Trijumf Istine إِظْهَارُالْحَقِّ

«اليوم تجزى كل نفس بما كسبت
لا ظلم اليوم!
إن الله سريع الحساب»

"Danas, će svaka duša (čovjek) za sve što je činila nagrađena biti,
danas zuluma nema, a Allah brzo svida računa."

Zastrašujući ajet.

Na kraju, došlo je u hadisu da su isti u nagradi onaj ko žudi za udjeljivanjem a nema i onaj koji udjeljuje jer ima; ako su iskreni, prvi je u potpunosti isti sa drugim.

Ako se bude spriječeno -pa i da ničeg ne bude- ta kod Allaha već nagrada zabilježena zbog iskrene namjere, istog momenta kada nijet padne na srce! Jer, Allah je takav, nikog razočarati neće u njegovim iskrenim namjerama.

Moje viđenje: kada govorimo o misionarstvu i davi, time ne podstičemo uzdizanje -da pojedinac uzdigne samog sebe na nivo "muftijstva" i olakog govora o teškim pitanjama, brzopletog izlaženja sa mišljenjima; naprotiv, veći broj radnika na tom putu pomogao bi da se ovo umanji ili da te pojave nema, jer, gdje je savjetovanja tu brzopletosti nema mjesta, a za savjetovanje je potrebna skromnost i poznavanje svog stanja, jer je stvarnog teoretsko posjedovanja znanja i hifza lanaca i njegovih ljudi davno u kaburovima; bitno je pokrenuti buđenje na tom putu, na ovom podneblju prenijeti znanja o tevhidu i ispravnom vjerovanju, konsenzusima prvih generacija, islamskom životu, koliko Allah omogući!

Svaki nož, ili podvala, bespravno klevetanje, zulum nejači, otežava put imana mazlumu; kada je čovjek u pitanju tada uz njega slabi i njegova porodica i djeca. Često ovo kažem: ako insan ne bude imao milosti ni zbog djece onda je vrijeme dženazi, dženazi srcu.

Čovjek ima mane sa kojima se bori, prvenstveno, moramo koristiti jedni drugima da pobjedimo sebe na ovim poprištima na kojima možamo stradati vječnošću u jednoj noći; najbitnija ruka brata je ona data na putu jačanja imana i odagnavanja grijeha i neiskrenosti, bitka koju je svako okusio.

Neka se Allah smiluje drugovima bez interesa i usluga sa namjerom protu-usluge, onima koji svoje drugarstvo ne stavljaju na ispit poltronstvom -prodajom u svojstvu zuluma za ovaj svijet i jeftine pozicije. Blago se takvima, lijepa li je ljubav njihova!!

لا شيء في الدنيا يعادل صديقاً مخلصاً
اذا غبت افتقدك
واذا مرضت عادك
واذا وقعت في ضيق وشدة كان صديقاً بالأفعال قبل الأقوال ...


"Ništa nije ravno na ovom svijetu iskrenom drugu
koji te, kada te nema, traži; posjeti kada si bolestan,
a kada te nedaća zadesi ili neka teška situacija bude uz tebe djelima prije riječi."

Vjerovanja sam da od spomenutog umnogome ovisi uspjeh, olakšavanje dave, ostanak istine i pravi put; jer, uvjek bolje imati deset ili dvadeset iskrenih savjeta, svako iz svog ugla, dvadeset ljudi koji istražuje i provjerava, to je obuhvatnije materiji i bliže pogodtku, jer nekada ćeš ti nešto naći što je mene mimoišlo (na prijmer), i sigurno je više izobilja i elana kada se ima skupina od dvadeset negoli npr. pet. Jer za sve je potrebna i ideja i pomoć, a tu su i "radilice" kojima je okružen svaki onaj iz tih dvadesetoro, bez kojih dava ne može da funkciniše. Allah je taj koji stana mjenja i ono je kadar učiniti mnogo i preko jedne jedine jedinko, naravno da to ne izopštavamo, ali je sunnet Poslanika je da rasprši ashabe po svijetu da oni dostave poruku, jer jednostavno jedna osoba, sama, ne može to postići.

Zašto koristim riječ misionarstvo -njeno značenje je inspirativno, to je životna misija od koje se ne odvajaš, životni zadatak, širiti na ljude Allahovu poruku, ukazivati ljudima na tevhid i islam. U našem urfu (shvatanju i uobičavanju) riječ dava postaje užeg značenja nego što ona, zaista, znači; spomenutom riječju želim podsjetiti da mi kao skupine imamo misiju od koje se ne odustaje i koja obahvata sve aktivnosti koje doprinose istoj, te da joj svako na svoj mogući način može doprinjeti!

Radilice i predavači, moraju imati i tu ambiciju pri sebi uvjek, skenirati momke od iskrenosti i ahlaka i pokušati im pomoći onda kada se odluče za put misionarstva!!

Meni su inspiracija za put traženja znanja bili upravo predavači, vidio sam u njima plemenitu ulogu, lijep arapski jezik, izvor odbrane islama (uslovno rečeno), mogućnost osvajanja ljudskih srca. Nisam vidio u njima reformatorstvo, već buđenje; vjerovanja sam da predavači trebaju biti takvi da se u njima vidi ta želja za buđenjem jer je to osjećaj i djelo koje bi svi voljeli da pri sebi imaju, želju da probude okolinu oko sebe, i to je ono šta te inspiriše da kreneš putem talebul ilma! Ko nije bio zadivljen davetskom misijom Poslanika i ashaba, i poželio biti tračak pjeska na tom putu, i ko ne želi uputu drugima i bolji ambijent!

Talenti za talebul ilm i davu su naša "skrivena" bogastva za kojima smo uvjek u potrazi, poput sportskih agenata koji u djetetu primjete talenat i odmah mu ponude put kom će pospješiti svoj talenat na obostranu korist, samo što je ovdje u pitanju korist svih muslimana. Onda kada se takva braća i sestre izdvoje, pa i ne gledajući u njihov dob, u najmanju ruku ga u njihovom traženju znanju ne smijemo ometati, zaustavljati, naturajaći mu komplekse (ako, zaista, pri sebi nema neku značajnu prepreku u potencijalu)! Jer, neće svi bit na vrhunskom nivou ali će biti, zasigurno, od koristi svojim mjestim i skupinama, davi u svom mjestu. Jer, su i učenjaci na taj način imali svoje pomagače, neki od njih nisu dostigli njihov nivo ali se njihove knjige i učenja i odgovori ne bi pojavili da nije bilo njihovih učenik i onih koji su tražili znanje, mimo njih. Ne može svako biti reformator ALI SVI MOGU BITI DAIJE -ZA TO STASATI I NAUČITI TAJ "ZANAT", oni koji mogu imati potencijala za to!

Live stream finished (44 minutes)

Live stream started

O B A V I J E S T

Večeras, nedeljom, u 21 čas, nastavljamo sa našim vjerskim predavanjima, bi idhnillah.

Molim Uzvišenog da u tome podari korist, i nama i vama, te da nam ih upiše u halke Njegovog zikra, amin.

Hamza ibn Uthman

Sunnet je, prije svega, akida i osnove vjere, opštepoznata uvjerenja na kojim su bile i složile se prve generacije; pa je novotar, sektaš, ili onaj koji nema islamske temelje, kod imama sunneta onaj ko nije na sunnetu kada su temelj i osnove vjere u pitanju, stoga su im knjige imale naziv Essunne a govorile o uvjerenju. Zato, pazi, nije brada i turban u ummetu neminovan pokazatelj da je čovjek na sunnetu i konsenzusima prvih generacija, odnosno, nije pokazatelj da takav čovjek uvjerenjem nije sektaš, ma koliko poznavao teoretski hadis ili ogranke vjere.

Pogana riječ je pijena, a lijepa riječ je more, njegova jod i so koji potiskuju pijenu. Ružna riječ krene onda ustaje i počne zaudarati, napuste je sva bića do bakterija, lijepa riječ je rijeka koja je dom pastrmke, pojilo jelena, život insana, na njima su nastajali gradovi i njen žubor potiskuje tugu.