpunio ono što je započeo, jer je pred sobom imao jasan cilj od kojeg ni jednog trenutka nije odustajao. Ovaj izumitelj, iako ga više nema, još uvijek pomaže ljudima širom svijeta. Unatoč tome što više nije tu, njegovo nasljeđe ostaje i pruža nadu mnogima.
Jastreb koji je postao kokoš
Pripovjeda se da je nekad davno na jednom brdu obraslom šumom živio jastreb. Napravio je gnijezdo u krošnji jednog stabla, u koje je kasnije njegova ženka snijela četvero jaja. Međutim, nedugo zatim desio se jak potres, pa su jaja ispala iz gnijezda. Spominje se da je jedno jaje završilo na farmi kokoša koja se nalazila ispod brda. Kokoše su znale da se moraju pobrinuti za jaje, pa su brigu o njemu prepustili jednoj staroj kokoški. Nakon izvjesnog vremena, jaje je raspuklo i iz njega je izašao mali prekrasni jastreb. Međutim, taj mali jastreb je odgajan u takvom ambijentu da je on bio ubjeđen da je kokoš. Jednog dana, dok se igrao sa svojim vršnjacima na farmi, mali jastreb je ugledao jato jastrebova koji su letjeli visoko u zraku i kružili iznad farme. U tom trenutku mali jastreb je poželio da leti kao jastrebovi, pa je bio izložen podsmjehu od strane kokoša koje su mu govorile: ‘’Ti nisi ništa drugo nego kokoš i ti ne možeš letjeti poput jastrebova. Shvati to jedanput!’’ Nakon izvjesnog vremena jastreb je odustao od svojih snova i želja i umro je s ubjeđenjem da je kokoš. Ovaj jastreb je, samo zato što je odrastao među kokoškama, vjerovao da je i on od njihove vrste, a poznato je da kokoše ne mogu da lete, pa on tome nije ni pridavao veliku pažnju, osim što je eto u jednom trenutku poželio da može letjeti. Glavna pouka ove priče jeste da, ako se predaš i poklekneš pred negativnom i pesimističnom stvarnošću, postat ćeš zarobljenik onoga u šta slijepo vjeruješ iako to nije istina. Zato ako si jastreb, trudi se da tako i živiš i da visoko letiš. Ne odustaj od svojih snova i ne slušaj šta ti govore kokoše.
I znaj da su tvoje mišljenje o samom sebi i tvoje težnje, granica koja uspjeh odvaja od neuspjeha. Zbog toga moraš povećati stepen samopoštovanja i moraš se družiti sa ljudima koji će stalno jačati tvoju odlučnost i samopouzdanje.
I još nešto, slobodno sanjari i radi, a zatim visoko leti nebom uspjeha. Ne budi kao jastreb kojeg su ubjedili da je kokoš. Allah dželle ve'ala ti je dao mnoge blagodati i odlikovao te neizmjernim mogućnostima i ogromnom snagom, očekujući da ti to sam otkriješ i da kapitaliziraš darovane blagodati pokoravajući se Allahu i ostvarujući tako dunjalučku i ahiretsku sreću.
Sretan i pored mnoštva nedostataka
Spominje se da je jedan pobožnjak iz prvih muslimanskih genereacija bio gubav, slijep, ćelav i oduzetih nogu i ruku, ali je stalno govorio: ‘’Hvala Allahu koji me je sačuvao od belaja kojima je druge ljude iskušao, i koji me je odlikovao nad mnogim svojim stvorenjima.’’ Naišao je neki čovjek pored njega i kad je čuo šta govori, prišao mu je i rekao: ‘’Čime je to tebe Allah odlikovao? Ti si slijep, gubav, ćelav i oduzetih nogu i ruku, pa kakvo je to odlikovanje?’’ Pobožnjak mu je odgovorio: ‘’Teško

Strpi se majko, ti si na istini !

Na svom noćnom putovanju u nebeske sfere (mi’radž) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svog saputnika, meleka Džibrila: ‘’Džibrile, kakav je ovo divni miris kojeg osjećam u ovom trenutku?’’ Džibril mu je odgovorio: ‘’To je miris koji dopire iz mezara frizerke i njenih kćeri.’’ Naime, kada se u Egiptu povećao broj sljedbenika Musaa alejhi selam i kada su vjernici postali stalna opasnost za faraona i njegov dvor, faraon je, uznemiren i uplašen, razmišljao o slučaju Musaa alejhi selam i o tome kako zaustaviti njegov poziv i zabraniti ljudima da prilaze u njegove redove. S tim ciljem on je pozvao svog glavnog ministra, Hamana, da zajedno osmisle plan i donesu odluku o njegovom sprovođenju...
Tako su odlučili da kazne smrću svakog čovjeka koji povjeruje u Musaovo alejhi selam poslanstvo, ili da ga prisile da napusti vjeru u koju ih je pozivao Musa alejhi selam Njegova vojska i policija su dobili zadatak da hapse i u faraonov dvorac sprovode sve vjernike. Ubrzo je faraonov dvorac postao grobnica mnogim muslimanima koji su povjerovali u Allaha dželle ve'ala a njihovi bolni krici i jauci, zbog mučenja kojem su bili izloženi, dopirali su daleko izvan zidina dvorca. Na faraonovom dvoru bila je i jedna žena koja je radila kao frizerka kod faraonove kćerke, a koja je također bila sljedbenik Musaa alejhi selam. Jedanput joj je, dok je češljala kosu faraonove kćerke, ispao češalj iz ruke i kad je htjela da ga uzme, rekla je: ‘’Bismillah! (U ime Allaha!). Kad je to čula, faraonova kćerka ju je upitala: ‘’Jesi li time aludirala na moga oca?’’ Frizerka je odgovorila: ‘’Ne! Mislila sam na Allaha, moga Gospodara i Gospodara tvoga oca.’’ Faraonovu kćerku je naljutio takav odgovor i zaprijetila je da će to što je čula prenijeti svome ocu. I održala je svoje obećanje, odmah je otišla i obavijestila oca da na njegovom dvoru živi žena koja vjeruje u Allaha i koja slijedi Allahovog poslanika, Musaa alejhi selam. Faraon nije mogao povjerovati u to da neko može raditi na njegovom dvoru, a ne priznavati njega za božanstvo. Naredio je da je odmah dovedu. Kada su je doveli pred faraona, on ju je upitao: ‘’Imaš li ti nekog drugog Boga, osim mene?’’ Frizerka je dostojanstveno odgovorila: ‘’Da, moj i tvoj Bog je Allah.’’ Njen odgovor je izbezumio faraona. Naredio je da donesu veliki bakreni lonac i da u njemu nalože vatru i da nakon toga frizerku i njenu djecu bace u vatru. Prije nego su bačeni u vatru, frizerka se obratila faraonu, riječima: ‘’Ja imam jednu molbu i voljela bih da mi je ispuniš?’’ ‘’Kakvu molbu’’, prosiktao je faraon? Frizerka je odgovorila: ‘’Željela bih da moje i kosti moje djece stavite u iste ćefine i zakopate na isto mjesto.’’ Faraon je prihvatio njenu molbu, a zatim je naredio da se u vatru prvo bace, jedno po jedno, njena djeca. Čestita i brižna majka je gledala kako joj djecu bacaju u vatru, a ona im nije mogla ništa pomoći. I kad je tuga i žalost za djecom prijetila da je u potpunosti slomi i savlada, stigla je podrška od Allah dželle ve'ala i to na jeziku njenog najmlađeg djeteta koje je još uvijek dojilo i koje inače još nije moglo govoriti. Međutim, Allah je dao da baš u tom odsutnom trenutku progovori najmlađi plod njenog srca i da joj da podršku, riječima: ‘’Strpi se majko, ti si na istini!’’ Na kraju je i ona bačena u vatru sa svojom djecom, a prije toga je skrušeno molila Allaha da primi njeno vjerovanje.
Frizerka faraonove kćerke je svojim primjerom pokazala svim ženama vjernicama do Sudnjega dana, šta znači iskrena vjera, istinsko pouzdanje samo u Allaha dželle ve'ala, te strpljivost i žrtva na putu Istine. Ona je bila obična žena, ali je njena duša bila ispunjena neobično velikom nadom i čežnjom za Allahovim zadovoljstvom i džennetskim perivojima. Upravo joj je čvrsta vjera i nada u Allahovu nagradu dala snagu i odagnala očaj u najtežem trenutku u njenom životu, kada su joj zulumčari, na njene oči, bacali djecu u vatru.

tebi, nezahvalni čovječe! Mene je Allah odlikovao time što mi je podario jezik kojim Ga veličam i spominjem, srce kojim mu zahvaljujem i tijelo koje je strpljivo na iskušenjima i nedaćama. Moj Allahu, ja ne posjedujem ni jednu blagodat, niti bilo ko drugi od ljudi, a da ona nije isključivo od Tebe. Tebi pribada sva hvala i zahvala!’’ Zatim je proučio: ‘’Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.’’ (Ez-Zuhruf, 36.)
Pobjednik kojeg su pratili porazi
Abraham Linkoln doživio je mnogo poraza u svom životu. Doživio je poraz u pobuni protiv ropstva kada je imao 21 godinu, i također, kada je imao 34 godine.
Izgubio je na izborima dva puta, kada je imao 32 i 38 godina.
Umrla mu je zaručnica kada je imao 35 godina.
U 36 godini doživio je moždani udar.
Izgubio je na izborima za kongres dva puta, kada je imao 43 i kada je imao 46 godina.
Također je izgubio izbornu utrku za mjesto senatora, kao što je izgubio utrku za podpredsjednika SAD-a.
Međutim, kada je imao 52 godine postao je predsjednik SAD-a. Kako samo impresivno djeluje ta odlučnost da se uspije i pored mnogobrojnih i uzastopnih poraza i neuspjeha koje je pretrpio. To se zove trijumf nad očajem i njegova pretvorba iz negativnog pritiska u pozitivnu pokretačku snagu koja te uvjek gura naprijed.
Od hamala do uspješnog biznismena – (ne)moguća misija
Poznati saudijski biznismen i bogataš, šejh Sulejman ibn Abdulaziz Er-Radžihi, faktički je počeo od ničega, od nule, dok nije postao jedan od najbogatijih ljudi u svojoj državi. Ono čime se on kao vjernik odlikovao jeste to da nikada nije dozvolio očaju i pesimizmu da uđu u njegovo srce i ovladaju njime. Bio je iskren prema Allahu u svim poslovima i svakoj sitaciji, i Allah ga je nagradio zbog njegove iskrenosti. U otvorenom razgovoru, on je sasvim iskreno govorio o svom životnom putu od vremena kad je bio obični hamal koji je zarađivao po jedan rijal mjesečno, pa do direktora koji ima 15 000 uposlenika u svojim tvrtkama po raznim gradovima. Zato poslušajmo ovu dirljivu i nadasve poučnu životnu priču iz njegovih usta.
Šejh Er-Radžihi priča: ‘’Ja sam odrastao kao i ostala djeca u Saudijskoj Arabiji. Nisam imao nikakvih akademskih diploma ni titula, osim svjedočanstva o završenoj osnovnoj školi. Trgovci u to vrijeme nisu posjedovali više od hiljadu-dvije rijala, što govori da je u to vrijeme vladala velika nestašica i ekonomska kriza. Na početku sam radio kao hamal, nosio sam stvari ljudima za jedan rijal. Bez obzira kako drugi na to gledaju, za mene je to bio čin ljudskosti i dostojanstva, jer nisam morao pružati ruku da prosim i tražim ni od koga. Nakon toga radio sam kao sluga za jedan rijal mjesečno, zatim sam radio kao sakupljač luga i pepela iz privatnih kuća i restorana, koji je služio kao dodatak malteru za izgradnju mesždida. Taj posao radio sam za deset rijala mjesečno, ali su mi ljudi odbijali dati pepeo dok im ne očistim kuhinje ili restorane. To me je navelo da promjenim zanat, pa sam naučio kuhati i postao sam vrlo uspješan kuhar. Moj prvi posao u trgovini ili većem biznisu bio je onda kad me brat Salih Radžihi imenovao kao službenika u svojoj firmi, 1965. godine. Tada sam imao mjesečnu platu 1000 rijala.’’
Na kraju je šejh Er-Radžihi otkrio tajnu svoga uspjeha, pa poslušajmo o čemu se radi. Šejh Radžihi veli: ‘’Allahovom voljom i uputom, ja sam imao dnevni plan i raspored od kojeg nikad nisam odustajao, ni kad sam radio u mjenjačnici novca, ni kao poljoprivrednik, ni kao obrtnik, ni onda kada sam radio na projektima peradarstva i podizanju farmi za piliće. Prvi sam dolazio na posao, a posljednji sam odlazio s posla. Uvjek sam smatrao da onaj ko ima neki biznis mora se maksimlano posvetiti svome poslu. Prvo što sam otvorio bila je tvrtka ‘’Er-Radžihi’’. Ja sam izlazio na posao prije sabaha sa sendvičem u džepu i ulazio sam u svoju kancelariju dva sata prije mojih radnika.

Radio sam uporno sve dok nisam, Allahovom voljom, uspio izgraditi veliki trgovački centar.’’ Ko onda može kazati da je put od hamala do uspješnog biznismena i bogataša, nemoguća misija?!
Optimizam – osobina snažnih ličnosti
Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Nema sujevjerja ni zlih slutnji. Mene ushićuje dobar predznak i optimističko predviđanje (el-fe’l).’’ Upitali su: ‘’A šta je to el-fe’l, Allahov Poslaniče?’’ Odgovorio je: ‘’To je lijepa riječ.’’ Optimizam je metod upućenih i snažnih ličnosti, koji su uvjek postojani. A zloslutnost je pesimizam koji čini da čovjek na sve stvari i događaje gleda crno, i to je metod gubitnika i stradalnika.

Sveži devu pa se osloni na Allaha
Većina brige dolazi od kajanja za prošlošću i straha od budućnosti. Zbog toga se okoristi iskustvom iz prošlosti i napravi dobar plan za budućnost.
Većina ljudskih strahova je nestvarna i neopravdana, zato budi hrabar u suočavanju sa nedaćama i udarcima sudbine, i pripremaj sebe na prihvatanje onog najgoreg, a zatim radi da se to najgore ne desi, po principu: sveži devu, pa se pouzdaj u Allaha!
Nauči kako zaboraviti da bi normalno živio. Ne budi alatka za grđenje i proklinjanje i ne prihvataj sve stvari k srcu. Pusti da se život odvija svojim tokom i pokušaj umanjiti, a ne uvećati, negativne posljedice bolnih događaja i nedaća.
Osmjeh je simbol i ključ sreće i nešto što se ne ostvaruje bez velikog truda. Dokaz tvog truda je osmjeh, koji je opet sam po sebi sadaka. Ljubav je glava svih stvari. Nauči kako voljeti Gospodara svjetova, vjeru, državu, samog sebe, porodicu, prijatelje, život i sve dobronamjerne ljude.
Počni dan sa zikrom i veličanjem Allaha, jer je početak dana ogledalo cijelog dana. Podsjeti sebe na pozitivnosti koje posjeduješ i stalno sebe bodri na optimizam, a zatim ustraj u tome, pa makar bio okružen negativnostima. Ta, optimizam je dio vjere, a pesimizam je od šejtana. Na optimizmu se grade snažne vjerničke duše.
Ne budi obični posmatrač. Razmijenjuj mišljenje s drugim ljudima i ne podcijenjuj nikoga.
Ne laži i ne obmanjuj samog sebe. Nauči iskrenost i često koristi dovu kao oružje u borbi protiv očaja, i nadaj se Allahovoj nagradi.
A sad nešto što je sigurni lijek za brigu i očaj. Namaz! Klanjaj namaz i ustraj u tome. Nauči skrušenost u namazu i vrijeme namaza odredi isključivo za namaz. Ne razmišljaj ni o čemu drugom u tom vremenu, jer ćeš tako izgubiti korist namaza. Trudi se da klanjaš što više dobrovoljnih namaza dok ti to ne postane navika.
Radi predano, imaj lijepo mišljenje o Allahu, budi zadovoljan i ne žali se na sudbinu, već reci: možda!, ili se nasmješi, samo ne gubi nadu u Allahovu milost.
Kad upućuješ dovu Allahu, upućuj je s ubjeđenjem da će biti primljena, i neka ona bude popraćena dobrim djelom, iskrenim nijetom, ispravnim i lijepim ciljom i željama, sve dok se ne postigne željeno.

✍Selva El-Udejdan
@islamskoznanje

Namaz za osobom čije je stanje nepoznato

Šejhul islam Ibn Tejmije rahimehullahu kaže:

”Dozvoljeno je obavljanje namaza iza svake osobe nepoznata stanja (mesturul hal). Na tome se slažu sva četvorica imama a i ostali muslimanski imami. Ko kaže: ’Ne klanjam džumu niti namaz u džematu osim za osobom čiju akidu znam’, takav je novotar, oprečan je ashabima, tabi'inima, četvorici imama i ostalim muslimanskim imamima. A Allah najbolje zna.” “Medžmu’atul fetava” 4/331. I kaže, 23/199: ”

Po konsenzusu četvorice imama, i ostalih muslimanskih imama, dozvoljeno je čovjeku da klanja džumu, pet dnevnih namaza i ostale namaze iza osobe o kojoj ne zna da čini novotariju ili fisk, i nije uslov da klanjač zna akidu njegova imama, niti da ga ispituje i pita: ’Kakva je tvoja akida’, već će klanjati iza osobe čije je stanje nepoznato.” I kaže, isto tako, 3/175-176: ”Namaz iza osobe nepoznata stanja je dozvoljen po konsenzusu islamskih učenjaka. Ko kaže da je namaz neispravan ili zabranjen osim iza osobe čije je stanje poznato, taj je oprečan konsenzusu ehli-sunneta vel džema'ata.”

Neki od fanatika kao dokaz koriste nastojanje imama Ahmeda, u vremenu kada su se proširile džehmije, da namaz klanja iza osobe koju zna. Mi ne negiramo dozvoljenost takvog postupka, tj. da musliman nastoji da namaz obavlja iza hairli čovjeka. Niti negiramo dozvolu napuštanja novotara da bi ga time ukorili i negirali njegov bid’at. Ali, negiramo onome ko zabrani obavljanje namaza i obavezuje njegovo ponavljanje ukoliko osoba klanja za imamom koji svojom novotarijom nije izašao iz vjere.

O ponavljanju namaza iza osobe čije stanje nije poznato, pod izgovorom proširenosti novotarija, kufra i riddeta, nema govora. Još gore od toga je mišljenje da se takva osoba ne smatra muslimanom a namaz obavljen za njim neispravan, pored toga što nije ispoljio nijedno djelo koje ga izvodi iz vjere. Dakle, osnova je dozvoljenost obavljanja namaza za čovjekom čije je stanje nepoznato, a koji je u osnovi musliman, sve dok ne ispolji djelo koje ga izvodi iz vjere. Kada ispolji djelo koje ga izvodi iz vjere više se ne smatra osobom nepoznata stanja.
@islamskoznanje