Trijumf Istine إِظْهَارُالْحَقِّ

Od ibnu Umera se prenosi da je rekao: "Uzvišeni Allah je stvorio svojim rukama četvoro: Adema, Arš, Kalem, i Edenski džennet (Edenske vrtove u Džennetu), a za ostala stvorenja je rekao budi i ono je bilo." [Ebu Šejh Elasbehani, El'adhame]

Kao da iman mnogo brže pada nego li se povećava; tako se samo čini, jer je lakša oboriti sebi iman; istinska pokajanja i dobro društvo za mjesec dana nekada urade sa čovjekom ono šta je rušio cijelu godinu, u ustrajnsti je suština, jer, u jednom danu može se sve nanovo srušiti. Gajenje iskrenosti i bogobojaznosti koja je sve plemenitija zbog svoje rijetkosti, kao da je to jedina garancija.

يتشابهان..!
لكن ابدا لا يستويان.. وشتان بينهما بكل المقاييس..
فهذه قمة في النعومة.. وتلك قمة في الصلابة..!!
وبين هذا وذاك.. اخذ البشر صفاتهم..
وكل ميسر لما خُلِقَ له.


"Slični su, ali nisu isti, velika je razlika među njima po svakom mjerilu. Jedno je vrhunac mekoće a drugo vrhunac čvrstine;
spoj između jednog i drugog je ophođenje prema ljudima shodno njihovim osobinama, a svakome je olakšano ono za šta je stvoren."

Broj na vacapu više nije moj, pravilo u CG-u da se zapostavljeni broj proda nekom drugom, tako da je i statusna slika novog vlasnika. Vacap i ostale apl. će biti na drugom broju.

Odgovor je u bereketu!

Jest' ljepota kad si međ' ljude

I pogledaš lica, muku im zablude

I kako dane svoje cijede, tako, u nepovrat

Crnilom i tmušom, za svoj vječni sunovrat

Zar nije pobjeda takva otuđenost

I ta tvoja, od Gospodara, izabranost

Ali se i sjetiš nesvjesnosti svoje

I dana i noći što što ti grijehe broje

Umoran, sreća nije u tijelu nego pokajanju

Ni u zlatu ni u srebru, tituli, zvanju

Sreća je ono šta Allah i Njegov Poslanik reče

I da ti niko i ništa od porodice nije preče

Tas na Vagi bi trebao podsjetiti muvehida pri nagonu za zulum da stane.

Kada dođe dan vječnih rastanaka i vječnih sastanaka samo vjera i dobročinstvo će ljude u Džennet spajati; zajednički zulum kao plod korupcije -takvi će jedni od drugih bježati. To bježanje -jedni od drugih- je potvrđeno jasnim tekstovima:

"Tog dana čovjek će od svog brata pobjeći..."

Molim Allaha da nam oprosti grijehe, mazlumu je danas teško, a, možda, će sutra od sreće plakati.

Molim Allaha da nam oprosti grijehe i da više života našim srcima; blagodati koje do nas dolaze su nemjerive.

Dok sunce zalazi, podsećaj se da svaka tama nosi obećanje svitanja. Allah kaže: 'Zaista, posle poteškoće dolazi olakšanje.' (Kur'an, 94:6). Neka te smiraj u ovom prizoru podseti da je svaki zalazak samo uvod u novo jutro, ispunjeno milošću i nadom. (Preuzeto)

Ponekad pomislim, kako se snalaze ljudi u ovom vremenu pomanjkana čojstva, šta rade i kako postupaju. Trebalo bi postojati grupa na nekoj aplikaciji naziva: normalni ljudi, nikog slagali, nikog prevarili, nikom podmetnuli, nikog prodali -čisto da rezmjene iskustva kako kada uvide suprotna djela od naziva grupe i kako postupati kada u čovjekovom okruženju to postane normalno.

Kada je u pitanju inne za pojačavanje, dešava se u nekim iznenadnim emotivnim radnjama, primjera: innehu mejjit, innehu mejjit -bukvalan prevod: zaista, je on mrtav, zaista, je on mrtav; a dovoljno je reći; mrtav je, i staviti uzvičnik, jer, kada se kod nas dešava da nekom u takvom trenutku koristi zaista. Ili: innehum jebkun -zaista oni plaču, kada se dešava da osoba osobu obavijesti na taj način da djeca plaču, dovoljno je reću da plaču i staviti uzvičnik, eto, kao još jedan prost primjer. A dešava se da prevoditelj kroz cio tekst nekoliko desetina puta ponovi na nekoliko stranica riječ zaista, sa namjerom doslijednosti, a šta u stvari nije potrebno.

Navešćemo primjera tzv. hala u araskom jeziku. Ako ne poznajemo da se hal postiže i na sledeći način: navedemo radnju i veznikom dodamo damir ili lice i drugu radju, bukvalno bi to izgledalo ovako: trčao je i on je plakao, u stvari se radi o halu: tračao je plačući -tako će se i prevesti; jer we huwe jedžri je hal ili stanje u kojem je obavljao prvu radnju, plačući. Vrlo često se prevodi, greškom, ovako: trčao je i plakao -kažem greškom misleći na stil, iz nepoznanjavanja da je iza onog waw halije sve hal ili stanje obavljanje prve radnje. Eto, prost primjer. To ovako izgleda kada se prevodi fetva ibnu Tejmijjta kada se npr. kaže nešto ovako: izdao je takvu fetvu i on je znao da se radi o daruretu, a treba: izdao je takvu fetvu znajući da se radi o daruretu.

Ono što se nekom alatkom postiže u arapskom, bukvalnim prevodom iste ne postiže se i kod nas, a i time se odstupa od želje onog ko je tu alatku upotrebio.

Profesorica me je, tada Srpskog, srela pa smo porazgovarali oko ovih tema; kazala mi je: onaj ko prevodi kao da ponovo piše, pogotovu kad je poezija u pitanju. Misli se na poznavanje stilistike našeg jezika, jer svaka stilska figura na arapskom odgovara nekoj na ovom jeziku, a ako određenu nemamo postoji način kako istaći poruku figure. Zato se za lijepo prevođenje mora poznavati i belaga -stilistika arapskog jezika, kao i što više njihovih fraza, i sl. Bukvalno prevođenje često zna umanjiti vrijednost bitnih poslanica, kada je ljepota govora u pitanju.

Također, inne za pojačavanje nije uvjek za pojačavanje, i to se tiče stiliste ili belage, nekada se ono koristi za povezivanje; pa će prevoditelj voditi računa o tome kada je za vezivanje, jer se to inne vrlo često koristi; da ne bi stalno umetnuo: "zaista", "zaista", jer u našem jeziku to nije prirodno.

Ono što je učestalo stvar je da arapi često vezuju radnje sa FE, u našem jeziku to nije prirodno pa nije neophodno stalno prevoditi "pa je", "pa je"; može se upotrijebiti neka riječ za redosled sa time da se ne ponavlja.

Jedna od tehnika koja je meni draga jeste neponavljanje istih termina u jednog rečenici; to sam vidio prvo u arapskom jeziku pa u našoj književnosti, arapi to mnogo čine, koriste nekoliko muradifa (različite, a istog ili sličnog značenja riječi) u jednoj rečenici, nekada jednu za drugom i to i do tri termina koje odvaja samo veznik, time pojačaju značenje a i izbjegnu monotoniju; prevoditelj to neće moći sve prevoditi već će naći način da pojača akcenat na taj termin bez da odstupi od poruke.

S'toga treba iskuristiti trenutke susreta baš zbog onog: "Allah zna kad ćemo se opet vidjeti..."!

Rekao je Ibn Tejmijje:

"Osnova svih dobrih djela je pravednost,

i osnova svih loših djela je nepravda."

[Medžmu’, 1/86.]