Kako je neprijatelj napravio stratešku grešku protiv Irana?
Libanski pisac i politički analitičar Ihab Ševki
Uzalud, Amerika i njen štićenik "Izrael" pokušavaju promijeniti regionalne jednačine odvraćanjem Islamske Republike i neutralizirajući je silom, uz različite oblike političkog, ekonomskog i vojnog pritiska, u nadi da će se odvojiti od ostatka frontova i posvetivši im se nakon jadnog neuspjeha i egzistencijalne prijetnje izazvane frontovima Gaze i Libana, posebno nakon prelaska Libana u fazu otvorenićog rat pod naslovom zadati veću bol neprijatelju, razbiti njegovu aroganciju i probuditi ga iz njegove zablude.
Nedavna cionistička agresija predstavljala je kariku u ovom dugom, očajničkom lancu odvraćanja Irana od njegovih izbora i pravaca, na kojima se temeljila njegova Islamska revolucija. Iranski stav o ovom udaru predstavljao je novu potvrdu iranske stabilnosti, kada se obavezao da neće dopustiti da to prođe i da neće dozvoliti cionistima i onima koji ih upravljaju i podržavaju da imaju prednost.
Kao što svaka agresija ili vojna operacija ima političku poruku, poruka upućena Iranu, ukratko, bila je da neprijatelj može doći do Irana raznim zračnim putevima, pa se mora povući i ležati iza svojih granica, preferirati sigurnost i napustiti regiju cionistima da se o njima brinu, da formiraju zamišljeni “Veliki Izrael”.
Ali Iran je itekako svjestan da je udar, koji nije potcijenio, također kukavički i stidljiv udar koji ne treba preuveličavati. U ovakvom obliku došla je zbog svoje snage, sposobnosti, smjelosti, nedostatka straha od prijetnji i zastrašivanja, te nezadovoljstva ponižavanjem, što se ogledalo u odlučnom stavu da neće tolerisati agresiju, niti odustati od svojih pozicija u podrška otporu.
Možemo reći da se Iran, od svog odgovora na cionistički udar svojom budnošću i odbranom, i od prvih sati nakon udara, pripremao da odgovori na različite načine, diplomatske, pravne i vojne. Brzo je obnovio svoju odbranu i zauzeo potrebne pravne pozicije da uspostavi svoje pravo na odgovor i suprotstavljanje velikoj laži da je cionistička agresija bila odgovor na moćni napad Irana, koji je u suštini bio legitiman odgovor na agresiju u vlastitoj domovini. Također je prenio potrebne poruke nepokolebljivosti i stabilnosti, na različitim političkim i vojnim nivoima, i pozvao susjedne zemlje da krenu istim putem kako bi izbjegli nove mete na istom putu.
U tom pogledu, važno je istaknuti neke tačke u vezi sa očekivanim scenarijima i poduzetim radnjama:
1- Ne smije se isključiti ponavljanje izdajničkog cionističkog napada, pogotovo jer je bilo curenja o namjeri cionista da izvedu novi napad, što je otkrio izraelski "Kanal 13", pozivajući se na odgovorne izvore u okupaciji Vlada, da "Izrael" planira da pokrene drugi napad na Iran kao odgovor na napad na Netanyahuovu kuću u Cezareji. Nema sumnje da ako je neprijatelj osetio bilo kakve znake slabosti ili oklevanja, neće oklevati da napadne.
2- Ozbiljne i iskrene iranske prijetnje uspjele su blokirati korištenje zaljevskog zračnog prostora za napad na Iran nakon diplomatskih rundi i poruka ovim zemljama da će Iran odgovoriti na izvore agresije i strane iz kojih potiče, što je natjeralo neprijatelja da krene alternativnim putem kroz Irak kako bi osramotio Iran u kontekstu njegovih bliskih odnosa s Irakom. S tim se suočio Irak koji je podnio zvaničnu žalbu Ujedinjenim nacijama da prijetnju pretvori u priliku da se rasvijetli agresija Amerike i cionista na Irak, kao i rasvjetljavanje ilegalnog prisustva Amerike na teritoriji Iraka, na osnovu toga da je do prodora došlo zbog američke okupacije i njenog omogućavanja cionističkih aviona, iskorištavajući opseg njene dominacije tamo.
3- Iran je želio ostvariti svoje pravo i obavezao se da će odgovoriti na različitim nivoima, naglasiti i potvrditi iransko jedinstvo i prekinuti lažne opklade i propagandu o postojanju neslaganja ili razilaženja između krila njegovog autoriteta u načinu konfrontacije sa cionistima.
