📚ISLAMSKO ZNANJE - علم الإسلام📚

Pristrasnost i ljubav prema ljudima su nadmašili ljubav prema istini.

✍️Izudin Jakupović
@islamskoznanje

Rekao je šejh Abdulaziz Et-Tarifi hafizehullah:

Fitne (smutnje) odvajaju safove, i otkrivaju tajne.
Rekao je Muavija radijallahu anhu:
„Ne prezirite fitnu; doista ona otkriva glavešine nifaka“.
@islamskoznanje

Malik ibn Dinar, rahimehullahu te'ala, rekao je:

"Ukoliko čovjek bude tražio znanje da bi radio po njemu, uistinu i postignut će veliko znanje. Dakle, ukoliko bude tražio znanje radi nečega drugog a ne rada po njemu, neće mu se povećati osim oholost."

📚Hatib, Iktidaul-ilmi bil-ameli
@islamskoznanje

Kada Allah poveća pokazivanje svojih dokaza a čovjek se sve više i više okreće, to znači da Allah želi otkloniti sva opravdanja prije nego spusti Svoju kaznu.

Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem:

"Nijedan narod nije uništen sve dok nisu sebi počeli tražit opravdanja"

✍Šejh Abdulaziz Et-Tarifi hafizahullah
@islamskoznanje

Neki čovjek je učio pred Jahjom ibn Muazom ajet: "..pa mu lijepim riječima govorite.."

Pa zaplaka Jahja i reče: "Allahu moj, ovo je tvoja blagost prema onome koji kaže za sebe da je bog, pa kakva li je tvoja blagost prema onome ko kaze da si Ti Bog?!

Ovo je blagost prema onome ko kaže: "Ja sam vaš najuzvišeniji gospodar", a šta je sa onim koji kaže: "Slavljen je moj najuzvišeniji Gospodar" ?

(📚Tefsir Imama Begavija, 1/274)
@islamskoznanje

Da je znanje bez djela koristilo ne bi Allah prekorio svećenike sljedbenika Knjige, a da koristi djelo bez iskrenosti ne bi prekorio licemjere!

✍️Ibn Kajjim rahimehullah
@islamskoznanje

Rekao je imam Ahmed, rahimehullah:

"Čuvajte se da vas murdžije ne odvrate od vaše vjere."

@endelusbalkan

Nikada taguti ne bi sebi pronašli tako iskrene podanike koji će ih braniti i opravdavati njihove zablude poput današnjih murdžija…

Zato su prvi muslimani o murdžizmu govorili:

„Takvo ispoljavanje vjere je dopadljivo vladarima i kraljevima!“


📕Rasvjetljavanje pogleda i razotkrivanje skepticizma savremenih murdžija

https://t.me/tuba_lil_guraba

Kada tahrim (oharamljivanje nečega) i tahlil (ohalaljivanje nečega) dolazi od Allaha onda je to Allahov šerijat kojeg nam je obaveza slijediti. A kada dolazi od nekog drugog mimo Allaha onda je to šerijat šejtana. Pokornost šejtanu u takvom šerijatu predstavlja ibadet njemu. Kao što je isto tako pokornost Allahu u Njegovom šerijatu ibadet Njemu Uzvišenom.

Kada bi čovjek slijedio derogirani šerijat - koji je u osnovi od Allaha ali je derogiran - tim svojim postupkom bio bi nevjernik u Allaha. Pa kakav je tek slučaj sa onim ko promijeni Allahov šerijat i zamijeni ga izmišljenim laičkim zakonikom. Takav je preči nevjerstvu i još većeg kufra nego li jevreji i kršćani.

Kada bi neko rekao da želi da radi po Tevratu i Indžilu - ukoliko bi pretpostavili da danas postoji Tevrat i Indžil koji nisu promijenjeni - on bi time bio nevjernik u Allaha po koncenzusu svih muslimana. Pa kakav je tek onda slučaj sa onim ko sudi sudom taguta i njega sprovodi?!

✍️Ebu Abdullah Sadik ibn Abdullah El-Hašimi
Skraćeno iz djela: "Fitnetul asr", 31
@islamskoznanje

https://menhedz.com/sta-se-dogadja-u-zemlji-dvaju-harema-saudijska-arabija-i-kuda-je-vodi-mbs-1-dio/

SAVJET MUŽEVIMA

U onom što smo prethodno spomenuli pokušali smo da ukažemo našoj braći, vjernicima na pravi put kojeg je Allah subhanehu ve te'ala prikazao u svojoj Knjizi i kojeg je Božiji Poslanik potvrdio u svom Sunnetu.
Međutim, to ne znači da je dozvoljeno mužu da napakosti svojoj ženi ukoliko se ne bude pridržavala ovih stvari, jer Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Ne smije jedan vjernik da čini štetu vjernici, jer ako mu se ne svidi nešto u njenom ahlaku, biće zadovoljan nečim drugim."
(Muslim 1469 i Ahmed 8345, komentar Nevevija)
Pa ako ti žena otkazuje poslušnost ili je lošeg ahlaka, dužnost ti je da je savjetuješ i upućuješ na pravi put. Upozori je na Allaha subhanehu ve te'ala i uplaši Njegovom kaznom, a ako bude nastavila s neposlušnošću i lošim vladanjem udalji se od nje u postelji.
Međutim nije ti dozvoljeno da odlaziš iz kuće. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Ne udaljuj se osim u kući..." Ako se pokaje dobro je, a ako ne, opomeni je još jedanput i nastavi odbijanje u postelji.
Allah subhanehu ve te'ala je rekao: "A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite, kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite!" (Sura En-Nisa', 34.)
Hafiz Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, tumačeći ove riječi "Vadribuhunne" "Udarite ih" kaže da ako ne budu poslušala opomenu, i odbijanje u postelji ne bude koristilo, onda je dozvoljeno da ih lakše udarite, kao što bilježi Muslim od Džabira da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao na oprosnom hadždžu: "l bojte se Allaha u svojim ženama jer one su zarobljene kod vas a vaše pravo kod njih je da ne puste nikog kod vas a posebno one koje vi prezirete, pa ako to urade udarite ih udarcem od kojeg nema posljedica, dok je njihovo pravo da ih hranite i oblačite."
(Tirmizi 1163, Ibn Madže 1851, Hasen kod šejha Albanija)
Izraz "Darben gajre muberrihin" - znači "udarcem bez posljedica". Ovo potvrđuje Ibn Abbas i drugi, a Hasan El-Basri je rekao: "To znači da udarac ne ostavi traga, a Allah najbolje zna." (Tefsir Ibn Kesir 10 43)
Također treba izbjegavati udarce po licu pa makar bili i lakši, jer Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "l ne udarajte po licu..."
@islamskoznanje

PRAVA ŽENE KOD NJENA MUŽA

Kao što muž traži od svoje žene da ispunjava svoje dužnosti i obaveze prema njemu, isto tako je on dužan da ispunjava svoje obaveze prema njoj i da izbjegava sve ono što joj može naštetiti i što može uvrijediti njene osjećaje.
Imam Ahmed bilježi u svom Musnedu (5/3) od Hakima ibn Muavije EI-Kušejrija koji prenosi od svog oca da je on upitao Poslanika: "O Allahov Poslaniče, kakva su prava žene kod nas?" Odgovorio je: "Da je hraniš kad se ti hraniš, da je oblačiš kad sebe oblačiš, da je ne udaraš u lice niti da je izbjegavaš osim u kući." A u drugom rivajetu se dodaje: "... i da je ne vrijeđaš."
(Albani je rekao u svom Irvaul-Galil 7/98 da je Hakim rekao da je hadis sahih, a s njim se složio i Ez-Zehebi)

U hadisu kojeg bilježi Buhari, Muslim i drugi od Abdullaha ibn El-Asa u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O Abdullahu, nije li istina da danju postiš a noću ibadetiš?" Rekao sam: "Istina je Božiji Poslaniče." Pa je rekao: "Ne radi tako, posti ali i odmaraj (od posta), bdij ali i zaspi, jer i tvoje tijelo ima pravo kod tebe kao i tvoje oko, a i tvoja žena." (Fethul Bari 9/299)

Muhammed sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Onaj koji bude imao dvije žene pa bude jednoj više naklonjen, doći će na Sudnji dan sa iskrivljenom polovicom lica."
(Bilježi Ebu Davud, Et-Tirmizi i drugi a vjerodostojnim ga je ocijenio Albani u lrvaul-Galil 7/80)

Prethodne riječi, iako kratke, bile su sveobuhvatne i zato molim Allaha dželle ve 'ala Njegovim plemenitim imenima i uzvišenim svojstvima da okoristi mene i sve muslimane ovim dobrim djelom, i da nas ne učini od onih muževa koji traže svoja prava od žena, a da ne izvršavaju obaveze prema njima.
To ne znači da svaka strana kada vidi onu drugu kako krši zadate obaveze isto čini kršeći svoje, jer je svaka od njih odgovorna pred Allahom subhanehu ve te'ala za svoje obaveze.

POGOVOR

l na kraju kažimo muževima: "Bojte se Allaha, i vi i vaše žene, opominjite ih dobrim kao što je to činio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kada kaže: "Oporučujem vam u vašim ženama dobro, jer je žena stvorena od krivog rebra, a najiskrivljeniji je njegov vrh, i ako pokušaš da ga ispraviš slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš ostat će krivo, oporučujem vam lijepo ophodjenje prema vašim ženama."
(Bilježe Muslim 1468, Buharija 5185 i drugi)

Neka od lijepih ponašanja prema ženi su:

- lijepo ophođenje,

- poučavanje Islamu i strpljenje u tome,

- naređivanje slijeđenja onoga što su Allah i Njegov Poslanik naredili.

Ovo će ih odvesti u Džennet uz Allahovu pomoć dozvolu. Neka je salavat i spas na Allahova roba, Njegovog Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve one koje ih slijede u dobru sve do Sudnjega dana.
l naša posljednja dova je zahvala Allahu, Gospodaru svjetova.
@islamskoznanje

Svakom ko poziva Allahovoj vjeri

Pozivaj Allahu, ne sebi.
Nek ljudi spoznaju Allaha, ne tebe.
Teži da Allaha zavole, ne tebe.
Da se Allah spominje, a ne ti.

Tada ćeš osjetiti slast i vidjeti tragove da've na ljudima.
@islamskoznanje

Istina ima potrebe da se uvijek ponavlja bez dosade a i puno dijelova Kur'ana se ponavlja u značenju, to zbog toga što je srce poput drveta suši se i umire ukoliko ga njegov vlasnik konstantno ne napaja.

✍️Šejh Abdulaziz Et-Tarifi hafizahullah
@islamskoznanje

“Znanje nije namijenjeno da okuplja sljedbenike, nije namjenjeno da impresionira sestre, da ženi drugu, treću, četvrtu ženu ili da se postaje popularnim. Tragaoci za znanjem nisu rock zvijezde i komičari. Oni su tragaoci za znanjem.”

✍️Šejh Ahmed Džibril hafizehullah
@islamskoznamje

Jedna izreka glasi:

“Ubodi tijelo i ono se zaliječi, ali povrijedi srce i rana ostaje za cijeli život.”

Sufjan es-Sevri rahimehullahu te'ala je rekao:

"Ne znam postoji li veći, veličanstveniji ibadet od toga da insan vodi računa o poštivanju osjećanja drugih ljudi."
@islamskoznanje

Osamljivanje sa ženom koja nije mahrem...

Učenjaci – Allah im se smilovao – su složni da je zabranjeno osamljivanje sa ženom strankinjom, zbog vjerodostojnog hadisa: “Neka se muškarac nikako ne osamljuje sa ženom, osim da sa njom bude njen mahrem”, prenosi ga Buharija (5233) i Muslim (1341).

Rekao je imam En-Nevevi, rahimehullahu: “Ako se stranac osami sa strankinjom bez da sa njima bude treća osoba, onda je ovo haram po konsenzusu svih učenjaka…” [Kraj citata iz djela “Šerhsahihi Muslim”, 9/109]

Rekao je Es-San'ani, rahimehullah: “Hadis je dokaz da je osamljivanje sa strankinjom zabranjeno po konsenzusu..” (Subulus-selam, 1/608)
@islamskoznanje

Takvaluk – bogobojaznost je jedina stvar kojom se smije praviti razlika između ljudi, dakle pripadnost kući, mahali, plemenu ili naciji pada pred ajetom: ''Najčasniji kod Allaha, su oni koji su najbogobojazniji!“
@islamskoznanje

Pri kraju vremena (koje je preostalo do Sudnjeg dana) pojaviće se ljudi koji će dunjaluk sticati u ime vjere (pod plaštom vjere), ljudima će se prikazivati u janjećoj koži od silne blagosti, jezici će im biti slađi od šećera, a srca, srca vukova. Uzvišeni Allah je rekao: "Zar se sa Mnom zavaravaju i zanose?! Zar se protiv Mene odvažavaju ustati?! Sobom se kunem, poslaću im kušnju koja će i razboritog između njih učiniti zbunjenim!"

Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Tirmizi.
@islamskoznanje

Zinaluk - dug koji će ti se vratiti...

Čednost i krepost pojedinca, uzrok su čednosti naših porodica i to je draga braćo i sestre Allahov sunnet na zemlji, Allahov zakon.
Ako covjek i žena, musliman i muslimanka nastoje da budu čedni, Allah će dati da njihove familije, njihova djeca budu čedni. A ako čovjek krene ovim šejtanskim putem, putem nemorala, neka zna da će plaćati dug, da je iznajmio dug koji se mora vratiti, al tako što će se vratiti na njegovoj familiji.
Rekao je Allahov Poslanik alejhi selam:

عَفُّوا عن نساءِ النّاسِ تعَفَّ نساؤُكم

Budite čedni naspram tuđih žena, pa će i vaše žene biti čedne.

Bilježi se od imama Šafije da je rekao u stihovima:

عُفّوا تَعُفُّ نِساؤُكُم في المَحرَمِ
وَتَجَنَّبوا ما لا يَليقُ بِمُسلِمِ
إِنَّ الزِنا دَينٌ فَإِن أَقرَضتَهُ
كانَ الوَفا مِن أَهلِ بَيتِكَ فَاِعلَمِ

Budite čedni vi, pa će i vaše supruge biti čedne u onome što je haram;
I klonite se svega onoga što ne dolikuje jednom muslimanu da radi.
Zaista je zinaluk, dug koji, ako ga uzajmiš, znaj dobro da će neko iz tvoje porodice to vratiti.
@islamskoznanje

Hamdun el kassar je bio upitan:

”Zašto je govor selefa korisniji od našeg govora?”
Odgovorio je: “Oni su govorili za čast ove vjere, da bi je uzdigli, da zadovolje Milostivog, a mi govorimo zbog uzdizanja nas samih, zbog pohlepe za dunjalukom i da udovoljimo stvorenjima!
📚صفة الصفوة، 143.
@islamskoznanje

LJUBOMORA KOD MUŠKARCA

Kod Arapa u prošlosti, muškarac ne bi prodao konja na kojem je jahala njegova supruga, već bi ga iz svoje intenzivne ljubomore zaklao da ga drugi muškarac ne bi jahao.

Kada žena biva pokopana, njena porodica bi se sakupila oko kabura i okruživala ga tako da niko osim njene porodice ne može prići kaburu. Govorili bi: "Prekrijte dženazu, pokrijte je, prekrijte kabur!" Ovo je sve iz ljubomore spram nje dok je bila mrtva u svojim ćefinima.

Nisu li vaše žive žene vrednije ove ljubomore?

Odjeća žene sama po sebi govori o vaspitanju njenog oca, čednosti njene majke, ljubomori njenog brata i muževnosti njenog supruga.
Pa bojte se Allaha po pitanju vaših kćerki i žena.

@biserimektebe

Upitali su imama Ahmeda, šta je to ljubav u ime Allaha, pa je odgovorio: To je da voliš nekog bez bilo kakve dunjalučke koristi!

Tri korisna, jako važna savjeta bračnim supružnicima u ovim teškim i burnim vremenima...

1. Dovite Allahu

Braćo i sestre! Ovi savjeti su za vjernike – muškarce i žene. Pa, oboje, dovite Allahu da učini vaš brak i vašu vezu uspješnom – znamo, kao vjernici, da je svako dobro od Allaha. Nikada nemojte zaboraviti moliti Allaha za tu blagodat, da imate uspješan brak koji počinje na ovom svijetu i nastavlja se na onome, u Džennetu,  Allahovom dozvolom

2. Slušajte i pokoravajte se Allahu, a nakon toga jedno drugom...

Prvo pravilo pokornosti jeste pokornost Allahu, a onda žena mužu (Sura Niša, 34). Obavezna si da se pokoravaš mužu. Šta je sa mužem? Zar se i on ne treba pokoravati?
Sestre: Tvoj muž je emir (glava) porodice. Daj mu njegova prava i poštuj ga, a Allah će tebi dati tvoja prava.
Braćo: Prvo pravilo pokornosti za tebe, nakon Allaha i Njegovog Poslanika, je ko? (Tvoja majka, tvoja majka, tvoja majka onda tvoj otac). A nakon roditelja? Tvoja žena (ne ponašaj se kao da nisi znao za ovo)...

3. Udovoljavajte jedno drugom

Nakon onoga sa čime je Allah zadovoljan, uvijek tražite da zadovoljstvo vašeg bračnog druga, ovo je vaš ključ u Džennet.

Sestre: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da svaka žena koja umre a njen muž je zadovoljan sa njom, ući će u Džennet. Pa, maksimalno se trudi da mu udovoljiš (čak i ako misliš ako nije vrijedno toga – ipak je vrijedno).

Braćo: Da li ste čitali o načinu kako je se naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema svojoj porodici. Probudite se! Morate slijediti njegov put u pomaganju porodici...
@islamskoznanje

"Jusufu alejhi selam je dato da izabere između iskušenja u vjeri (zinaluk) i između iskušenja u dunjaluku (zatvor). Pa je rekao: "Gospodaru moj," draža mi je tamnica od ovoga na šta me one navračaju (blud)." (Sura Jusuf, 33)
Zato što je sigurnost vjere preča od sigurnosti dunjaluka!"

✍️Šejh Abdulaziz et-Tarifi hafizahullah
@islamskoznanje

Primicanje grijehu neminovno dovodi do njegova cinjenja, isto kao što insekti koji kruze oko vatre, bivaju na kraju njenom zrtvom. Muhammed sallallahu alejhi ve sellem u tom smislu, brinući se za ummet, da ne zapadne u sličnu situaciju, kaže:

Prenosi Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Nema niti jedne stvari koju je Allah zabranio, a da nije znao da će to neko od ljudi promatrati, a ja se bojim za vas da ne upadnete u vatru, kao što to biva sa leptirom ili insektom." (Ahmed)
@islamskoznanje

Sva iskušenja i musibeti koji zadese čovjeka su zbog ostavljanja Allahovih naredbi.
U vezi s tim Uzvišeni Allah kaže: "Kakva god vas nedača zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti." (Eš-Šura, 30)
@islamskoznanje

Grijesi brišu bereket života, opskrbe, znanja, djela i pokornosti. Općenito, brišu berekete vjere i dunjaluka. Ni najmanjeg bereketa nećeš naći kod onoga koji čini nepokornost Allahu u njegovom životu, vjeri i dunjaluku.

‘’A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.’’ (El-’Araf 96)

Grijesi su razlog za brisanje blagoslova u svemu. Musliman treba da bježi od grijeha sve dok ne zadobije bereket u vjeri, dunjaluku i ahiretu.
@islamskoznanje

Haridžije su sekta koja najmanje uzima učenjake za uzor i koja se najmanje oslanja na knjigu, oni se oslanjaju na vlastito shvatanje dviju objava, rekao on, sallallahu alejhi we selleme {Uče Kur’an..} zavaravaju se da veličaju objavu a oni zapravo veličaju vlastito shvatanje.

AbdulAziz et-Tarifi
@endelusbalkan

Čovječe, čuvaj se samozavaravanja jer ti još nisi siguran da si se spasio od Allahove kazne; pred tobom su najveći strah i strašni događaj. U mezaru ćeš staviti sebi pod glavu ono što si sam sebi pripremio. Ako bude bilo dobro, i biće ti dobro, a ako bude bilo zlo, i biće ti zlo. Zato radi i ne odgađaj ono što je dobro! Pripremaj se dok ima vremena! Čuvaj se odugovlačenja u tome. Ti ćeš sigurno biti pitan, pa pripremi što prije prave odgovore!

Hasan El-Basri, rahimehullah
@islamskoznanje

Prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve selleme rekao:

"Namaz je stub vjere i u njemu su deset vrijednosti: ukras je lica, svjetlost srca, odmor tijela, društvo u grobu, prebivalište milosti, ključ nebesa, prevaga na tásu (mizanu)... Namaz je cijena dženneta i zaštita od vatre. Ko ga sačuva, sačuvao je vjeru, a ko ga ostavi, uništio je vjeru."
@islamskoznanje

Malik b. Dinar, rahimehullah, je rekao:

”O hafizi Kur’ana! Šta je Kur’an posadio u srca vaša? Kur’an je proljeće vjernika isto kao što je kiša proljeće zemlje. Kiša pada s nebesa na zemlju pa bilje urodi plodom i ne smeta im vlažnost zemlje da proklijaju. O hafizi Kur’ana, dobro provjerite šta je Kur’an posadio u srca vaša!? Gdje su oni koji znaju jednu suru napamet? Gdje su oni koji znaju dvije sure napamet? Da li postupate u skladu s tim surama!?“

📚El-Ukubat, br. 94.
@islamskoznanje

Snaga društva je u snazi porodice

Stoga kažemo da je snaga društva u snazi porodice. Napadom na porodicu napada se na ljudsko dostojanstvo, na sve ono što čovjek jeste.

Odbranimo li porodicu duhovno, moralno i ekonomski, odbranit ćemo državu i sve druge društvene vrijednosti. Porodični moral je danas ugrožen i napadnut sa svih strana, a kada nestane tog morala, porodica propada, a kada propadne porodica, i društvo je osuđeno na propast i nestanak.

Ulaganje koje sigurno donosi profit je ulaganje u porodicu, ulaganje u odgoj i podizanje mladih generacija. Ako tu ne ostvarimo dobit, svaka druga dobit je neznatna i nebitna i bez svrhe. Jer, kakva je to dobit ako čovjek ima milione, a rasturi porodicu. A onaj ko rasturi svoju porodicu, stradalnik je i na ovome i na budućem svijetu. Uzvišeni je u Kur'anu objavio: ”Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!'” (Ez-Zumer, 15.)
@islamskoznanje

Afirmacija porodice je društveni imperativ

Zbog svega navedenog, naša obaveza je govoriti o porodici i afirmirati porodične vrijednosti, jer je porodica posljednja utvrda i sigurno utočište na ovome svijetu, a naposljetku za porodicu će se odgovarati i na Sudnjem danu.

A porodici su neophodni otac i majka i njihova uloga je nezamjenjiva. Bez oca i majke nema ni porodice, očinska i majčinska ljubav su urođene i oni se kao takvi mogu brinuti o djeci, jer ih rađaju u prirodnom i legalnom braku i odgajaju kao nešto najdragocijenije.

Kad je riječ o porodici i odgoju djece, poseban naglasak stavlja se na ulogu žene kao majke. I pored niza dužnosti i obaveza koje se danas postavljaju pred ženu, ona nikako ne bi smjela zanemariti svoju primarnu ulogu majke i supruge. Žena mora biti svjesna da u njenom krilu rastu i sazrijevaju buduće generacije. Neko je dobro kazao: ”Žena svojom desnicom ljulja kolijevku svoga djeteta, a svojom ljevicom ostatak čovječanstva.”

Čovjeku kao roditelju, kao ocu i majci, urođena je ljubav, samilost i briga prema djeci. Roditelji su spremni da sve daju i žrtvuju za svoju djecu i da se nimalo ne kaju zbog toga i ne traže za to protuuslugu, posebno kada se radi o majčinoj ljubavi. Ko god je makar jedanput bio u porodilištu mogao je vidjeti prizor ljubavi majke prema djetetu. To je neopisiva radost i ljubav koja je prirodna, urođena, i da nije te prirode, tog majčinstva, život bi bio nemoguć.

Spominje se da je jedan od Allahovih poslanika vidio ženu koja je pekla somune na pećnici i držala dijete u krilu, i kad god bi koji somun stavila da se peče, poljubila bi svoje dijete. Čudio se tolikoj ljubavi i tolikoj samilosti, pa ga je Allah podučio da je rahmet i milost od Allaha, te da nema rahmeta u srcima majki i očeva ne bi uopće obraćali pažnju na djecu.

Poznata glumica Brižit Bardo, govoreći o svojoj karijeri, u jednom intervjuu, rekla je: ”Kada gledam svoje filmove pljujem na samu sebe i gasim televiziju. Kada vidim ženu sa mužem i djecom, pitam samu sebe, zašto je meni uskraćena ova blagodat. Možete da budete i bosonogi, ali da budete srećni. Zaista sam više puta bila na ivici da se ubijem. Imala sam sve, a bila sam nesrećna. Pravo je čudo da sam još živa.”
@islamskoznanje

Društvo koje ubija svoju djecu

Današnje porodice, tj. roditelji i društvo, učinili su duše naše omladine, svoje vlastite djece, robljem, prepustili su ih u kandže strastima koje ih razdiru i mučki ubijaju gore od krvoločnih zvijeri.

Savremena porodica suočava se sa planetarnim iskušenjima i problemima. Savremene pošasti: droge, alkohol, igre na sreću, mas-mediji i neprakticiranje vjere, produbljuju krizu koja ne bira i ne pita već samo razara i pustoši. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da savremeno društvo, ne samo da toleriše, već i promoviše sve vrste razvrata i moralne nastranosti, poput homoseksualizma. Tako danas imamo na djelu afirmaciju ideje o uništenju prirodnog spola, a samim tim i prirodnog, klasičnog oblika porodice.

O tome se danas pišu knjige, izdaju posebni časopisi, snimaju filmovi, čak se pišu i pripremaju posebni udžbenici za djecu, a sve sa ciljem da se djeci od malena usadi netradicionalna i neprirodna orijentacija od rođenja.

Svi oni koji se protive takvim idejama, koji se protive toj moralnoj nastranosti sa strašnim posljedicama po čovjeka, po porodicu i društvo u cjelini, proglašavaju se ekstremnim homofobima koji mrze druge i drugačije i koji uskraćuju tuđa prava, što je notorna laž i podvala.

Naravno, ovdje se ne radi ni o kakvoj mržnji i diskriminaciji, već o javnom iznošenju stava i skretanju pažnje na opasnost homoseksualizma kao moralne nastranosti, koja ozbiljno prijeti da ugrozi i uruši temelje tradicionalne porodice kao osnovne ćelije društva i jedinog garanta trajanja i opstanka ljudske zajednice.

Zamislite da u jednoj državi kao što je naša imate 20 ili 30% homoseksualaca, ovo društvo bi nestalo vrlo brzo sa lica zemlje i zatro bi mu se svaki trag. Većina država u našem okruženju ima problem sa bijelom kugom iako je procenat homoseksualne populacije zanemarljiv, a šta bi se tek desilo da se taj broj poveća. Jer, djeca, mlade i nove generacije i naraštaji, nisu nikad bila niti će biti, plod homoseksualnog već heteroseksualnog odnosa i veze.

Nažalost, situaciju još više usložnjava i problem povećava činjenica da skoro niko iz javnog života (političari, medicinari, prosvjetni radnici, sociolozi, psiholozi i dr.), neće ili ne smije da govori o tome. Problem je što se homoseksualna prava u našoj, kao i u drugim državama, ucjenjivačkim i podsticajnim metodama pokušavaju implementirati, na način da homoseksualni lobiji preko Evropske unije i drugih društveno-političkih sistema moći, nameću, odnosno ucjenjuju države i društva da moraju prihvatiti homoseksualizam ako žele biti dio njihove zajednice.

Vrše se razni pritisci na ljude u našoj državi koji rade u javnim institucijama, ali se niko zbog tih ucjena i pritisaka ne smije usuditi da javno kaže bilo šta, jer mu odmah prijete žestokim sankcijama, degradiranjem i kompromitacijom u društvu.

Istovremeno, homoseksualci se promovišu uz velike sume novca i vrše ucjene i pritisak na obrazovni sistem u državi i po svako cijenu žele da njihova ideja uđe u obrazovne sadržaje.
@islamskoznanje

Velike kuće, a razorene porodice

Tema o porodici i odgoju djece uvijek je aktuelna i važna, a u našem vremenu posebno i to iz dva razloga. Prvo, zbog toga što je porodica prva destinacija u kojoj se razvija novi život, nova ljudska jedinka, u duhovnom, emotivnom, moralnom i kulturološkom smislu. Zbog toga ona mora uvijek biti snažna i postojana, i mora biti izgrađena na čvrstim temeljima i lijepom ahlaku i moralu, u suprotnom, loš odgoj će se negativno reflektirati na samog pojedinca, na porodicu, ali i na društvo u cjelini.

Drugi važan razlog jeste to što smo mi Bošnjaci, čija je kompletna tradicija i kultura protkana islamom koji je posebnu pažnju posvetio idealu skladne i zdrave porodice, nažalost, danas jako daleko od tog ideala i što se naša porodica uveliko urušava i nestaje.

U onoj mjeri u kojoj smo se, pod devizom slobode, emancipacije i općeg progresa, udaljavali od islama i njegovih uzvišenih principa, u toj mjeri gubili smo sebe, svoj identitet i svoje porodice.

Polahko ali sigurno utapali smo se u vode modernizma koji je utemeljen na bezboštvu i odrođavanju čovjeka od njegove prirode koju je Allah stvorio u najljepšem obliku, a koju su lažni bogovi u ljudskom obliku skoro potpuno unakazili.

I umjesto napretka, progresa, morala, istinske kulture i vrijednosti, u današnjem društvu caruje haos u svim segmentima života, pa i u porodici. To stanje najbolje je opisao jedan naš mudri savremenik kada je kazao: ”Danas imamo veće kuće, a manje porodice, više udobnosti, a manje vremena, više diploma, a manje zdravog razuma, više stručnjaka, ali više i problema, više medicine, ali manje zdravlja, imamo veće prihode, ali manje morala, moderne kuće, ali razorene porodice.”
@islamskoznanje

Porodica u islamu

U islamskim izvorima vrijednost porodice naglašava se direktno i indirektno. Tako se Allah u Kur'anu zaklinje ”ocem čovječanstva”, domaćinom i gospodarom prve porodice, Ademom, alejhi selam, i njegovim potomstvom i kaže: ”I roditeljem i onim koga je rodio, – mi čovjeka stvaramo da se trudi.” (El-Beled, 3.)

Islamski autoriteti, poput: Katade, Dahaka, Mudžahida, Sufjana es-Sevrija, Seida ibn Džubejra, Hasana el-Basrija i drugih, kažu da se pod ”roditeljem” misli na Adema, alejhi selam, a pod ”porodom”, na njegovo potomstvo. Izražavajući svoje slaganje sa ovim mišljenjem, Ibn Kesir u svom tefsiru, veli: ”Ovakvo mišljenje ima čvrstu osnovu, jer se Uzvišeni, prvo kune Mekkom, tj. gradom, a onda njezinim stanovnicima, tj. Ademom, alejhi selam, i njegovim potomstvom.”

Allah, dželle ve'ala, zaklinje se u citiranim ajetima onim što predstavlja temelj postojanja i na taj način skreće se pažnja na vrijednost i važnost roditelja i djeteta, iz čega proizilazi i važnost porodice kao osnovne ćelije društva.

Zatim, neke kur'anske sure nazvane su imenima koja direktno ili indirektno upućuju na porodicu. Sura Ali Imran, nosi naziv po Imranovoj porodici, zatim sura En-Nisa – Žene, sura El-Ma'ida – Sofra, a sofra je jedno od osnovnih sredstava koje koristi porodica, – porodica se okupila oko sofre – kaže se u narodu. Sura El-Hudžurat – Sobe, i u njoj su spomenute sobe u kojima je živio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim suprugama i djecom, sura El-Mudžadele – Rasprava, dobila je ime po muslimanki i njenom bračnom (porodičnom) slučaju, El-Mumtahina – Provjerena, odnosi se na provjeravanje žena koje su krenule na put hidžre ili su učinile hidžru u Medinu, a ta provjera je vezana za njihovo vjerovanje i bračne odnose sa muževima koji su ostali nevjernici.

Spominjući Ibrahimovu, alejhi selam, porodicu, Kur'an nam govori: “Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj.” (Hud, 73.) Ovo je selam i pozdrav od Allaha koji su prenijeli meleki kada su ušli u Ibrahimovu, alejhi selam, kuću.

Zatim, u Kur'anu se riječ el-bejt – kuća, u različitim kontekstima spominje 65 puta, ali uglavnom je ona dom za porodicu, odnosno, mjesto gdje se rađa, odgaja i gradi porodica.
@islamskoznanje

Šta je porodica?

Porodica se definiše kao osnovna društvena ćelija i kao jedna od najsloženijih, najstarijih i najtrajnijih društvenih grupa. Ona zahvata vrlo različite strane ljudskog života: biološku (ispunjenje emotivnih potreba, reprodukcija i dr.), socijalnu (odgoj i edukacija potomstva), ekonomsku (materijalno potpomaganje članova porodice), duhovnu (razvijanje moralnih vrijednosti bez kojih se čovjek ne može potvrditi kao istinska ličnost).
@islamskoznanje

Allah, dželle ve'ala, objavio je u Kur'anu: 

”O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Tahrim, 6.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, rekao je: ”Allah će svakog pastira, svakog čovjeka kome je nešto bilo povjereno na čuvanje pitati za taj emanet, je li ga sačuvao ili ga je izdao i upropastio. I pitat će svakog čovjeka za njegovu porodicu.” (En-Nesai, Ibn Hibban)
@islamskoznanje

"Kod Arapa je običaj da imena svojih supruga ne spominju pred drugima, na taj način se i iskazivala ljubomora, da čak ni imena nisu spominjali pred drugima, zato Allah, subhanehu ve teala, u Kur'anu ni jednu ženu osim Merjem ne spominje po imenu, već kaže: "njegova(ebu lehebova) žena...", "...faraonova žena". Jedina koja je spomenuta po imenu je Merjem jer nije imala muža."

(Šejh Salih El-Usajmi, hafizahullah)
@islamskoznanje

“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: 'Istinu je govorio i dobročinstvo činio!' A za lažljivca će biti kazano: 'Lagao je i razvrat širio!' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!"

(Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)
@islamskoznanje

Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je rekao: Proučio sam Kur'an od početka do kraja i nisam vidio niti jedan ajet ljepšim i punim nade od Njegovih  Uzvišenih riječi: "Reci: Svako postupa po svom nahođenju." (Sura El-Isra', 84).

Zato što je doista rob sklon ka nepokornosti i griješenju ('isjan) a Gospodar je doista sklon ka oprostu (gufran). (Tefsir El-Kurtubi).
@islamskoznanje

Ko može, nek iskoristi priliku...

Da li je dozvoljeno klanjati za novotarima i griješnicima??

Da li je dozvoljeno klanjati iza imama koji je ibadija??

Odgovor: Onaj koji ima ubjeđenja koja izvode iz islama, ne klanja se iza njega.
Onaj koji ima ubjeđenje, vjerovanje zbog kojeg se tekfiri, ne klanja se iza njega. A onaj čija je greška manja od toga, klanja se iza njega, i namaz je ispravan, sve dok je u okviru islama.
Znači, iako ima neke greške sve dok time nije izašao iz islama, klanja se iza njega.
Ovo je pravilo. Ne spominjemo pojedince, kažemo ovo je pravilo.
Ko svojom novotarijom ili razilaženjem nije izlazi iz vjere, klanja se iza njega.
A onaj koga novotarija izvodi iz vjere, ne klanja se iza njega jer on nije musliman.
Ovdje smo naveli samo pravilo!
Dok ima nekih fakiha koji kažu da se ne klanja ni iza fasika, makar ne bio kafir, jer je adalet kod njih šart imameta.
Tako da kod njih se ne klanja za fasikom koji radi velike grijehe. To je tako kod nekih fakiha...
Ali je ispravno da se klanja iza svakog muslimana, sve dok ne izadje iz islama...

Odgovorio: šejh Salih Fevzan
Priprema: @islamskoznanje

Ali, iman koji je poput krvi kolao njenim venama i koji je prožimao cijelo njeno biće, učinio je da joj Allahova podrška dođe onda kada je najpotrebnija i to putem kerameta (čuda) koje je Allah podario njenom novorođenčetu koje je iznenada progovorilo i svojim riječima: ‘’Strpi se majko, ti si na Istini!’’, učvrstilo njeno vjerovanje i učinilo je postojanom u posljednjim trenucima dunjalučkog života.
Slijepi pronalazač Louis Braille je još jedna od povijesnih ličnosti koja je svojim djelovanjem promijenila gledanje na svijet i svega onoga što se u njemu događa. Naime, Louis Braille poznati je francuski izumitelj pisma za slijepe. Rodio se 4. Januara, 1809. godine u mjestu Coupvray u Francuskoj, gradiću smještenom jugoistočno od Pariza. Bio je dječak sa prelijepim očima na kojima su mu zavidili svi koji su ga vidjeli. Osim toga, Braille je već od djetinjstva bio poprilično radoznalo dijete koje je puno vremena volilo provoditi u očevoj radionici s njegovim alatom, a otac mu je izrađivao remenove, kolane, sedla i uzde za konje. Međutim, kako je još bio mali i nije mogao shvatiti opasnost alata koji su tamo bili, jedanput je uzeo veliku iglu, komad kože i čekić, želeći da iglu zakuca i provuče kroz komad kože. Nažalost, to mu nije pošlo za rukom. Koža je bila isuviše jaka i tvrda da bi je dječak od dvije i pol godine mogao probiti iglom. Kada je udario čekićem u iglu, ona je ispala iz njegove ruke i udarila ga u oko. Dječak je pao na zemlju plačući i vrišteći od bola. Udar igle je prouzrokovao upalu lijevog oka i gubljenje vida na to oko. Kada je navršio tri godine, izgubio je i desno oko i ostao potpuno slijep.
Mali Breille je se često puta pitao: zašto se sve ovo baš meni dogodilo? Osjećao je veliku tugu i usamljenost. No, i pored gubitka vida, njegov otac nije pao u očaj i nije dozvolio da mu dijete odrasta bez naobrazbe, pa mu je uplatio časove klavira. Dječak je zavolio sviranje na klaviru i bio je vrlo vješt u tome. Tako je sa napunjenih osam godina već postao poznat u Državnom zavodu za slijepe u Parizu. Posjedovao je izuzetan talenat za muziku, matematiku i geografiju. Metod koji su koristili za čitanje u Zavodu bio je dodirivanje velikih metalnih slova koja su lijepili na papir. Louis Breille je bio uvjeren da je ta metoda nepraktična zbog dužine slova (3 cm), ali i njihove težine. To ga je natjeralo da provede mnogo vremena razmišljajući o unapređenju metoda u podučavanju slijepe djece čitanju i pisanju. Bio je ubjeđen da mora postojati bolji metod od onog koji se koristi u Zavodu za slijepe. Nakon završenog školovanja imenovan je za učetelja u Zavodu. A 1829. godine on je uspio načiniti pismo za slijepe koje se bazira na grupama od 6 tačaka – po tri u dva okomita reda. Na jačem papiru neke se tačke u grupi ispupče pa je tako za svako slovo stvoren poseban znak odnosno raspored istaknutih tačaka koje slijepi čitaju pipajući kažiprstom desne ruke s lijeva na desno. Braille je također izumio brojeve i matematičke znakove za slijepe, a kao istaknuti reproduktivni muzičar, izradio je sistem muzičkih znakova. Godine 1839., on je objavio svoje otkriće, ali je naišao na veliki otpor i odbijanje od svih, pa čak i od ljudi koji su radili s njim u Državnom zavodu za slijepe. Nedugo zatim, Breille je preveo zbirku pjesama poznatog engleskog pjesnika Johna Miltona, koji je i sam bio slijep. Zanimljivo je to da je prilikom pisanja te knjige koristio iglu sličnu onoj koja je prouzrokovala njegovo slijepilo. Iako njegov patent nije bio prihvaćen, Breille se nije predao, već je nastavio podučavati svoje učenike metodom koju je sam izumio. Svoj patent je mnogo puta pokušao predstaviti Francuskoj akademiji, ali je redovno nailazio na odbijanje.
To je trajalo sve do onoga dana kada je jedna od njegovih učenica iz Zavoda svirala klavir u jednom od najvećih kazališta u Parizu. Naime, ona je toliko oduševila publiku u kazalištu da su svi, nakon što je završila, ustali i nekoliko minuta aplaudirali izražavajući joj zahvalnost i divljenje.

A onda je i ona ustala, primakla se publici i rekla im: ‘’Znajte da nisam ja ta osoba koja zaslužuje ovakvo vaše priznanje, već čovjek koji me podučio ovome svojim veličanstvenim otkrićem, a koji sada leži na samrtničkoj postelji, usamljen i odbačen od svih.’’
Nakon njene izjave novine i časopisi u Francuskoj započeli su nacionalnu kampanju u znak podrške Louisu Breillu i njegovom otkriću. Rezultat te intenzivne kampanje i propagande bio je taj da je francuska vlada priznala Breillov izum. Poslije vladinog zvaničnog priznanja, neki njegovi prijatelji otišli su da mu saopće tu radosnu vijest, na što im je on plačući, odgovorio: ‘’Ja sam u životu tri puta plakao: prvi put kad sam oslijepio, drugi put kad sam oktrio i izumio pismo za slijepe, i evo sada kada je moj izum konačno priznat. To znači da mi život nije uzalud prošao.’’
Louis Breille umro je u aprilu, 1852. godine, od posljedica karcinoma, u 43. godini života. Mnogi su se borili protiv njegovog otkrića i odbijali su da ga priznaju i prihvate, ali je on ipak upotpunio ono što je započeo, jer je pred sobom imao jasan cilj od kojeg ni jednog trenutka nije odustajao. Ovaj izumitelj, iako ga više nema, još uvijek pomaže ljudima širom svijeta. Unatoč tome što više nije tu, njegovo nasljeđe ostaje i pruža nadu mnogima.
Jastreb koji je postao kokoš
Pripovjeda se da je nekad davno na jednom brdu obraslom šumom živio jastreb. Napravio je gnijezdo u krošnji jednog stabla, u koje je kasnije njegova ženka snijela četvero jaja. Međutim, nedugo zatim desio se jak potres, pa su jaja ispala iz gnijezda. Spominje se da je jedno jaje završilo na farmi kokoša koja se nalazila ispod brda. Kokoše su znale da se moraju pobrinuti za jaje, pa su brigu o njemu prepustili jednoj staroj kokoški. Nakon izvjesnog vremena, jaje je raspuklo i iz njega je izašao mali prekrasni jastreb. Međutim, taj mali jastreb je odgajan u takvom ambijentu da je on bio ubjeđen da je kokoš. Jednog dana, dok se igrao sa svojim vršnjacima na farmi, mali jastreb je ugledao jato jastrebova koji su letjeli visoko u zraku i kružili iznad farme. U tom trenutku mali jastreb je poželio da leti kao jastrebovi, pa je bio izložen podsmjehu od strane kokoša koje su mu govorile: ‘’Ti nisi ništa drugo nego kokoš i ti ne možeš letjeti poput jastrebova. Shvati to jedanput!’’ Nakon izvjesnog vremena jastreb je odustao od svojih snova i želja i umro je s ubjeđenjem da je kokoš. Ovaj jastreb je, samo zato što je odrastao među kokoškama, vjerovao da je i on od njihove vrste, a poznato je da kokoše ne mogu da lete, pa on tome nije ni pridavao veliku pažnju, osim što je eto u jednom trenutku poželio da može letjeti. Glavna pouka ove priče jeste da, ako se predaš i poklekneš pred negativnom i pesimističnom stvarnošću, postat ćeš zarobljenik onoga u šta slijepo vjeruješ iako to nije istina. Zato ako si jastreb, trudi se da tako i živiš i da visoko letiš. Ne odustaj od svojih snova i ne slušaj šta ti govore kokoše.
I znaj da su tvoje mišljenje o samom sebi i tvoje težnje, granica koja uspjeh odvaja od neuspjeha. Zbog toga moraš povećati stepen samopoštovanja i moraš se družiti sa ljudima koji će stalno jačati tvoju odlučnost i samopouzdanje.
I još nešto, slobodno sanjari i radi, a zatim visoko leti nebom uspjeha. Ne budi kao jastreb kojeg su ubjedili da je kokoš. Allah dželle ve'ala ti je dao mnoge blagodati i odlikovao te neizmjernim mogućnostima i ogromnom snagom, očekujući da ti to sam otkriješ i da kapitaliziraš darovane blagodati pokoravajući se Allahu i ostvarujući tako dunjalučku i ahiretsku sreću.
Sretan i pored mnoštva nedostataka
Spominje se da je jedan pobožnjak iz prvih muslimanskih genereacija bio gubav, slijep, ćelav i oduzetih nogu i ruku, ali je stalno govorio: ‘’Hvala Allahu koji me je sačuvao od belaja kojima je druge ljude iskušao, i koji me je odlikovao nad mnogim svojim stvorenjima.’’ Naišao je neki čovjek pored njega i kad je čuo šta govori, prišao mu je i rekao: ‘’Čime je to tebe Allah odlikovao? Ti si slijep, gubav, ćelav i oduzetih nogu i ruku, pa kakvo je to odlikovanje?’’ Pobožnjak mu je odgovorio: ‘’Teško

Strpi se majko, ti si na istini !

Na svom noćnom putovanju u nebeske sfere (mi’radž) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svog saputnika, meleka Džibrila: ‘’Džibrile, kakav je ovo divni miris kojeg osjećam u ovom trenutku?’’ Džibril mu je odgovorio: ‘’To je miris koji dopire iz mezara frizerke i njenih kćeri.’’ Naime, kada se u Egiptu povećao broj sljedbenika Musaa alejhi selam i kada su vjernici postali stalna opasnost za faraona i njegov dvor, faraon je, uznemiren i uplašen, razmišljao o slučaju Musaa alejhi selam i o tome kako zaustaviti njegov poziv i zabraniti ljudima da prilaze u njegove redove. S tim ciljem on je pozvao svog glavnog ministra, Hamana, da zajedno osmisle plan i donesu odluku o njegovom sprovođenju...
Tako su odlučili da kazne smrću svakog čovjeka koji povjeruje u Musaovo alejhi selam poslanstvo, ili da ga prisile da napusti vjeru u koju ih je pozivao Musa alejhi selam Njegova vojska i policija su dobili zadatak da hapse i u faraonov dvorac sprovode sve vjernike. Ubrzo je faraonov dvorac postao grobnica mnogim muslimanima koji su povjerovali u Allaha dželle ve'ala a njihovi bolni krici i jauci, zbog mučenja kojem su bili izloženi, dopirali su daleko izvan zidina dvorca. Na faraonovom dvoru bila je i jedna žena koja je radila kao frizerka kod faraonove kćerke, a koja je također bila sljedbenik Musaa alejhi selam. Jedanput joj je, dok je češljala kosu faraonove kćerke, ispao češalj iz ruke i kad je htjela da ga uzme, rekla je: ‘’Bismillah! (U ime Allaha!). Kad je to čula, faraonova kćerka ju je upitala: ‘’Jesi li time aludirala na moga oca?’’ Frizerka je odgovorila: ‘’Ne! Mislila sam na Allaha, moga Gospodara i Gospodara tvoga oca.’’ Faraonovu kćerku je naljutio takav odgovor i zaprijetila je da će to što je čula prenijeti svome ocu. I održala je svoje obećanje, odmah je otišla i obavijestila oca da na njegovom dvoru živi žena koja vjeruje u Allaha i koja slijedi Allahovog poslanika, Musaa alejhi selam. Faraon nije mogao povjerovati u to da neko može raditi na njegovom dvoru, a ne priznavati njega za božanstvo. Naredio je da je odmah dovedu. Kada su je doveli pred faraona, on ju je upitao: ‘’Imaš li ti nekog drugog Boga, osim mene?’’ Frizerka je dostojanstveno odgovorila: ‘’Da, moj i tvoj Bog je Allah.’’ Njen odgovor je izbezumio faraona. Naredio je da donesu veliki bakreni lonac i da u njemu nalože vatru i da nakon toga frizerku i njenu djecu bace u vatru. Prije nego su bačeni u vatru, frizerka se obratila faraonu, riječima: ‘’Ja imam jednu molbu i voljela bih da mi je ispuniš?’’ ‘’Kakvu molbu’’, prosiktao je faraon? Frizerka je odgovorila: ‘’Željela bih da moje i kosti moje djece stavite u iste ćefine i zakopate na isto mjesto.’’ Faraon je prihvatio njenu molbu, a zatim je naredio da se u vatru prvo bace, jedno po jedno, njena djeca. Čestita i brižna majka je gledala kako joj djecu bacaju u vatru, a ona im nije mogla ništa pomoći. I kad je tuga i žalost za djecom prijetila da je u potpunosti slomi i savlada, stigla je podrška od Allah dželle ve'ala i to na jeziku njenog najmlađeg djeteta koje je još uvijek dojilo i koje inače još nije moglo govoriti. Međutim, Allah je dao da baš u tom odsutnom trenutku progovori najmlađi plod njenog srca i da joj da podršku, riječima: ‘’Strpi se majko, ti si na istini!’’ Na kraju je i ona bačena u vatru sa svojom djecom, a prije toga je skrušeno molila Allaha da primi njeno vjerovanje.
Frizerka faraonove kćerke je svojim primjerom pokazala svim ženama vjernicama do Sudnjega dana, šta znači iskrena vjera, istinsko pouzdanje samo u Allaha dželle ve'ala, te strpljivost i žrtva na putu Istine. Ona je bila obična žena, ali je njena duša bila ispunjena neobično velikom nadom i čežnjom za Allahovim zadovoljstvom i džennetskim perivojima. Upravo joj je čvrsta vjera i nada u Allahovu nagradu dala snagu i odagnala očaj u najtežem trenutku u njenom životu, kada su joj zulumčari, na njene oči, bacali djecu u vatru.

tebi, nezahvalni čovječe! Mene je Allah odlikovao time što mi je podario jezik kojim Ga veličam i spominjem, srce kojim mu zahvaljujem i tijelo koje je strpljivo na iskušenjima i nedaćama. Moj Allahu, ja ne posjedujem ni jednu blagodat, niti bilo ko drugi od ljudi, a da ona nije isključivo od Tebe. Tebi pribada sva hvala i zahvala!’’ Zatim je proučio: ‘’Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.’’ (Ez-Zuhruf, 36.)
Pobjednik kojeg su pratili porazi
Abraham Linkoln doživio je mnogo poraza u svom životu. Doživio je poraz u pobuni protiv ropstva kada je imao 21 godinu, i također, kada je imao 34 godine.
Izgubio je na izborima dva puta, kada je imao 32 i 38 godina.
Umrla mu je zaručnica kada je imao 35 godina.
U 36 godini doživio je moždani udar.
Izgubio je na izborima za kongres dva puta, kada je imao 43 i kada je imao 46 godina.
Također je izgubio izbornu utrku za mjesto senatora, kao što je izgubio utrku za podpredsjednika SAD-a.
Međutim, kada je imao 52 godine postao je predsjednik SAD-a. Kako samo impresivno djeluje ta odlučnost da se uspije i pored mnogobrojnih i uzastopnih poraza i neuspjeha koje je pretrpio. To se zove trijumf nad očajem i njegova pretvorba iz negativnog pritiska u pozitivnu pokretačku snagu koja te uvjek gura naprijed.
Od hamala do uspješnog biznismena – (ne)moguća misija
Poznati saudijski biznismen i bogataš, šejh Sulejman ibn Abdulaziz Er-Radžihi, faktički je počeo od ničega, od nule, dok nije postao jedan od najbogatijih ljudi u svojoj državi. Ono čime se on kao vjernik odlikovao jeste to da nikada nije dozvolio očaju i pesimizmu da uđu u njegovo srce i ovladaju njime. Bio je iskren prema Allahu u svim poslovima i svakoj sitaciji, i Allah ga je nagradio zbog njegove iskrenosti. U otvorenom razgovoru, on je sasvim iskreno govorio o svom životnom putu od vremena kad je bio obični hamal koji je zarađivao po jedan rijal mjesečno, pa do direktora koji ima 15 000 uposlenika u svojim tvrtkama po raznim gradovima. Zato poslušajmo ovu dirljivu i nadasve poučnu životnu priču iz njegovih usta.
Šejh Er-Radžihi priča: ‘’Ja sam odrastao kao i ostala djeca u Saudijskoj Arabiji. Nisam imao nikakvih akademskih diploma ni titula, osim svjedočanstva o završenoj osnovnoj školi. Trgovci u to vrijeme nisu posjedovali više od hiljadu-dvije rijala, što govori da je u to vrijeme vladala velika nestašica i ekonomska kriza. Na početku sam radio kao hamal, nosio sam stvari ljudima za jedan rijal. Bez obzira kako drugi na to gledaju, za mene je to bio čin ljudskosti i dostojanstva, jer nisam morao pružati ruku da prosim i tražim ni od koga. Nakon toga radio sam kao sluga za jedan rijal mjesečno, zatim sam radio kao sakupljač luga i pepela iz privatnih kuća i restorana, koji je služio kao dodatak malteru za izgradnju mesždida. Taj posao radio sam za deset rijala mjesečno, ali su mi ljudi odbijali dati pepeo dok im ne očistim kuhinje ili restorane. To me je navelo da promjenim zanat, pa sam naučio kuhati i postao sam vrlo uspješan kuhar. Moj prvi posao u trgovini ili većem biznisu bio je onda kad me brat Salih Radžihi imenovao kao službenika u svojoj firmi, 1965. godine. Tada sam imao mjesečnu platu 1000 rijala.’’
Na kraju je šejh Er-Radžihi otkrio tajnu svoga uspjeha, pa poslušajmo o čemu se radi. Šejh Radžihi veli: ‘’Allahovom voljom i uputom, ja sam imao dnevni plan i raspored od kojeg nikad nisam odustajao, ni kad sam radio u mjenjačnici novca, ni kao poljoprivrednik, ni kao obrtnik, ni onda kada sam radio na projektima peradarstva i podizanju farmi za piliće. Prvi sam dolazio na posao, a posljednji sam odlazio s posla. Uvjek sam smatrao da onaj ko ima neki biznis mora se maksimlano posvetiti svome poslu. Prvo što sam otvorio bila je tvrtka ‘’Er-Radžihi’’. Ja sam izlazio na posao prije sabaha sa sendvičem u džepu i ulazio sam u svoju kancelariju dva sata prije mojih radnika.

Radio sam uporno sve dok nisam, Allahovom voljom, uspio izgraditi veliki trgovački centar.’’ Ko onda može kazati da je put od hamala do uspješnog biznismena i bogataša, nemoguća misija?!
Optimizam – osobina snažnih ličnosti
Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Nema sujevjerja ni zlih slutnji. Mene ushićuje dobar predznak i optimističko predviđanje (el-fe’l).’’ Upitali su: ‘’A šta je to el-fe’l, Allahov Poslaniče?’’ Odgovorio je: ‘’To je lijepa riječ.’’ Optimizam je metod upućenih i snažnih ličnosti, koji su uvjek postojani. A zloslutnost je pesimizam koji čini da čovjek na sve stvari i događaje gleda crno, i to je metod gubitnika i stradalnika.

Sveži devu pa se osloni na Allaha
Većina brige dolazi od kajanja za prošlošću i straha od budućnosti. Zbog toga se okoristi iskustvom iz prošlosti i napravi dobar plan za budućnost.
Većina ljudskih strahova je nestvarna i neopravdana, zato budi hrabar u suočavanju sa nedaćama i udarcima sudbine, i pripremaj sebe na prihvatanje onog najgoreg, a zatim radi da se to najgore ne desi, po principu: sveži devu, pa se pouzdaj u Allaha!
Nauči kako zaboraviti da bi normalno živio. Ne budi alatka za grđenje i proklinjanje i ne prihvataj sve stvari k srcu. Pusti da se život odvija svojim tokom i pokušaj umanjiti, a ne uvećati, negativne posljedice bolnih događaja i nedaća.
Osmjeh je simbol i ključ sreće i nešto što se ne ostvaruje bez velikog truda. Dokaz tvog truda je osmjeh, koji je opet sam po sebi sadaka. Ljubav je glava svih stvari. Nauči kako voljeti Gospodara svjetova, vjeru, državu, samog sebe, porodicu, prijatelje, život i sve dobronamjerne ljude.
Počni dan sa zikrom i veličanjem Allaha, jer je početak dana ogledalo cijelog dana. Podsjeti sebe na pozitivnosti koje posjeduješ i stalno sebe bodri na optimizam, a zatim ustraj u tome, pa makar bio okružen negativnostima. Ta, optimizam je dio vjere, a pesimizam je od šejtana. Na optimizmu se grade snažne vjerničke duše.
Ne budi obični posmatrač. Razmijenjuj mišljenje s drugim ljudima i ne podcijenjuj nikoga.
Ne laži i ne obmanjuj samog sebe. Nauči iskrenost i često koristi dovu kao oružje u borbi protiv očaja, i nadaj se Allahovoj nagradi.
A sad nešto što je sigurni lijek za brigu i očaj. Namaz! Klanjaj namaz i ustraj u tome. Nauči skrušenost u namazu i vrijeme namaza odredi isključivo za namaz. Ne razmišljaj ni o čemu drugom u tom vremenu, jer ćeš tako izgubiti korist namaza. Trudi se da klanjaš što više dobrovoljnih namaza dok ti to ne postane navika.
Radi predano, imaj lijepo mišljenje o Allahu, budi zadovoljan i ne žali se na sudbinu, već reci: možda!, ili se nasmješi, samo ne gubi nadu u Allahovu milost.
Kad upućuješ dovu Allahu, upućuj je s ubjeđenjem da će biti primljena, i neka ona bude popraćena dobrim djelom, iskrenim nijetom, ispravnim i lijepim ciljom i željama, sve dok se ne postigne željeno.

✍Selva El-Udejdan
@islamskoznanje

Namaz za osobom čije je stanje nepoznato

Šejhul islam Ibn Tejmije rahimehullahu kaže:

”Dozvoljeno je obavljanje namaza iza svake osobe nepoznata stanja (mesturul hal). Na tome se slažu sva četvorica imama a i ostali muslimanski imami. Ko kaže: ’Ne klanjam džumu niti namaz u džematu osim za osobom čiju akidu znam’, takav je novotar, oprečan je ashabima, tabi'inima, četvorici imama i ostalim muslimanskim imamima. A Allah najbolje zna.” “Medžmu’atul fetava” 4/331. I kaže, 23/199: ”

Po konsenzusu četvorice imama, i ostalih muslimanskih imama, dozvoljeno je čovjeku da klanja džumu, pet dnevnih namaza i ostale namaze iza osobe o kojoj ne zna da čini novotariju ili fisk, i nije uslov da klanjač zna akidu njegova imama, niti da ga ispituje i pita: ’Kakva je tvoja akida’, već će klanjati iza osobe čije je stanje nepoznato.” I kaže, isto tako, 3/175-176: ”Namaz iza osobe nepoznata stanja je dozvoljen po konsenzusu islamskih učenjaka. Ko kaže da je namaz neispravan ili zabranjen osim iza osobe čije je stanje poznato, taj je oprečan konsenzusu ehli-sunneta vel džema'ata.”

Neki od fanatika kao dokaz koriste nastojanje imama Ahmeda, u vremenu kada su se proširile džehmije, da namaz klanja iza osobe koju zna. Mi ne negiramo dozvoljenost takvog postupka, tj. da musliman nastoji da namaz obavlja iza hairli čovjeka. Niti negiramo dozvolu napuštanja novotara da bi ga time ukorili i negirali njegov bid’at. Ali, negiramo onome ko zabrani obavljanje namaza i obavezuje njegovo ponavljanje ukoliko osoba klanja za imamom koji svojom novotarijom nije izašao iz vjere.

O ponavljanju namaza iza osobe čije stanje nije poznato, pod izgovorom proširenosti novotarija, kufra i riddeta, nema govora. Još gore od toga je mišljenje da se takva osoba ne smatra muslimanom a namaz obavljen za njim neispravan, pored toga što nije ispoljio nijedno djelo koje ga izvodi iz vjere. Dakle, osnova je dozvoljenost obavljanja namaza za čovjekom čije je stanje nepoznato, a koji je u osnovi musliman, sve dok ne ispolji djelo koje ga izvodi iz vjere. Kada ispolji djelo koje ga izvodi iz vjere više se ne smatra osobom nepoznata stanja.
@islamskoznanje