Rukja Kurs pinned «»
Rukja Kurs
@rukjakurs
@Anes_M
Rukja Kurs
06 Oct, 05:49
Postoji razlog zbog čega je ovaj tekst došao baš do tebe.
Allaha molim da bude dokaz za tebe, a ne protiv tebe.
Počni od sebe da bi imao priliku ispraviti ono što ti je ostalo od života nadajući se da će ti Allah oprostiti od onoga što je prošlo.
Ako ne možeš vratiti štete svoga ponašanja u prošlosti, u najmanju ruku možeš makar ublažavati talasni efekt posljedica zbog ispada bijesa.
الَّذِينَ يُنفِقُونَ فِي السَّرَّاء وَالضَّرَّاء وَالْكَاظِمِينَ الْغَيْظَ وَالْعَافِينَ عَنِ النَّاسِ وَاللّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ
„Oni koji udjeljuju, i kada su u obilju i kada su u oskudici, koji srdžbu savlađuju i ljudima opraštaju. A Allah voli dobročinitelje.“
وَالَّذِينَ إِذَا فَعَلُواْ فَاحِشَةً أَوْ ظَلَمُواْ أَنْفُسَهُمْ ذَكَرُواْ اللّهَ فَاسْتَغْفَرُواْ لِذُنُوبِهِمْ وَمَن يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلاَّ اللّهُ وَلَمْ يُصِرُّواْ عَلَى مَا فَعَلُواْ وَهُمْ يَعْلَمُونَ
„I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi zulum učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole. A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?! I za one koji u grijehu svjesno ne ustraju.“
أُوْلَـئِكَ جَزَآؤُهُم مَّغْفِرَةٌ مِّن رَّبِّهِمْ وَجَنَّاتٌ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا وَنِعْمَ أَجْرُ الْعَامِلِينَ
„To su oni čija je nagrada oprost Gospodara njihova, i bašče kroz koje rijeke teku, gdje će vječno ostati. Divne li nagrade za one koji tako postupaju!“
[Ālu-ʿImrān, 134-136]
✅5/5✅
- Anes M.
t.me/rukjakurs
Allaha molim da bude dokaz za tebe, a ne protiv tebe.
Počni od sebe da bi imao priliku ispraviti ono što ti je ostalo od života nadajući se da će ti Allah oprostiti od onoga što je prošlo.
Ako ne možeš vratiti štete svoga ponašanja u prošlosti, u najmanju ruku možeš makar ublažavati talasni efekt posljedica zbog ispada bijesa.
الَّذِينَ يُنفِقُونَ فِي السَّرَّاء وَالضَّرَّاء وَالْكَاظِمِينَ الْغَيْظَ وَالْعَافِينَ عَنِ النَّاسِ وَاللّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ
„Oni koji udjeljuju, i kada su u obilju i kada su u oskudici, koji srdžbu savlađuju i ljudima opraštaju. A Allah voli dobročinitelje.“
وَالَّذِينَ إِذَا فَعَلُواْ فَاحِشَةً أَوْ ظَلَمُواْ أَنْفُسَهُمْ ذَكَرُواْ اللّهَ فَاسْتَغْفَرُواْ لِذُنُوبِهِمْ وَمَن يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلاَّ اللّهُ وَلَمْ يُصِرُّواْ عَلَى مَا فَعَلُواْ وَهُمْ يَعْلَمُونَ
„I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi zulum učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole. A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?! I za one koji u grijehu svjesno ne ustraju.“
أُوْلَـئِكَ جَزَآؤُهُم مَّغْفِرَةٌ مِّن رَّبِّهِمْ وَجَنَّاتٌ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا وَنِعْمَ أَجْرُ الْعَامِلِينَ
„To su oni čija je nagrada oprost Gospodara njihova, i bašče kroz koje rijeke teku, gdje će vječno ostati. Divne li nagrade za one koji tako postupaju!“
[Ālu-ʿImrān, 134-136]
✅5/5✅
- Anes M.
t.me/rukjakurs
Rukja Kurs
06 Oct, 05:49
Kad bi rekao:
'E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim', otišlo bi od njega ono što osjeća.' 'Vjerovjesnik ﷺ kaže da zatražiš zaštitu kod Allaha od šejtana.' - rekoše mu.
Sta je rješenje svemu ovome?
Buhari bilježi predaju u kojoj stoji da je neki čovjek došao i rekao Allahovom Poslaniku ﷺ: „Oporuči mi!" Poslanik mu reče: "Ne ljuti se!" Ovaj čovjek je još nekoliko puta ponovio isto pitanje, a Poslanik mu je svaki put istim savjetom odgovarao: 'Ne ljuti se'.“
Rješenje je jednostavno.
Jednostavno se prestani ljutiti!
"Ali to nije baš tako lahko..."
Ustvari jeste. Samo prestani! Oporuka u hadisu je bila dovoljna ovome čovjeku i nije zapitkivao nakon toga kako i šta i gdje nego je to prihvatio. Nema posebne filozofije.
Budi odlučan i iskren.
"Ma kako samo tako da prestanem?"
Fino.
Izbjegavaj sve što dovodi do srdžbe a ako već hoćeš da se ljutiš onda to makar uradi samo Allaha radi pa da imaš nagradu umjesto da zaslužiš kaznu. A kad to uradiš Allaha radi, ni tad ne prelazi granice i ne ponašaj se onako kako to muslimanu ne dolikuje.
Pazi se!
Ne dozvoli sebi da te šejtan prevari pa da budeš od onih koji pod plaštom "srdžbe koja je radi Allaha i Njegove vjere" ustvari siju nered, čine zulum, hrane svoje narcisoidne naklonosti, a istovremenu inficiraju i druge.
Odrekni se tih osobina.
Zamrzi ih za sebe.
Razmisli o njima i šta rade od tebe i onih oko tebe i kakve kratkotrajne, a i dugotrajne posljedice ostavljaju. Šta će ti to? Pitaj se kud to sve vodi i razmisli.
Nemoj biti od onih koji se vlastitim djelima bacaju u propast. Budi pametniji od toga.
Ostavi ih Allaha radi ako ih imaš pri sebi i zatvori sve puteve šejtanu ukoliko osjetiš da se kod tebe razvijaju ove osobine.
"Ko to tako radi? Ko to može?"
To može samo onaj kome se Allah smiluje pa se iskreno prihvati upute i čini djela na putu spasa da bi zadobio tu milost.
Možda je teško, pogotovo na početku. Ove osobine vjerovatno nisu počele sa tobom. Možda si tako odrastao ili si to naslijedio odgojem. Možda su takva ponašanja uobičajena u tvojoj okolini i usađena u mentalitet naroda. Sljedeće generacije nisu krive za to - nemojmo ih kazniti i kvariti zbog naših grešaka i grešaka onih prije njih.
Ono što nije počelo sa tobom ipak može da stane sa tobom.
Mnogi ashabi su isto tako odrasli pod svakakvim uvjetima i u svakakvim okruženjima - zar i oni nisu, kao i skoro svi ljudi, imali svoje "traume"? Da li su svoju prošlost i način odrastanja koristili kao izgovor ako bi pogriješili prema nekome?
"Dobro, ali mi nismo ashabi..."
Ne, nismo.
U pravu si.
Poslanik ﷺ je opisao one koji ga slijede iz kasnijih generacija na drugačiji način.
Muslim bliježi hadis gdje stoji da je Poslanik ﷺ rekao: “Ljudi iz mog ummeta koji će me najviše voljeti su oni koji će doći poslije mene: svaki od njih poželjet će da žrtvuje sav svoj imetak i svoju familiju da me je vidio.”
A u drugoj predaji kod Muslima se prenosi da je Poslanik ﷺ rekao: "Volio sam da smo vidjeli našu braću.” Rekoše: “Nismo li mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče?” “Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji još nisu došli na ovaj svijet.”
Allahov Poslanik ﷺ opisuje svoje sljedbenike kao takve. Mi se pripisujemo njegovom sunnetu - sigurno smo takvi, jel' tako?
Kako da oni koji bi trebali biti opisana braća Poslanika ﷺ dopuste sebi da ne teže upotpunjivanjem ahlaka, a za to još postavljaju neke lične uslove? To nije njihova osobina. Ne budi kao masa koja je neuspješna u tome preselila prije tebe. Ne budi kao masa koja danas bez stida narcisoidna i slična ponašanja ispoljava uprkos što Allah to ne voli za svoje robove.
Zaustavi taj šejtanluk i ne budi dio njega.
Zaustavi ciklus zla.
Tvoja odluka je hoćeš li tako živjeti svoj život i biti poznat po tim ponašanjima. Tvoja odluka je hoćeš li to prenositi na druge ili ćeš to sprječavati.
Preokreni situaciju za sebe i za generacije nakon tebe.
Nije nemoguće.
Nema ljudskog uticaja niti savjeta niti vjerskog dokaza koji će ti pomoći ako ne budeš iskren i odlučan da to primjeniš.
Ti si jedini koji može da učini taj korak.
⬇️4/5⬇️
'E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim', otišlo bi od njega ono što osjeća.' 'Vjerovjesnik ﷺ kaže da zatražiš zaštitu kod Allaha od šejtana.' - rekoše mu.
Sta je rješenje svemu ovome?
Buhari bilježi predaju u kojoj stoji da je neki čovjek došao i rekao Allahovom Poslaniku ﷺ: „Oporuči mi!" Poslanik mu reče: "Ne ljuti se!" Ovaj čovjek je još nekoliko puta ponovio isto pitanje, a Poslanik mu je svaki put istim savjetom odgovarao: 'Ne ljuti se'.“
Rješenje je jednostavno.
Jednostavno se prestani ljutiti!
"Ali to nije baš tako lahko..."
Ustvari jeste. Samo prestani! Oporuka u hadisu je bila dovoljna ovome čovjeku i nije zapitkivao nakon toga kako i šta i gdje nego je to prihvatio. Nema posebne filozofije.
Budi odlučan i iskren.
"Ma kako samo tako da prestanem?"
Fino.
Izbjegavaj sve što dovodi do srdžbe a ako već hoćeš da se ljutiš onda to makar uradi samo Allaha radi pa da imaš nagradu umjesto da zaslužiš kaznu. A kad to uradiš Allaha radi, ni tad ne prelazi granice i ne ponašaj se onako kako to muslimanu ne dolikuje.
Pazi se!
Ne dozvoli sebi da te šejtan prevari pa da budeš od onih koji pod plaštom "srdžbe koja je radi Allaha i Njegove vjere" ustvari siju nered, čine zulum, hrane svoje narcisoidne naklonosti, a istovremenu inficiraju i druge.
Odrekni se tih osobina.
Zamrzi ih za sebe.
Razmisli o njima i šta rade od tebe i onih oko tebe i kakve kratkotrajne, a i dugotrajne posljedice ostavljaju. Šta će ti to? Pitaj se kud to sve vodi i razmisli.
Nemoj biti od onih koji se vlastitim djelima bacaju u propast. Budi pametniji od toga.
Ostavi ih Allaha radi ako ih imaš pri sebi i zatvori sve puteve šejtanu ukoliko osjetiš da se kod tebe razvijaju ove osobine.
"Ko to tako radi? Ko to može?"
To može samo onaj kome se Allah smiluje pa se iskreno prihvati upute i čini djela na putu spasa da bi zadobio tu milost.
Možda je teško, pogotovo na početku. Ove osobine vjerovatno nisu počele sa tobom. Možda si tako odrastao ili si to naslijedio odgojem. Možda su takva ponašanja uobičajena u tvojoj okolini i usađena u mentalitet naroda. Sljedeće generacije nisu krive za to - nemojmo ih kazniti i kvariti zbog naših grešaka i grešaka onih prije njih.
Ono što nije počelo sa tobom ipak može da stane sa tobom.
Mnogi ashabi su isto tako odrasli pod svakakvim uvjetima i u svakakvim okruženjima - zar i oni nisu, kao i skoro svi ljudi, imali svoje "traume"? Da li su svoju prošlost i način odrastanja koristili kao izgovor ako bi pogriješili prema nekome?
"Dobro, ali mi nismo ashabi..."
Ne, nismo.
U pravu si.
Poslanik ﷺ je opisao one koji ga slijede iz kasnijih generacija na drugačiji način.
Muslim bliježi hadis gdje stoji da je Poslanik ﷺ rekao: “Ljudi iz mog ummeta koji će me najviše voljeti su oni koji će doći poslije mene: svaki od njih poželjet će da žrtvuje sav svoj imetak i svoju familiju da me je vidio.”
A u drugoj predaji kod Muslima se prenosi da je Poslanik ﷺ rekao: "Volio sam da smo vidjeli našu braću.” Rekoše: “Nismo li mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče?” “Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji još nisu došli na ovaj svijet.”
Allahov Poslanik ﷺ opisuje svoje sljedbenike kao takve. Mi se pripisujemo njegovom sunnetu - sigurno smo takvi, jel' tako?
Kako da oni koji bi trebali biti opisana braća Poslanika ﷺ dopuste sebi da ne teže upotpunjivanjem ahlaka, a za to još postavljaju neke lične uslove? To nije njihova osobina. Ne budi kao masa koja je neuspješna u tome preselila prije tebe. Ne budi kao masa koja danas bez stida narcisoidna i slična ponašanja ispoljava uprkos što Allah to ne voli za svoje robove.
Zaustavi taj šejtanluk i ne budi dio njega.
Zaustavi ciklus zla.
Tvoja odluka je hoćeš li tako živjeti svoj život i biti poznat po tim ponašanjima. Tvoja odluka je hoćeš li to prenositi na druge ili ćeš to sprječavati.
Preokreni situaciju za sebe i za generacije nakon tebe.
Nije nemoguće.
Nema ljudskog uticaja niti savjeta niti vjerskog dokaza koji će ti pomoći ako ne budeš iskren i odlučan da to primjeniš.
Ti si jedini koji može da učini taj korak.
⬇️4/5⬇️
Rukja Kurs
06 Oct, 05:49
Treća faza dolazi u obliku ljutitog i ciničnog ponižavanja ljudi sa pristupom gledanja na njih "sa visine".
Četvrta faza jesu verbalni napadi koji se svode na omalovažavanje ili ponižavanje na personalnoj osnovi.
Peta faza se odvija deflektiranjem pažnje od sebe i okrivljavanje drugog za vlastite neuspjehe ili vlastite nedostatke i takvim osobama je uvijek neko drugi kriv.
Šesta faza se manifestuje kao ekstremno izbjegavanje i nespremnost da se prihvati odgovornost za svoje postupke. Svi se drugi moraju mijenjati, a nikad oni.
Nije nužno da se sve faze vidljivo odvijaju ovim redoslijedom.
Samoobračun je ključan da se prepozna i riješi ovaj mentalni problem - bez obzira dolazio čisto od osobe ili džini bili ti koji motivišu takva ponašanja.
Neka od pitanja koja osoba sebi treba da postavi su:
"Da li sam ja osoba koja impulsivno reaguje bez razmatranja tuđe perspektive?"
"Kakav rječnik koristim sa ljudima kada sam ljut?"
"Da li se nepravedno ponašam kad se osjećam uvrijeđen?"
"Da li je moj ego uvijek ispred mene i vjerskog ponašanja koje je propisano u vjeri na koju se pozivam?"
Sad zamisli da se postave ova pitanja o tebi onima koji te najbolje poznaju i s kojima si proveo i provodiš najviše vremena?
Da li bi odgovorili ličili na tvoje?
Ovakvi ljudi kada budu kritikovani (čak dobronamjerno i korisno) tumače svaku kritiku kao lični napad. Konstruktivne kritike smatraju ugnjetavanjem i uvrijede se zbog nestabilnog ega. Ukoliko neko od ovih osoba osjeti osjećaj ignorisanja ili odbačenosti, kod njih se raspali bijes.
Ukoliko budu napušteni od strane bliskih osoba ili zahlade odnosi onda oni tumače to kao ugrožavanje vlastite vrijednosti. Zbog ovoga se postide, ali ne na zdrav način. Ovaj stid poslije mutira u bijes zbog osjećaja srama.
Ukoliko ove osobe dožive nešto što u svojoj percepciji dožive kao neuspjeh onda će se zbog svoje slabosti osjetiti ranjivo, ali isto tako na nezdrav i neispravan način. Kada se osjećaju ranjivo ili kada su izloženi emocijama razočarenja, oni to pretvore u bijes umjesto da to produktivno procesiraju i otpuste.
Ukoliko se ove osobe osjećaju kao da su inferiorni iz bilo kojeg razloga (nebitno da li je vjerski, poslovno, intelektualno, socijalno ili fizički), oni reaguju bijesom jer to dožive kao prijetnja njihovoj slici o sebi koju su formirali. Oni odgovaraju na svaku prijetnju sa ljutnjom i ozlojeđeni postaju i ostaju radi toga.
Kao reakcije tome ti ljudi onda "kažnjavaju" svakoga za koga vjeruju da je "odgovoran" za izazivanje njihovog bijesa. To je jedini način da povrate kontrolu nad svojim emocijama kako bi utješili svoj ego. Ovo "kažnjavanje" dolazi u raznim oblicima od zlostavljanja (mentalno ili fizički), raznih manipulacija i izolacije (ili drskog i bahatog ignorisanja). To je njihov (jadni) doživljaj kontrole ili snage.
Buhari i Muslim bilježe predaju od Ebu Hurejre رضي الله عنه gdje se prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Nije jak onaj koji pobjeđuje ljude svojom snagom, već je jak onaj koji kontroliše sebe u ljutnji.“
Da li su ovi ljudi uvijek u ovim stanjima?
Ne, postoji posebna pauza - mirnoća prije oluje. Postoji period vremena kada se stvari slegnu i pasivna agresivnost nestane. Ovo je period kada je ta osoba odlučila da je bilo dovoljno kazne i kažnjavanja. Da li to znači da je to kraj priče? Ne, već su ti ljudi premjestili bijes i osvetu "u arhivu".
Ova faza je samo prividno prikrivanje pokvarenog stanja ovih ljudi. Ne brinite se - ciklus će se ponoviti čim imalo osjete bilo kakvu "prijetnju". Okidač može biti stvarna, a i totalno izmišljena (i/ili zamišljena) prijetnja.
Buhari i Muslim bilježe predaju u kojoj stoji da je Sulejman b. Sured رضي الله عنه rekao: "Sjedio sam s Vjerovjesnikom ﷺ a neka dva čovjeka su se međusobno grdili, te je jednom od njih pocrvenjelo lice, a vratne žile se nadule, pa je Vjerovjesnik ﷺ rekao: 'Ja znam riječi zbog koje bi, kad bi ih ovaj izgovorio, otišlo od njega ono što osjeća.
⬇️3/5⬇️
Četvrta faza jesu verbalni napadi koji se svode na omalovažavanje ili ponižavanje na personalnoj osnovi.
Peta faza se odvija deflektiranjem pažnje od sebe i okrivljavanje drugog za vlastite neuspjehe ili vlastite nedostatke i takvim osobama je uvijek neko drugi kriv.
Šesta faza se manifestuje kao ekstremno izbjegavanje i nespremnost da se prihvati odgovornost za svoje postupke. Svi se drugi moraju mijenjati, a nikad oni.
Nije nužno da se sve faze vidljivo odvijaju ovim redoslijedom.
Samoobračun je ključan da se prepozna i riješi ovaj mentalni problem - bez obzira dolazio čisto od osobe ili džini bili ti koji motivišu takva ponašanja.
Neka od pitanja koja osoba sebi treba da postavi su:
"Da li sam ja osoba koja impulsivno reaguje bez razmatranja tuđe perspektive?"
"Kakav rječnik koristim sa ljudima kada sam ljut?"
"Da li se nepravedno ponašam kad se osjećam uvrijeđen?"
"Da li je moj ego uvijek ispred mene i vjerskog ponašanja koje je propisano u vjeri na koju se pozivam?"
Sad zamisli da se postave ova pitanja o tebi onima koji te najbolje poznaju i s kojima si proveo i provodiš najviše vremena?
Da li bi odgovorili ličili na tvoje?
Ovakvi ljudi kada budu kritikovani (čak dobronamjerno i korisno) tumače svaku kritiku kao lični napad. Konstruktivne kritike smatraju ugnjetavanjem i uvrijede se zbog nestabilnog ega. Ukoliko neko od ovih osoba osjeti osjećaj ignorisanja ili odbačenosti, kod njih se raspali bijes.
Ukoliko budu napušteni od strane bliskih osoba ili zahlade odnosi onda oni tumače to kao ugrožavanje vlastite vrijednosti. Zbog ovoga se postide, ali ne na zdrav način. Ovaj stid poslije mutira u bijes zbog osjećaja srama.
Ukoliko ove osobe dožive nešto što u svojoj percepciji dožive kao neuspjeh onda će se zbog svoje slabosti osjetiti ranjivo, ali isto tako na nezdrav i neispravan način. Kada se osjećaju ranjivo ili kada su izloženi emocijama razočarenja, oni to pretvore u bijes umjesto da to produktivno procesiraju i otpuste.
Ukoliko se ove osobe osjećaju kao da su inferiorni iz bilo kojeg razloga (nebitno da li je vjerski, poslovno, intelektualno, socijalno ili fizički), oni reaguju bijesom jer to dožive kao prijetnja njihovoj slici o sebi koju su formirali. Oni odgovaraju na svaku prijetnju sa ljutnjom i ozlojeđeni postaju i ostaju radi toga.
Kao reakcije tome ti ljudi onda "kažnjavaju" svakoga za koga vjeruju da je "odgovoran" za izazivanje njihovog bijesa. To je jedini način da povrate kontrolu nad svojim emocijama kako bi utješili svoj ego. Ovo "kažnjavanje" dolazi u raznim oblicima od zlostavljanja (mentalno ili fizički), raznih manipulacija i izolacije (ili drskog i bahatog ignorisanja). To je njihov (jadni) doživljaj kontrole ili snage.
Buhari i Muslim bilježe predaju od Ebu Hurejre رضي الله عنه gdje se prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Nije jak onaj koji pobjeđuje ljude svojom snagom, već je jak onaj koji kontroliše sebe u ljutnji.“
Da li su ovi ljudi uvijek u ovim stanjima?
Ne, postoji posebna pauza - mirnoća prije oluje. Postoji period vremena kada se stvari slegnu i pasivna agresivnost nestane. Ovo je period kada je ta osoba odlučila da je bilo dovoljno kazne i kažnjavanja. Da li to znači da je to kraj priče? Ne, već su ti ljudi premjestili bijes i osvetu "u arhivu".
Ova faza je samo prividno prikrivanje pokvarenog stanja ovih ljudi. Ne brinite se - ciklus će se ponoviti čim imalo osjete bilo kakvu "prijetnju". Okidač može biti stvarna, a i totalno izmišljena (i/ili zamišljena) prijetnja.
Buhari i Muslim bilježe predaju u kojoj stoji da je Sulejman b. Sured رضي الله عنه rekao: "Sjedio sam s Vjerovjesnikom ﷺ a neka dva čovjeka su se međusobno grdili, te je jednom od njih pocrvenjelo lice, a vratne žile se nadule, pa je Vjerovjesnik ﷺ rekao: 'Ja znam riječi zbog koje bi, kad bi ih ovaj izgovorio, otišlo od njega ono što osjeća.
⬇️3/5⬇️
Rukja Kurs
06 Oct, 05:49
Buhari bilježi predaju gdje stoji da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: "Pomozi svoga brata bio on zalim i mazlum (nepravednik ili onaj kome je učinjena nepravda)!" Jedan od ashaba reče: "Allahov Poslaniče, pomoći ću ga ako je mazlum, ali kako da ga pomognem kad je zalim?" Poslanik reče: "Da ga spriječiš da nasilje učini, to mu je zaista pomoć."
Za ljude koji su pri sebi (a pogotovo oni koji su svjesni u toku rukje i van nje) ne važe mjerila kao kod onog od koga je dignuto pero zbog njegovog stanja. Džini ne prisiljavaju mukellefe do tih mjera gdje baš nemaju nikakve kontrole nad svojim postupcima bez da čovjek nema svog udjela u tome - bilo to zbog prepuštanju šejtanima grijesima i nemarom, neodupiranju vesvesama koje ga dovode do tih djela ili jednostavno zato što je čovjek sam po sebi sličan njima pa se, u osnovi, ne kontroliše dovoljno.
Dokaz ovome su mnogobrojne situacije gdje opsjednuti reaguje samo tamo gdje osjeća slobodu dok u isto vrijeme javno ili u njemu nezgodnijim mjestima ne reaguje nikako ili veoma ograničeno jer to tad suzbija.
Slično je i sa narcisima i psihopatama koji ispoljavaju svoju mraku samo tamo gdje vide prostora da mogu i koji zlostavljaju samo one sa kojima im to prolazi. Slična situacija jeste s ispadima nekih od žena koje pripisuju to raznim hormonskim stanjima, ali ako se dublje pogleda vidi se da su slične okolnosti u pitanju. Ispadi se samo odvijaju nad onima nad kojima osjete da mogu i samo se kod narcisoidnih žena (ili one koje imaju takve osobine ili naginju tim ponašanjima) vidi ovo ekstremno i bahato ponašanje na ovaj način u toku tih "hormonskih promjena", dok kod drugih stanje iako može biti turbulentno zbog prirode takvih stanja ne rezultira zlostavljanju drugih niti nekontrolisanim iskaljivanjem bijesa nad njima.
Kao što džini, iako su možda u tijelu i utiču na čovjeka, nisu krivi za sve tako i hormoni, iako su u tijelu i uzrokuju promjene koje izazovu nezgodna stanja, nisu krivi za sve.
Možda je velik zalogaj za progutati ali - budimo iskreni - ovo je većinom stvar karaktera i temperamenta. Pravdanja i izgovori za neprikladna ponašanja dok god je čovjek od onih kome se bilježe djela su šuplje priče koje nikome ne pomažu.
Da li mogu džini ovo izazvati ili doprinijeti tome da osoba ima ispade bijesa i da ulazi u stanje psihoze ili manije? Da, ali razumijevanje ciklusa narcisoidnog bijesa kod ljudi je ključno da bi se osoba mogla liječiti od toga a i da bi se to prepoznalo kako bi se ostali sačuvali tog zla.
Narcistički bijes nije izolovan događaj već sklop ponašanja koja imaju svoj ciklus koji se odvija po fazama i razlikuje se od džinskih napada. Istina je da nekada temperament džina može biti takav da izazove ova ponašanja, ali samo ukoliko čovjek nije empata mu to može nauditi u punom smislu.
Prva faza je kada osoba (ili džin u osobi) osjeti ili tumači nešto kao personalnu prijetnju pa zbog određene kritike, omalovažavanja, ignorisanja ili odbijanja počnu da gube kontrolu nad sobom zbog svoje uske percepcije. Oni se emotivno urušavaju i raspadaju čak i za sitnice. Često se desi da je njihov doživljaj kompletno van konteksta doživljen pa se ustvari zbog pogrešne procjene i tumačenja razbolijevaju iako realna situacija nije ni blizu onome kako se to odvija iz njihovog ugla. Ovakvi ljudi su nadvladani od strane svoga džina karina u osnovnim razmišljanjima i ponašanjima.
Zašto?
Zato jer se mentalno ne nose kao pravi vjernici u osnovnim stanjima i životnim situacijama pa kakve li tek šanse imaju protiv šejtana koji se vežu za njih putem sihra ili uroka?
وَالَّذِينَ يَجْتَنِبُونَ كَبَائِرَ الْإِثْمِ وَالْفَوَاحِشَ وَإِذَا مَا غَضِبُوا هُمْ يَغْفِرُونَ
„I za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad se rasrde, opraštaju.“ [Eš-Šura, 37]
Druga faza se prepoznaje po epizodi izlijevanja bijesa tako da on bude takav da nije srazmjeran realnoj situaciji – zbog preuveličavanja i pravljenja scene za nešto što zdravi ljudi deeskaliraju i riješe sa par riječi ili kratkim dijalogom.
⬇️2/5⬇️
Za ljude koji su pri sebi (a pogotovo oni koji su svjesni u toku rukje i van nje) ne važe mjerila kao kod onog od koga je dignuto pero zbog njegovog stanja. Džini ne prisiljavaju mukellefe do tih mjera gdje baš nemaju nikakve kontrole nad svojim postupcima bez da čovjek nema svog udjela u tome - bilo to zbog prepuštanju šejtanima grijesima i nemarom, neodupiranju vesvesama koje ga dovode do tih djela ili jednostavno zato što je čovjek sam po sebi sličan njima pa se, u osnovi, ne kontroliše dovoljno.
Dokaz ovome su mnogobrojne situacije gdje opsjednuti reaguje samo tamo gdje osjeća slobodu dok u isto vrijeme javno ili u njemu nezgodnijim mjestima ne reaguje nikako ili veoma ograničeno jer to tad suzbija.
Slično je i sa narcisima i psihopatama koji ispoljavaju svoju mraku samo tamo gdje vide prostora da mogu i koji zlostavljaju samo one sa kojima im to prolazi. Slična situacija jeste s ispadima nekih od žena koje pripisuju to raznim hormonskim stanjima, ali ako se dublje pogleda vidi se da su slične okolnosti u pitanju. Ispadi se samo odvijaju nad onima nad kojima osjete da mogu i samo se kod narcisoidnih žena (ili one koje imaju takve osobine ili naginju tim ponašanjima) vidi ovo ekstremno i bahato ponašanje na ovaj način u toku tih "hormonskih promjena", dok kod drugih stanje iako može biti turbulentno zbog prirode takvih stanja ne rezultira zlostavljanju drugih niti nekontrolisanim iskaljivanjem bijesa nad njima.
Kao što džini, iako su možda u tijelu i utiču na čovjeka, nisu krivi za sve tako i hormoni, iako su u tijelu i uzrokuju promjene koje izazovu nezgodna stanja, nisu krivi za sve.
Možda je velik zalogaj za progutati ali - budimo iskreni - ovo je većinom stvar karaktera i temperamenta. Pravdanja i izgovori za neprikladna ponašanja dok god je čovjek od onih kome se bilježe djela su šuplje priče koje nikome ne pomažu.
Da li mogu džini ovo izazvati ili doprinijeti tome da osoba ima ispade bijesa i da ulazi u stanje psihoze ili manije? Da, ali razumijevanje ciklusa narcisoidnog bijesa kod ljudi je ključno da bi se osoba mogla liječiti od toga a i da bi se to prepoznalo kako bi se ostali sačuvali tog zla.
Narcistički bijes nije izolovan događaj već sklop ponašanja koja imaju svoj ciklus koji se odvija po fazama i razlikuje se od džinskih napada. Istina je da nekada temperament džina može biti takav da izazove ova ponašanja, ali samo ukoliko čovjek nije empata mu to može nauditi u punom smislu.
Prva faza je kada osoba (ili džin u osobi) osjeti ili tumači nešto kao personalnu prijetnju pa zbog određene kritike, omalovažavanja, ignorisanja ili odbijanja počnu da gube kontrolu nad sobom zbog svoje uske percepcije. Oni se emotivno urušavaju i raspadaju čak i za sitnice. Često se desi da je njihov doživljaj kompletno van konteksta doživljen pa se ustvari zbog pogrešne procjene i tumačenja razbolijevaju iako realna situacija nije ni blizu onome kako se to odvija iz njihovog ugla. Ovakvi ljudi su nadvladani od strane svoga džina karina u osnovnim razmišljanjima i ponašanjima.
Zašto?
Zato jer se mentalno ne nose kao pravi vjernici u osnovnim stanjima i životnim situacijama pa kakve li tek šanse imaju protiv šejtana koji se vežu za njih putem sihra ili uroka?
وَالَّذِينَ يَجْتَنِبُونَ كَبَائِرَ الْإِثْمِ وَالْفَوَاحِشَ وَإِذَا مَا غَضِبُوا هُمْ يَغْفِرُونَ
„I za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad se rasrde, opraštaju.“ [Eš-Šura, 37]
Druga faza se prepoznaje po epizodi izlijevanja bijesa tako da on bude takav da nije srazmjeran realnoj situaciji – zbog preuveličavanja i pravljenja scene za nešto što zdravi ljudi deeskaliraju i riješe sa par riječi ili kratkim dijalogom.
⬇️2/5⬇️
Rukja Kurs
06 Oct, 05:49
Narcistički ispad ili džinsko djelovanje?
Nekad se osobama koje boluju od džina dešava da imaju razne napade, ali i ispade. Dešava se da napad izgleda kao ispad, a nekad ispad izgleda kao napad. Zbog stanja ove zbunjenosti se dešava da se ljudima a i džinima poslije pripisuje sve i svašta dok se optužuju za ono što ustvari nisu uzrokovali. Pošto mnogi ljudi ne prave razliku i ne prepoznaju te pojave onakvim kakve one zaista i jesu - mnoge štete proizlazile iz ovakvih pristupa i shvatanja.
Jedna vrsta ispada koja se često pripisuje džinima i sihru jeste ustvari u većini slučajeva mentalni problem koji se kamuflažira fasadom okrivljavanja džina zbog sličnosti u manifestaciji ponekim džinskim napadima - ali ovo je samo varka šejtana koji koristi vanjštinu da prikrije nutrinu.
U svojoj suštini je ovo ispad bijesa koji rezultira napadima panike i histeričnim ponašanjima koji znaju završiti kao porodični problem i socijalni slučaj. Ovo zlo se poslije toga umnogostruči i proširi pa ono što je počelo kao nezgodni "problemčić" se razvije u devijantne probleme.
أَلَمْ تَرَ أَنَّا أَرْسَلْنَا الشَّيَاطِينَ عَلَى الْكَافِرِينَ تَؤُزُّهُمْ أَزّاً
„Zar ne vidiš da Mi šejtane na nevjernike šaljemo da ih što više na zlo navraćaju?“ [Merjem, 83]
Ovo je opis nevjernika pa se čuvajmo ove i sličnih osobina. Vjernik ne smije da se ponižava ovakvim ponašanjima.
Ukoliko se ovo ne zaustavi ili ne preodgoji i preusmjeri na vrijeme - veoma intenzivne traume koje su rezultat ovih ponašanja ostavljaju ozbiljan trag na osobu koja ima ove ispade, a pogotovo na one oko njih.
Nažalost ovo veoma često ne bude izolovani incident ili ispad obične ljutnje - pogotovo propisane ili pohvalne.
Ukoliko djeca žive u kući gdje se ovo dešava ovo će im uzrokovati ogromnu psihološku štetu koja će ih pratiti kroz život i uticati na ličnost djeteta i na njihove veze s drugima. Nažalost i pored masovne štete koja se razgrana iz takvog ponašanja, to je samo kratkotrajni projekat za šejtana.
Dugotrajni je onaj koji se prenosi na generacije i generacije sa ciljem uništavanja jednoga društva. Mentalitet naroda se iskvari uz pomoć narcisoidnih poremećaja i njihovog razmnožavanja sa koljena na koljeno. Poslije se formiraju takve predispozicije da ljudi ne budu u stanju prihvatiti uputu od Allaha zbog svog zuluma i svoje pokvarenosti - osim oni koje Allah izdvoji i uputi iz takvih skupina zbog onoga što samo On o njima zna, kako bi bili dokaz protiv svog naroda i društva.
O čemu se radi i kako da pravimo razliku?
Postoji nešto što se naziva narcistički bijes. Ovo je ponašanje osobe (u ljutnji) koja je potpuni narcis ili ima neke osobine narcisa. Ispad dolazi kao odgovor na situaciju kada im se povrijedi ego ili kada osjete da im je samopoštovanje napadnuto ili u opasnosti. Ukoliko takva osoba osjeti nešto što im predstavlja prijetnju ona reaguje ekstremnim emocionalnim ispadima koji su izuzetno prekomjerni u odnosu na situaciju.
Kako je ovo izazvano?
Ovaj izljev bijesa može biti izazvan kritikom, percipiranim odbacivanjem ili bilo kojom situacijom u kojoj osjećaju da se ne tretiraju kao posebna i važna osoba za koju vjeruju da jesu.
Ono što njihovim ispadima daje legimitet i vjetar u leđa jeste kada se ova ponašanja opravdaju - pa makar i s aspekta opsihrenosti ili drugim oboljenjima koja su izazvana od strane džina.
Šejtan se ne odstranjuje niti suzbija putem šejtanskih osobina i djela.
وَلاَ تُجَادِلْ عَنِ الَّذِينَ يَخْتَانُونَ أَنفُسَهُمْ إِنَّ اللّهَ لاَ يُحِبُّ مَن كَانَ خَوَّاناً أَثِيماً
„I ne zauzimaj se za one koji sami sebe iznevjeravaju, Allah, doista, ne voli onoga koji je pronevjeritelj i grešnik.“
[En-Nisa', 107]
Opravdavati ovakve postupke jeste potpomaganje u zlu - bez obzira da li su ti ljudi naši roditelji, supružnici, džematlije, rodbina ili djeca.
⬇️1/5⬇️
Nekad se osobama koje boluju od džina dešava da imaju razne napade, ali i ispade. Dešava se da napad izgleda kao ispad, a nekad ispad izgleda kao napad. Zbog stanja ove zbunjenosti se dešava da se ljudima a i džinima poslije pripisuje sve i svašta dok se optužuju za ono što ustvari nisu uzrokovali. Pošto mnogi ljudi ne prave razliku i ne prepoznaju te pojave onakvim kakve one zaista i jesu - mnoge štete proizlazile iz ovakvih pristupa i shvatanja.
Jedna vrsta ispada koja se često pripisuje džinima i sihru jeste ustvari u većini slučajeva mentalni problem koji se kamuflažira fasadom okrivljavanja džina zbog sličnosti u manifestaciji ponekim džinskim napadima - ali ovo je samo varka šejtana koji koristi vanjštinu da prikrije nutrinu.
U svojoj suštini je ovo ispad bijesa koji rezultira napadima panike i histeričnim ponašanjima koji znaju završiti kao porodični problem i socijalni slučaj. Ovo zlo se poslije toga umnogostruči i proširi pa ono što je počelo kao nezgodni "problemčić" se razvije u devijantne probleme.
أَلَمْ تَرَ أَنَّا أَرْسَلْنَا الشَّيَاطِينَ عَلَى الْكَافِرِينَ تَؤُزُّهُمْ أَزّاً
„Zar ne vidiš da Mi šejtane na nevjernike šaljemo da ih što više na zlo navraćaju?“ [Merjem, 83]
Ovo je opis nevjernika pa se čuvajmo ove i sličnih osobina. Vjernik ne smije da se ponižava ovakvim ponašanjima.
Ukoliko se ovo ne zaustavi ili ne preodgoji i preusmjeri na vrijeme - veoma intenzivne traume koje su rezultat ovih ponašanja ostavljaju ozbiljan trag na osobu koja ima ove ispade, a pogotovo na one oko njih.
Nažalost ovo veoma često ne bude izolovani incident ili ispad obične ljutnje - pogotovo propisane ili pohvalne.
Ukoliko djeca žive u kući gdje se ovo dešava ovo će im uzrokovati ogromnu psihološku štetu koja će ih pratiti kroz život i uticati na ličnost djeteta i na njihove veze s drugima. Nažalost i pored masovne štete koja se razgrana iz takvog ponašanja, to je samo kratkotrajni projekat za šejtana.
Dugotrajni je onaj koji se prenosi na generacije i generacije sa ciljem uništavanja jednoga društva. Mentalitet naroda se iskvari uz pomoć narcisoidnih poremećaja i njihovog razmnožavanja sa koljena na koljeno. Poslije se formiraju takve predispozicije da ljudi ne budu u stanju prihvatiti uputu od Allaha zbog svog zuluma i svoje pokvarenosti - osim oni koje Allah izdvoji i uputi iz takvih skupina zbog onoga što samo On o njima zna, kako bi bili dokaz protiv svog naroda i društva.
O čemu se radi i kako da pravimo razliku?
Postoji nešto što se naziva narcistički bijes. Ovo je ponašanje osobe (u ljutnji) koja je potpuni narcis ili ima neke osobine narcisa. Ispad dolazi kao odgovor na situaciju kada im se povrijedi ego ili kada osjete da im je samopoštovanje napadnuto ili u opasnosti. Ukoliko takva osoba osjeti nešto što im predstavlja prijetnju ona reaguje ekstremnim emocionalnim ispadima koji su izuzetno prekomjerni u odnosu na situaciju.
Kako je ovo izazvano?
Ovaj izljev bijesa može biti izazvan kritikom, percipiranim odbacivanjem ili bilo kojom situacijom u kojoj osjećaju da se ne tretiraju kao posebna i važna osoba za koju vjeruju da jesu.
Ono što njihovim ispadima daje legimitet i vjetar u leđa jeste kada se ova ponašanja opravdaju - pa makar i s aspekta opsihrenosti ili drugim oboljenjima koja su izazvana od strane džina.
Šejtan se ne odstranjuje niti suzbija putem šejtanskih osobina i djela.
وَلاَ تُجَادِلْ عَنِ الَّذِينَ يَخْتَانُونَ أَنفُسَهُمْ إِنَّ اللّهَ لاَ يُحِبُّ مَن كَانَ خَوَّاناً أَثِيماً
„I ne zauzimaj se za one koji sami sebe iznevjeravaju, Allah, doista, ne voli onoga koji je pronevjeritelj i grešnik.“
[En-Nisa', 107]
Opravdavati ovakve postupke jeste potpomaganje u zlu - bez obzira da li su ti ljudi naši roditelji, supružnici, džematlije, rodbina ili djeca.
⬇️1/5⬇️
Rukja Kurs
14 Aug, 05:42
Ispustni ventil je veoma bitan faktor u procesu liječenja.
Nekada liječenje bude veoma naporno i dugotrajno. Pored ibadeta, rukja i drugih terapija nekada je veoma bitno i imati neku halal vrstu predaha nepovezano s sukobljavanjem s džinima. Za nekoga je to šetnja u prirodi, za nekoga vježbanje a za nekoga je to sjesti i pojesti sladoled. Svako mora imati ispustni ventil. Ukoliko ga neko nema onda se nervoza, anksioznost, frustracije i umor nagomilaju u toku liječenja. Ovo stanje poslije ide u korist šejtanu. Dešava se da s intenzivnim rukjama i terapijama zaboraviš samoga sebe.
Nekada je sasvim dovoljno jednostavno pocjepati i spucati kesu smokija u miru da se "resetuješ".
Nemoj pregoriti.
Nađi svoj ćejf.
- Anes M.
t.me/rukjakurs
Nekada liječenje bude veoma naporno i dugotrajno. Pored ibadeta, rukja i drugih terapija nekada je veoma bitno i imati neku halal vrstu predaha nepovezano s sukobljavanjem s džinima. Za nekoga je to šetnja u prirodi, za nekoga vježbanje a za nekoga je to sjesti i pojesti sladoled. Svako mora imati ispustni ventil. Ukoliko ga neko nema onda se nervoza, anksioznost, frustracije i umor nagomilaju u toku liječenja. Ovo stanje poslije ide u korist šejtanu. Dešava se da s intenzivnim rukjama i terapijama zaboraviš samoga sebe.
Nekada je sasvim dovoljno jednostavno pocjepati i spucati kesu smokija u miru da se "resetuješ".
Nemoj pregoriti.
Nađi svoj ćejf.
- Anes M.
t.me/rukjakurs
Rukja Kurs
09 Aug, 07:47
⬇️
Ibn Kajjim رحمه الله navodi u svom djelu "Igasetu-l-lehfan min mesa'idi-š-šejtan" (Pomaganje nevoljniku u zamkama šejtana) u drugom tomu gdje opisuje fitne pa navodi da se fitna dijeli na dvije vrste: fitna šubuhata (sumnje i nesporazuma), ova je veća fitna od dvije i fitna šahavata (želja). Sasvim je moguće da (ove dvije fitne) mogu biti prisutne kod čovjeka u isto vrijeme ili jedna od njih može biti pri njemu, isključujući drugu. Što se tiče fitne šubuhata (sumnje i nesporazuma), to je zbog slabe vizije i nedostatka znanja. Ako je ovo popraćeno pokvarenim namjerama i ciljem ispunjenja nečijih želja, onda tu leži najveća od svih fitni i ovo je zaista najgora nevolja. Kažite šta želite o devijaciji zlih motiva, dominantan faktor kod takve osobe je njena strast (želja), a ne huda (uputstvo), pored slabe vizije i nedostatka znanja o onome sa čime je došao Poslanik ﷺ."
Mali broj ljudi ima dovoljno discipline i odlučnosti da se u potpunosti preda Allahu.
Rijedak je slučaj čovjeka koji nije duševno izbušen šubhama ili koji je ukrotio svoje strasti.
Mnogo je onih koji su - bukvalno - robovi svojih strasti i čija su srca rastrgana šubhama pa se to odrazi na njihovim djelima prije ili kasnije. Mnogo je onih danas koje su njihove strasti i šubhe dovele do ponižavajućih stanja.
Koliko je onih danas koji ne mogu ni da načisto razmisle od ovih stanja, a kamo li da vide nešto iznad njih? Koliko je onih koji ne mogu da se kontrolišu pa padaju na svakom izazovu i iskušenju postajući robovi svega i svačega samo ne Allaha - budimo iskreni.
Iblis je obećao Allahu da će dio nas uzeti za sebe.
قَالَ رَبِّ بِمَآ أَغۡوَيۡتَنِي لَأُزَيِّنَنَّ لَهُمۡ فِي ٱلۡأَرۡضِ وَلَأُغۡوِيَنَّهُمۡ أَجۡمَعِينَ
"Gospodaru moj", reče, "kao što si me u zabludu doveo, tako ću i ja njima na Zemlji poroke lijepim činiti i sve ću ih zavesti."
إِلَّا عِبَادَكَ مِنۡهُمُ ٱلۡمُخۡلَصِينَ
"Osim Tvojih iskrenih robova među njima." [El-Hidžr, 39-40]
Šejtan je ispunio i ispunjava svoje obećanje u potpunosti - a da li smo mi ispunili obećanje da nećemo obožavati ništa i nikoga osim isključivo Allaha?
Postoje dvije vrsta bola - bol discipline u pokornosti i bol kajanja zbog griješenja.
Bol discipline u pokornosti brzo izlapi i korisna je dok je bol kajanja teška i dugotrajno gorka zbog talasnog efekta grijeha.
Bol je dio života. Biće bolova.
Biraj svoju bol.
Sitne sjemenke šubhi i strasti kada niknu izrastu u bujne šume s otrovnim i opojnim plodovima. Mnogima je nestao svaki trag imana i ljudskosti u tim šumama koje su sami uzgajali, a iz kojih se nikada više nisu vratili.
Pazimo šta sijemo. 6/6 ✅
- Anes M.
t.me/rukjakurs
Ibn Kajjim رحمه الله navodi u svom djelu "Igasetu-l-lehfan min mesa'idi-š-šejtan" (Pomaganje nevoljniku u zamkama šejtana) u drugom tomu gdje opisuje fitne pa navodi da se fitna dijeli na dvije vrste: fitna šubuhata (sumnje i nesporazuma), ova je veća fitna od dvije i fitna šahavata (želja). Sasvim je moguće da (ove dvije fitne) mogu biti prisutne kod čovjeka u isto vrijeme ili jedna od njih može biti pri njemu, isključujući drugu. Što se tiče fitne šubuhata (sumnje i nesporazuma), to je zbog slabe vizije i nedostatka znanja. Ako je ovo popraćeno pokvarenim namjerama i ciljem ispunjenja nečijih želja, onda tu leži najveća od svih fitni i ovo je zaista najgora nevolja. Kažite šta želite o devijaciji zlih motiva, dominantan faktor kod takve osobe je njena strast (želja), a ne huda (uputstvo), pored slabe vizije i nedostatka znanja o onome sa čime je došao Poslanik ﷺ."
Mali broj ljudi ima dovoljno discipline i odlučnosti da se u potpunosti preda Allahu.
Rijedak je slučaj čovjeka koji nije duševno izbušen šubhama ili koji je ukrotio svoje strasti.
Mnogo je onih koji su - bukvalno - robovi svojih strasti i čija su srca rastrgana šubhama pa se to odrazi na njihovim djelima prije ili kasnije. Mnogo je onih danas koje su njihove strasti i šubhe dovele do ponižavajućih stanja.
Koliko je onih danas koji ne mogu ni da načisto razmisle od ovih stanja, a kamo li da vide nešto iznad njih? Koliko je onih koji ne mogu da se kontrolišu pa padaju na svakom izazovu i iskušenju postajući robovi svega i svačega samo ne Allaha - budimo iskreni.
Iblis je obećao Allahu da će dio nas uzeti za sebe.
قَالَ رَبِّ بِمَآ أَغۡوَيۡتَنِي لَأُزَيِّنَنَّ لَهُمۡ فِي ٱلۡأَرۡضِ وَلَأُغۡوِيَنَّهُمۡ أَجۡمَعِينَ
"Gospodaru moj", reče, "kao što si me u zabludu doveo, tako ću i ja njima na Zemlji poroke lijepim činiti i sve ću ih zavesti."
إِلَّا عِبَادَكَ مِنۡهُمُ ٱلۡمُخۡلَصِينَ
"Osim Tvojih iskrenih robova među njima." [El-Hidžr, 39-40]
Šejtan je ispunio i ispunjava svoje obećanje u potpunosti - a da li smo mi ispunili obećanje da nećemo obožavati ništa i nikoga osim isključivo Allaha?
Postoje dvije vrsta bola - bol discipline u pokornosti i bol kajanja zbog griješenja.
Bol discipline u pokornosti brzo izlapi i korisna je dok je bol kajanja teška i dugotrajno gorka zbog talasnog efekta grijeha.
Bol je dio života. Biće bolova.
Biraj svoju bol.
Sitne sjemenke šubhi i strasti kada niknu izrastu u bujne šume s otrovnim i opojnim plodovima. Mnogima je nestao svaki trag imana i ljudskosti u tim šumama koje su sami uzgajali, a iz kojih se nikada više nisu vratili.
Pazimo šta sijemo. 6/6 ✅
- Anes M.
t.me/rukjakurs
Rukja Kurs
09 Aug, 07:47
⬇️
Kako čovjek da se brani od šejtanovog uticaja ako mu je iskvareni karakter u spoju s pogrešnom ideologijom?
Zar je iko ikada porazio šejtana lošim karakterom koristeći uprljanu i zabludjelu akidu?
Naprotiv - ako je takav onda je on od njih.
Ako nemaš dobar karakter onda nisi ni akidetski zdrav pa makar "imao ispravne stavove".
Ako nisi akidetski zdrav onda budi siguran da nemaš dobar karakter koji je nužan da podneseš teret koji dolazi sa riječima dva šehadeta pa makar se znao "lijepo ponašati".
Kako da se liječi čovjek od šejtana ako ima više zajedničkih osobina sa njima nego sa Poslanikom ﷺ.
Kako da se čovjek razdvoji i postavi barijeru između njega i šejtana ako nije postavio ni zdrave granice sam sa sobom?
Čime će se takav razlikovati od njih?
Kako da se neko izliječi od šejtanskog uticaja, a troši mnogo od svoga tijela i imetka i vremena u onome sa čime Allah nije zadovoljan - pa makar se okvirno tješio djelima islama.
إِنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ يُنفِقُونَ أَمۡوَٰلَهُمۡ لِيَصُدُّواْ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِۚ فَسَيُنفِقُونَهَا ثُمَّ تَكُونُ عَلَيۡهِمۡ حَسۡرَةٗ ثُمَّ يُغۡلَبُونَۗ وَٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ إِلَىٰ جَهَنَّمَ يُحۡشَرُونَ
"Zaista oni koji ne vjeruju troše imovinu svoju da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će je tako trošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani.
لِيَمِيزَ ٱللَّهُ ٱلۡخَبِيثَ مِنَ ٱلطَّيِّبِ وَيَجۡعَلَ ٱلۡخَبِيثَ بَعۡضَهُۥ عَلَىٰ بَعۡضٖ فَيَرۡكُمَهُۥ جَمِيعٗا فَيَجۡعَلَهُۥ فِي جَهَنَّمَۚ أُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡخَٰسِرُونَ
"Da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni su baš (pravi) gubitnici. [El-Enfāl, 36-37]
Allah će ih razdvojiti jer Allah razdvaja prljavo od čistog i dobro od nevaljalog.
Ako želimo da budemo spašeni od šejtana na ovome svijetu i u potpunosti odvojeni od njih na ahiretu moramo biti što dalje od njih i njihovog primjera - ubjeđenjima, riječima, a i djelima.
Dovoljno ti je zla da odvraćaš samoga sebe od liječenja kada znaš da ti je potrebno - bez obzira liječio se od džina ili od bolesti duše.
Dovoljno ti je pogubno to da trošiš svoj imetak i svoje vrijeme u izbjegavanju djela koja su lijek za tvoje stanje.
Puste želje za popravkom stanja su baš to - puste.
Šta je to što je odvratilo mnoge od liječenja i približanja Allahu ako nisu niske strasti i slijeđenje istih koje su im duše paralizovale pa zbog toga nisu u stanju ni najosnovnije ibadete ispunjavati kako treba.
Šta je to što je odvratilo mnoge od napredovanja u svojim slučajevima ako nisu šubhe koje su proizvele lažne izgovore i fatamorgane izliječenja na osnovi puke nade i nepostojeći konkretnih djela?
Ne zaboravimo - šejtana nije briga da li si ti "religiozan" ili nisi.
Oni prilaze ljudima shodno njihovim stanjima, a za svakoga imaju posebne taktike. Napadi svim tim taktikama u svim vremenima i okolnostima nad bilo kakvim ljudima budu neutralisani i neuspješni potezi samo ukoliko čovjek obrati pažnju na svoj odnos prema strastima, a i na svoj odnos prema šubhama i kako reaguje na iste.
Ako se korektno postavi onda šejtan nema sa čim da ga obori - pa makar čovjek ne imao odgovor na svaku šubhu i makar ne zadovoljavao svoje strasti na halal način dok god se susteže od zadovoljavanja istih u haramu (bez obzira bile tjelesne ili psihološke strasti u pitanju).
Zamislite čovjeka kojem šejtan svojim prilazom iskvari karakter i ponudi mu zabludjelu ideologiju koju slijedi - gdje će takav završiti? Šejtan koristi tvoje niske strasti i šubhe koje su pri tebi da proizvodi traumu sa kojom će te poslije raskomadati komad po komad - ako dopustiš.
Ako dopustiš - gotov si.
Ako se odupireš - treba ti mnogo vremena da se oporaviš zbog pritiska i traume koja se nagomila.
Veoma malo je ljudi koji slijede pravi put - onaj koji stvarno vodi direktno u Džennet.
Zašto?
Samo zato što je taj put u direktnoj koliziji sa slijeđenjem niskih strasti.
⬇️5/6⬇️
Kako čovjek da se brani od šejtanovog uticaja ako mu je iskvareni karakter u spoju s pogrešnom ideologijom?
Zar je iko ikada porazio šejtana lošim karakterom koristeći uprljanu i zabludjelu akidu?
Naprotiv - ako je takav onda je on od njih.
Ako nemaš dobar karakter onda nisi ni akidetski zdrav pa makar "imao ispravne stavove".
Ako nisi akidetski zdrav onda budi siguran da nemaš dobar karakter koji je nužan da podneseš teret koji dolazi sa riječima dva šehadeta pa makar se znao "lijepo ponašati".
Kako da se liječi čovjek od šejtana ako ima više zajedničkih osobina sa njima nego sa Poslanikom ﷺ.
Kako da se čovjek razdvoji i postavi barijeru između njega i šejtana ako nije postavio ni zdrave granice sam sa sobom?
Čime će se takav razlikovati od njih?
Kako da se neko izliječi od šejtanskog uticaja, a troši mnogo od svoga tijela i imetka i vremena u onome sa čime Allah nije zadovoljan - pa makar se okvirno tješio djelima islama.
إِنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ يُنفِقُونَ أَمۡوَٰلَهُمۡ لِيَصُدُّواْ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِۚ فَسَيُنفِقُونَهَا ثُمَّ تَكُونُ عَلَيۡهِمۡ حَسۡرَةٗ ثُمَّ يُغۡلَبُونَۗ وَٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ إِلَىٰ جَهَنَّمَ يُحۡشَرُونَ
"Zaista oni koji ne vjeruju troše imovinu svoju da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će je tako trošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani.
لِيَمِيزَ ٱللَّهُ ٱلۡخَبِيثَ مِنَ ٱلطَّيِّبِ وَيَجۡعَلَ ٱلۡخَبِيثَ بَعۡضَهُۥ عَلَىٰ بَعۡضٖ فَيَرۡكُمَهُۥ جَمِيعٗا فَيَجۡعَلَهُۥ فِي جَهَنَّمَۚ أُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡخَٰسِرُونَ
"Da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni su baš (pravi) gubitnici. [El-Enfāl, 36-37]
Allah će ih razdvojiti jer Allah razdvaja prljavo od čistog i dobro od nevaljalog.
Ako želimo da budemo spašeni od šejtana na ovome svijetu i u potpunosti odvojeni od njih na ahiretu moramo biti što dalje od njih i njihovog primjera - ubjeđenjima, riječima, a i djelima.
Dovoljno ti je zla da odvraćaš samoga sebe od liječenja kada znaš da ti je potrebno - bez obzira liječio se od džina ili od bolesti duše.
Dovoljno ti je pogubno to da trošiš svoj imetak i svoje vrijeme u izbjegavanju djela koja su lijek za tvoje stanje.
Puste želje za popravkom stanja su baš to - puste.
Šta je to što je odvratilo mnoge od liječenja i približanja Allahu ako nisu niske strasti i slijeđenje istih koje su im duše paralizovale pa zbog toga nisu u stanju ni najosnovnije ibadete ispunjavati kako treba.
Šta je to što je odvratilo mnoge od napredovanja u svojim slučajevima ako nisu šubhe koje su proizvele lažne izgovore i fatamorgane izliječenja na osnovi puke nade i nepostojeći konkretnih djela?
Ne zaboravimo - šejtana nije briga da li si ti "religiozan" ili nisi.
Oni prilaze ljudima shodno njihovim stanjima, a za svakoga imaju posebne taktike. Napadi svim tim taktikama u svim vremenima i okolnostima nad bilo kakvim ljudima budu neutralisani i neuspješni potezi samo ukoliko čovjek obrati pažnju na svoj odnos prema strastima, a i na svoj odnos prema šubhama i kako reaguje na iste.
Ako se korektno postavi onda šejtan nema sa čim da ga obori - pa makar čovjek ne imao odgovor na svaku šubhu i makar ne zadovoljavao svoje strasti na halal način dok god se susteže od zadovoljavanja istih u haramu (bez obzira bile tjelesne ili psihološke strasti u pitanju).
Zamislite čovjeka kojem šejtan svojim prilazom iskvari karakter i ponudi mu zabludjelu ideologiju koju slijedi - gdje će takav završiti? Šejtan koristi tvoje niske strasti i šubhe koje su pri tebi da proizvodi traumu sa kojom će te poslije raskomadati komad po komad - ako dopustiš.
Ako dopustiš - gotov si.
Ako se odupireš - treba ti mnogo vremena da se oporaviš zbog pritiska i traume koja se nagomila.
Veoma malo je ljudi koji slijede pravi put - onaj koji stvarno vodi direktno u Džennet.
Zašto?
Samo zato što je taj put u direktnoj koliziji sa slijeđenjem niskih strasti.
⬇️5/6⬇️
Rukja Kurs
09 Aug, 07:47
⬇️
Koliko je onih koji jedva žive sami sa sobom samo zato sto su počinili ono što su rekli da nikada neće počiniti ili uraditi, ali ih je šejtan pretekao i slomio.
Slomio ih je samo zbog toga što su se njemu odazvali pa su ostali demotivisani.
Šejtan će trgati čovjeka i njegovu dušu na sve strane srazmjerno koliko mu se odaziva.
وَقَالَ ٱلشَّيۡطَٰنُ لَمَّا قُضِيَ ٱلۡأَمۡرُ إِنَّ ٱللَّهَ وَعَدَكُمۡ وَعۡدَ ٱلۡحَقِّ وَوَعَدتُّكُمۡ فَأَخۡلَفۡتُكُمۡۖ وَمَا كَانَ لِيَ عَلَيۡكُم مِّن سُلۡطَٰنٍ إِلَّآ أَن دَعَوۡتُكُمۡ فَٱسۡتَجَبۡتُمۡ لِيۖ فَلَا تَلُومُونِي وَلُومُوٓاْ أَنفُسَكُمۖ مَّآ أَنَا۠ بِمُصۡرِخِكُمۡ وَمَآ أَنتُم بِمُصۡرِخِيَّ إِنِّي كَفَرۡتُ بِمَآ أَشۡرَكۡتُمُونِ مِن قَبۡلُۗ إِنَّ ٱلظَّٰلِمِينَ لَهُمۡ عَذَابٌ أَلِيمٞ
I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je istinsko obećanje dao, a ja sam vam obećavao i svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakvog dokaza nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije Njemu u obožavanju pridruživali. Zulumćare sigurno čeka bolna patnja." [Ibrāhīm, 22]
Šubhe i slijeđenje strasti su dva stuba svake zablude i svake fitne - ma u kojem vremenu ili obliku došli.
Šejtan dvojno napada na ovaj način i učenog i neukog, bogobojaznog i fasika, učača, a i pacijenta.
Jedina razlika u napadima jesu nijanse i taktike šejtanskog prilaska.
Svaka duša prirodno naginje nekim strastima - mnogo puta bez posebnog ili dubokog razmišljanja. Strastveni nagoni se kod čovjeka pojavljuju bez posebne filozofije - iako uvijek postoji logično objašnjenje. Allah nas je stvorio i dao nam strasti da ih zadovoljimo na halal način kako bi mogli činiti ibadet.
Strasti nisu zlo u osnovi već je zlo kada umjesto iskorištavanja strasti za život (upravljajući njima da bi ih iskoristio) kako bi tebi bile korisne - čovjek dozvoli sebi da njegove strasti upravljaju njime i vode ga pa on živi da ih zadovolji i čini djela u ime njih i radi njih.
أَرَءَیۡتَ مَنِ ٱتَّخَذَ إِلَـٰهَهُۥ هَوَىٰهُ أَفَأَنتَ تَكُونُ عَلَیۡهِ وَكِیلًا
"Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti zaštitnik onome koji je za svoga boga svoje hirove(strasti) uzeo?" [El-Furkan, 43]
Ukoliko čovjek ne koristi svoj razum da razmisli o dugotrajnim posljedicama svojih strasti - one će ga učiniti svojim robom.
Ti momenti trenutnog zadovoljavanja zaslijepe mnoge umove.
Šejtan ljudima nudi brze nagrade, a propast poslije - to je šejtanov put.
Rekao je Sa'di u svom tefsiru u vezi sa Allahovim riječima فِي قُلُوبِهِمْ مَرَض (u njihovim srcima je bolest) da je ono što se podrazumijeva pod bolešću bolest sumnje, šubuhata (tj. stvari koje liče na istinu, ali su laž u stvarnosti) i bolest nifaka.
Navodi da je to zato što je srce izloženo dvjema vrstama bolesti koje ga odvajaju od dobrote i ispravnosti – bolesti šubuhata i bolesti šahavata (niskih destruktivnih želja i strasti).
Dalje navodi da su primjeri od bolesti šubuhata kufr, nifak i novotarije.
Navodi da su primjeri bolesti šahavata razvrat i ljubav prema haramu ili naklonosti prema grijesima, neposlušnosti i nepokornosti u djelima i slično tome.
Mnogi oni koji slijede svoje strasti i šejtanske šubhe ne razmišljaju kako će određena ponašanja uticati na njihovu vjeru ili na njihov obraz - samo nek je duši udovoljeno. Ovo se dešava jer čovjek ne koristi svoj razum jer je opijen strastima.
Kako takav da se liječi od džina, a još ranije boluje od samoga sebe?
U isto vrijeme kada ga spopadnu stalna dvoumljenja i nejasnoće i mutno razmišljanje kao posljedica njegovih grijeha i izbjegavanja učenja svoje vjere (ili nekada još gore - okretanja od upute nakon saznanja) - ovo narušava njegov moral i karakter.
Šubhe nisu nužno zlo u osnovi jer svaki put uz rasvijetljivanje i odgovaranje na šubhe dolazi razvoj čovjekovog imana, a da ih nije bilo čovjek bi možda imao skrivena vjerovanja koja nije isčistio, a da je sa njima preselio - Dženneta možda nikada nebi vidio.
Mi smo proizvod našeg karaktera koji je spojen sa našom ideologijom.
⬇️4/6⬇️
Koliko je onih koji jedva žive sami sa sobom samo zato sto su počinili ono što su rekli da nikada neće počiniti ili uraditi, ali ih je šejtan pretekao i slomio.
Slomio ih je samo zbog toga što su se njemu odazvali pa su ostali demotivisani.
Šejtan će trgati čovjeka i njegovu dušu na sve strane srazmjerno koliko mu se odaziva.
وَقَالَ ٱلشَّيۡطَٰنُ لَمَّا قُضِيَ ٱلۡأَمۡرُ إِنَّ ٱللَّهَ وَعَدَكُمۡ وَعۡدَ ٱلۡحَقِّ وَوَعَدتُّكُمۡ فَأَخۡلَفۡتُكُمۡۖ وَمَا كَانَ لِيَ عَلَيۡكُم مِّن سُلۡطَٰنٍ إِلَّآ أَن دَعَوۡتُكُمۡ فَٱسۡتَجَبۡتُمۡ لِيۖ فَلَا تَلُومُونِي وَلُومُوٓاْ أَنفُسَكُمۖ مَّآ أَنَا۠ بِمُصۡرِخِكُمۡ وَمَآ أَنتُم بِمُصۡرِخِيَّ إِنِّي كَفَرۡتُ بِمَآ أَشۡرَكۡتُمُونِ مِن قَبۡلُۗ إِنَّ ٱلظَّٰلِمِينَ لَهُمۡ عَذَابٌ أَلِيمٞ
I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je istinsko obećanje dao, a ja sam vam obećavao i svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakvog dokaza nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije Njemu u obožavanju pridruživali. Zulumćare sigurno čeka bolna patnja." [Ibrāhīm, 22]
Šubhe i slijeđenje strasti su dva stuba svake zablude i svake fitne - ma u kojem vremenu ili obliku došli.
Šejtan dvojno napada na ovaj način i učenog i neukog, bogobojaznog i fasika, učača, a i pacijenta.
Jedina razlika u napadima jesu nijanse i taktike šejtanskog prilaska.
Svaka duša prirodno naginje nekim strastima - mnogo puta bez posebnog ili dubokog razmišljanja. Strastveni nagoni se kod čovjeka pojavljuju bez posebne filozofije - iako uvijek postoji logično objašnjenje. Allah nas je stvorio i dao nam strasti da ih zadovoljimo na halal način kako bi mogli činiti ibadet.
Strasti nisu zlo u osnovi već je zlo kada umjesto iskorištavanja strasti za život (upravljajući njima da bi ih iskoristio) kako bi tebi bile korisne - čovjek dozvoli sebi da njegove strasti upravljaju njime i vode ga pa on živi da ih zadovolji i čini djela u ime njih i radi njih.
أَرَءَیۡتَ مَنِ ٱتَّخَذَ إِلَـٰهَهُۥ هَوَىٰهُ أَفَأَنتَ تَكُونُ عَلَیۡهِ وَكِیلًا
"Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti zaštitnik onome koji je za svoga boga svoje hirove(strasti) uzeo?" [El-Furkan, 43]
Ukoliko čovjek ne koristi svoj razum da razmisli o dugotrajnim posljedicama svojih strasti - one će ga učiniti svojim robom.
Ti momenti trenutnog zadovoljavanja zaslijepe mnoge umove.
Šejtan ljudima nudi brze nagrade, a propast poslije - to je šejtanov put.
Rekao je Sa'di u svom tefsiru u vezi sa Allahovim riječima فِي قُلُوبِهِمْ مَرَض (u njihovim srcima je bolest) da je ono što se podrazumijeva pod bolešću bolest sumnje, šubuhata (tj. stvari koje liče na istinu, ali su laž u stvarnosti) i bolest nifaka.
Navodi da je to zato što je srce izloženo dvjema vrstama bolesti koje ga odvajaju od dobrote i ispravnosti – bolesti šubuhata i bolesti šahavata (niskih destruktivnih želja i strasti).
Dalje navodi da su primjeri od bolesti šubuhata kufr, nifak i novotarije.
Navodi da su primjeri bolesti šahavata razvrat i ljubav prema haramu ili naklonosti prema grijesima, neposlušnosti i nepokornosti u djelima i slično tome.
Mnogi oni koji slijede svoje strasti i šejtanske šubhe ne razmišljaju kako će određena ponašanja uticati na njihovu vjeru ili na njihov obraz - samo nek je duši udovoljeno. Ovo se dešava jer čovjek ne koristi svoj razum jer je opijen strastima.
Kako takav da se liječi od džina, a još ranije boluje od samoga sebe?
U isto vrijeme kada ga spopadnu stalna dvoumljenja i nejasnoće i mutno razmišljanje kao posljedica njegovih grijeha i izbjegavanja učenja svoje vjere (ili nekada još gore - okretanja od upute nakon saznanja) - ovo narušava njegov moral i karakter.
Šubhe nisu nužno zlo u osnovi jer svaki put uz rasvijetljivanje i odgovaranje na šubhe dolazi razvoj čovjekovog imana, a da ih nije bilo čovjek bi možda imao skrivena vjerovanja koja nije isčistio, a da je sa njima preselio - Dženneta možda nikada nebi vidio.
Mi smo proizvod našeg karaktera koji je spojen sa našom ideologijom.
⬇️4/6⬇️
Rukja Kurs
09 Aug, 07:47
⬇️
Čudiš li se tome da si svjedok kako šejtan šubhama i strastima trga mnoge ljude danas koji su u osnovi krenuli pravim putem, a zatim se otkotrljali u provalije zablude?
Čudimo se da neko može popustiti zbog šejtanovog pritiska i vlastitog zla (koje javno nužno ne ispoljava) pa završi gore nego kada skoro ništa znao nije?
Možda mi nikad ne bi rekli da će se tako desiti nekima, a možda i nekima od nas.
Allah nas najbolje zna i koga On ne sačuva i uputi, nema mu uputitelja.
Nekome su godinama i godinama kapi šubhi i kapi strasti tucali dušu pa se ona konačno nakon dugog vremena raspala u komade.
Slomila se.
Nekome su oluje šubhi i strasti pokosili dušu i preplavili srce u veoma kratkom roku.
Ova pojava se dešavala još za vrijeme Allahovog Poslanika ﷺ - a kamo li u ovom našem nenormalnom vaktu.
كَيۡفَ يَهۡدِي ٱللَّهُ قَوۡمٗا كَفَرُواْ بَعۡدَ إِيمَٰنِهِمۡ وَشَهِدُوٓاْ أَنَّ ٱلرَّسُولَ حَقّٞ وَجَآءَهُمُ ٱلۡبَيِّنَٰتُۚ وَٱللَّهُ لَا يَهۡدِي ٱلۡقَوۡمَ ٱلظَّٰلِمِينَ
Kako Allah da uputi na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istina, i Jasni dokazi su mu došli!? Allah neće uputiti na Pravi put narod koji zulum čini. [Āli-ʿImrān, 86]
Zamislimo stanje nekoga ko je bio s Poslanikom ﷺ a zatim se pomurtedio.
Šta im bi?
Šta se tu desilo osim da je uticaj šubhi i/ili strasti?
Pazimo ih se jer zbog njih su sprječeni mnogi prije nas od slijeđenja Poslanika ﷺ.
Koliko je onih koji su ostavili liječenje od sihra i džina jer su slomljeni? Zar su slomljeni zbog nečega drugog osim zbog posljedica šubhi i strasti?
Koliko je onih koji na sami pomisao i spomen rukje oholo bježe i negoduju uz poricanje - a nije davno bilo kada su iskreni bili pa ponizno tražili pomoć.
Koliko je onih koji su zbog zaprljavanja svoje duše slijedeći niske strasti i šejtanske šubhe doveli sebe do stanja gdje im oduzimanje vlastitog života izgleda kao najbolja opcija u životu jer su razočarani u život koji su sami upropastili i još su uz to srditi na Allaha?
Kako je moguće da ovi ljudi dođu u ova stanja, a Allah je rekao da je šejtanova spletka slaba? Zašto vidimo da je šejtanov uticaj tako jak? U čemu leži njegova snaga?
Šejtanova moć je samo u njegovom pozivu - zapamtimo ovo.
Jedini razlog što ima toliki uticaj na neke ljude jeste zbog toga što mu se odazovu. Šejtan ih nije prisilio ni na šta - to što se oni nekada tako osjećaju misleći da ih je život natjerao na određenu stvar ili ponašanje je sve dio šejtanovih došaptavanja sa kojima je otrovao osobu.
Tužno je kako nas šejtan na tako otvoren i jednostavan način zavede, a mi zakomplikujemo i zapetljamo kada se trebamo odbraniti.
Odbrana je jednostavna.
Ne slušaj i ne slijedi šejtana.
يَعِدُهُمۡ وَيُمَنِّيهِمۡۖ وَمَا يَعِدُهُمُ ٱلشَّيۡطَٰنُ إِلَّا غُرُورًا
"On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami. A ono što im šejtan obećava samo je obmana." [En-Nisāʾ, 120]
Šejtan obećava pristalicama svojim trenutne, brze nagrade, a Allah obećava odložene nagrade. Trenutne nagrade dolaze sa velikim posljedicama - šejtan ti nikada ne kaže šta ćeš njemu morati dati zauzvrat za oni par momenata užitka u haramu. Ovi užitci uništavaju dušu i ostavljaju ožiljke na srcu čovjeka čak i ako se pokaje.
Mi ovo sve znamo - šta nam je onda?
Čovjek koji ima i trun imana zbog grijeha koje čini ne može uživati u životu zbog uticaja i posljedica tih stanja.
Ne poznajem nikoga ko je popustio u vjeri, a da nije bio (prije ili kasnije) ponižen i osramoćen.
Niko se nikada nije prepustio šejtanovom pozivu, a da nije žalio zbog toga prije ili kasnije.
Ne poznajem nikoga ko je ustrajavao u vjeri, a da ga Allah nije (prije ili kasnije) visoko uzdigao.
Niko se nije odazvao Allahu, a da ga Allah nije najbolje primio - onako kako to samo Allah zna nekoga primiti.
Koliko je onih koji zbog harama koje su počinili ne mogu ni sebe u ogledalu pogledati više, a koliko je onih koji su osaburali na halalu pa im se nur na licima vidi dok mraka pokriva mnoga lica oko njih.
⬇️3/6⬇️
Čudiš li se tome da si svjedok kako šejtan šubhama i strastima trga mnoge ljude danas koji su u osnovi krenuli pravim putem, a zatim se otkotrljali u provalije zablude?
Čudimo se da neko može popustiti zbog šejtanovog pritiska i vlastitog zla (koje javno nužno ne ispoljava) pa završi gore nego kada skoro ništa znao nije?
Možda mi nikad ne bi rekli da će se tako desiti nekima, a možda i nekima od nas.
Allah nas najbolje zna i koga On ne sačuva i uputi, nema mu uputitelja.
Nekome su godinama i godinama kapi šubhi i kapi strasti tucali dušu pa se ona konačno nakon dugog vremena raspala u komade.
Slomila se.
Nekome su oluje šubhi i strasti pokosili dušu i preplavili srce u veoma kratkom roku.
Ova pojava se dešavala još za vrijeme Allahovog Poslanika ﷺ - a kamo li u ovom našem nenormalnom vaktu.
كَيۡفَ يَهۡدِي ٱللَّهُ قَوۡمٗا كَفَرُواْ بَعۡدَ إِيمَٰنِهِمۡ وَشَهِدُوٓاْ أَنَّ ٱلرَّسُولَ حَقّٞ وَجَآءَهُمُ ٱلۡبَيِّنَٰتُۚ وَٱللَّهُ لَا يَهۡدِي ٱلۡقَوۡمَ ٱلظَّٰلِمِينَ
Kako Allah da uputi na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istina, i Jasni dokazi su mu došli!? Allah neće uputiti na Pravi put narod koji zulum čini. [Āli-ʿImrān, 86]
Zamislimo stanje nekoga ko je bio s Poslanikom ﷺ a zatim se pomurtedio.
Šta im bi?
Šta se tu desilo osim da je uticaj šubhi i/ili strasti?
Pazimo ih se jer zbog njih su sprječeni mnogi prije nas od slijeđenja Poslanika ﷺ.
Koliko je onih koji su ostavili liječenje od sihra i džina jer su slomljeni? Zar su slomljeni zbog nečega drugog osim zbog posljedica šubhi i strasti?
Koliko je onih koji na sami pomisao i spomen rukje oholo bježe i negoduju uz poricanje - a nije davno bilo kada su iskreni bili pa ponizno tražili pomoć.
Koliko je onih koji su zbog zaprljavanja svoje duše slijedeći niske strasti i šejtanske šubhe doveli sebe do stanja gdje im oduzimanje vlastitog života izgleda kao najbolja opcija u životu jer su razočarani u život koji su sami upropastili i još su uz to srditi na Allaha?
Kako je moguće da ovi ljudi dođu u ova stanja, a Allah je rekao da je šejtanova spletka slaba? Zašto vidimo da je šejtanov uticaj tako jak? U čemu leži njegova snaga?
Šejtanova moć je samo u njegovom pozivu - zapamtimo ovo.
Jedini razlog što ima toliki uticaj na neke ljude jeste zbog toga što mu se odazovu. Šejtan ih nije prisilio ni na šta - to što se oni nekada tako osjećaju misleći da ih je život natjerao na određenu stvar ili ponašanje je sve dio šejtanovih došaptavanja sa kojima je otrovao osobu.
Tužno je kako nas šejtan na tako otvoren i jednostavan način zavede, a mi zakomplikujemo i zapetljamo kada se trebamo odbraniti.
Odbrana je jednostavna.
Ne slušaj i ne slijedi šejtana.
يَعِدُهُمۡ وَيُمَنِّيهِمۡۖ وَمَا يَعِدُهُمُ ٱلشَّيۡطَٰنُ إِلَّا غُرُورًا
"On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami. A ono što im šejtan obećava samo je obmana." [En-Nisāʾ, 120]
Šejtan obećava pristalicama svojim trenutne, brze nagrade, a Allah obećava odložene nagrade. Trenutne nagrade dolaze sa velikim posljedicama - šejtan ti nikada ne kaže šta ćeš njemu morati dati zauzvrat za oni par momenata užitka u haramu. Ovi užitci uništavaju dušu i ostavljaju ožiljke na srcu čovjeka čak i ako se pokaje.
Mi ovo sve znamo - šta nam je onda?
Čovjek koji ima i trun imana zbog grijeha koje čini ne može uživati u životu zbog uticaja i posljedica tih stanja.
Ne poznajem nikoga ko je popustio u vjeri, a da nije bio (prije ili kasnije) ponižen i osramoćen.
Niko se nikada nije prepustio šejtanovom pozivu, a da nije žalio zbog toga prije ili kasnije.
Ne poznajem nikoga ko je ustrajavao u vjeri, a da ga Allah nije (prije ili kasnije) visoko uzdigao.
Niko se nije odazvao Allahu, a da ga Allah nije najbolje primio - onako kako to samo Allah zna nekoga primiti.
Koliko je onih koji zbog harama koje su počinili ne mogu ni sebe u ogledalu pogledati više, a koliko je onih koji su osaburali na halalu pa im se nur na licima vidi dok mraka pokriva mnoga lica oko njih.
⬇️3/6⬇️
Rukja Kurs
09 Aug, 07:47
⬇️
Gore od naših kuća jesu tvrđave naših srca koje trebaju da budu kao stijena nad kojom se strasti i šubhe odbijaju, ali nekada vidimo da su srca ustvari izvori i strasti i šubhi zbog onoga što smo zaradili našim djelima jer smo se odazvali šejtanu kada nas je pozivao.
Dok smo bili oko Poslanika, ﷺ, kada je spominjao fitne rekao je:
"Kada vidite ljude da se među njima proširilo nepoštovanje ugovora i nepostojanje emaneta i kada budu ovako - pa je ispreplitao svoje prste - (tj.kada toliko budu pomiješani dobri i loši da ih je nemoguće rastaviti)" - rekao je Abdullah bin Amr: "Pa sam ustao prema njemu i pitao ga: 'Šta da činim tada?' - pa je rekao: "Drži se svoje kuće i čuvaj svoj jezik, radi po onome što znaš, a ostavi se onoga što negiraš (vidiš da je loše) i zabavi se o stvarima koje te se usko tiču, a ostavi se generalnih stvari." [Ebu Davud]
Koliko je nas danas koji mislimo da saburamo, a ustvari samo trpimo i topimo se.
Trpimo i duševno umiremo na rate dok primjer sabura oživjeli nismo kao da je pravi sabur nešto što postoji samo u objavi i predajama koje nerijetko preletimo.
Mnogi misle da saburaju u iskušenjima koja im dolaze od šejtana ili sihra, a ustvari samo trpe šejtane i od ljudi i od džina na štetu svog imanskog i mentalnog zdravlja.
Kako to?
Ibn Kajjim رحمه الله je dao svoj komentar na dio izjave od Seida Ibn Džubejra رضي الله عنه u svom djelu "Knjiga uputa za strpljive i zahvalne" pa kaže: "A riječi "strpljivost nije stamenost (trpljenje)" znače: strpljivost je sustezanje srca od ljutnje zbog onoga što je propisano i odvraćanje jezika od jadanja. Onaj ko je stamen (tj. ko vanjštinski trpi musibet), a srce mu je srdito na ono što mu je određeno, taj nije strpljiv."
Pogledajmo primjer beskućnika.
Nekada na ulici prolazimo kraj ljudi koji su neuredni i pričaju sami sa sobom ili su pijani ili u nadrogiranim stanjima. Ljudi koji spavaju na ulici na svakakvim temperaturama i u svakakvim uslovima.
Možda pomislimo - šta se desilo?
Šta je to što nekoga dovodi u ovo stanje?
Koliko puta ljudima padne na pamet kada ih vide u tim stanjima pa kažu "ma sigurno ima džine - vidi ga kakav je" ili "ma sigurno su sami krivi - nečim su to zaslužili".
Međutim koliko puta uopšte razmislimo o tome kako su ti ljudi prvobitno ovako završili i kako je to počelo?
Da li nas je briga?
Da li mislimo da su oni tako planirali ili zamišljali da će ovako završiti?
Uzmimo pouku.
Neki od ovi ljudi su obrazovani, neki od njih su bili ugledni ili su imali para - pa šta im se to desilo da dođu u ovakva stanja?
Šta se desilo ovim dušama koje su iz uređenog života prešli u neuređen, neki koji leže u svojoj mokraći ili izmetu i jedu hranu iz kontejnera?
Ti ljudi su u tim stanjima jer su slomljeni.
Nešto je slomilo tu osobu.
Nešto je puklo.
Pitajmo se - da li mi pucamo?
Da li smo napukli?
Da li smo mi slomljeni?
Niko nije imun.
Da li nas naša slomljenost udaljava ili približava Allahu - budimo oprezni.
Postoje ljudi koji se slome pa se pokvare, a postoje i ljudi koji su pokvareni pa se raspadaju dok ne puknu.
Postoje ljudi koji se tek sastave nakon što se dobro izlome, a postoje i ljudi koji su tek shvatili koliko su bili složeni nakon što su se raspali.
Možda mi nećemo baš ovako završiti - ali suština je da ta osoba nije završila tako osim zato što je pucala zatim napukla pa pukla pa se razbila pa je onda postala, ali i ostala slomljena.
Možda mi nismo fizički beskućnici - ali da li smo to duševno?
Koliko je ljudi danas koji ne žele biti ni u svojoj koži i da je moguće davno bi sami sebe napustili.
Sami sebe bi bojkotovali.
Sami sa sobom bi se posvađali.
Samoga sebe bi se odrekli.
Koliko je onih koji zbog slomljenosti prepuste svoja tijela i živote šejtanima?
Koliko je onih koji zbog svoje slomljenosti prestanu sa terapijama i rukjom?
Koliko je onih koji ne samo da su zbog slomljenosti izgubili zdravlje već i svoj iman.
Koliko je onih koji su se zbog svoje slomljenosti pomurtedili i ostavili i vjeru i liječenje i sve?
Čudiš li se tome?
⬇️2/6⬇️
Gore od naših kuća jesu tvrđave naših srca koje trebaju da budu kao stijena nad kojom se strasti i šubhe odbijaju, ali nekada vidimo da su srca ustvari izvori i strasti i šubhi zbog onoga što smo zaradili našim djelima jer smo se odazvali šejtanu kada nas je pozivao.
Dok smo bili oko Poslanika, ﷺ, kada je spominjao fitne rekao je:
"Kada vidite ljude da se među njima proširilo nepoštovanje ugovora i nepostojanje emaneta i kada budu ovako - pa je ispreplitao svoje prste - (tj.kada toliko budu pomiješani dobri i loši da ih je nemoguće rastaviti)" - rekao je Abdullah bin Amr: "Pa sam ustao prema njemu i pitao ga: 'Šta da činim tada?' - pa je rekao: "Drži se svoje kuće i čuvaj svoj jezik, radi po onome što znaš, a ostavi se onoga što negiraš (vidiš da je loše) i zabavi se o stvarima koje te se usko tiču, a ostavi se generalnih stvari." [Ebu Davud]
Koliko je nas danas koji mislimo da saburamo, a ustvari samo trpimo i topimo se.
Trpimo i duševno umiremo na rate dok primjer sabura oživjeli nismo kao da je pravi sabur nešto što postoji samo u objavi i predajama koje nerijetko preletimo.
Mnogi misle da saburaju u iskušenjima koja im dolaze od šejtana ili sihra, a ustvari samo trpe šejtane i od ljudi i od džina na štetu svog imanskog i mentalnog zdravlja.
Kako to?
Ibn Kajjim رحمه الله je dao svoj komentar na dio izjave od Seida Ibn Džubejra رضي الله عنه u svom djelu "Knjiga uputa za strpljive i zahvalne" pa kaže: "A riječi "strpljivost nije stamenost (trpljenje)" znače: strpljivost je sustezanje srca od ljutnje zbog onoga što je propisano i odvraćanje jezika od jadanja. Onaj ko je stamen (tj. ko vanjštinski trpi musibet), a srce mu je srdito na ono što mu je određeno, taj nije strpljiv."
Pogledajmo primjer beskućnika.
Nekada na ulici prolazimo kraj ljudi koji su neuredni i pričaju sami sa sobom ili su pijani ili u nadrogiranim stanjima. Ljudi koji spavaju na ulici na svakakvim temperaturama i u svakakvim uslovima.
Možda pomislimo - šta se desilo?
Šta je to što nekoga dovodi u ovo stanje?
Koliko puta ljudima padne na pamet kada ih vide u tim stanjima pa kažu "ma sigurno ima džine - vidi ga kakav je" ili "ma sigurno su sami krivi - nečim su to zaslužili".
Međutim koliko puta uopšte razmislimo o tome kako su ti ljudi prvobitno ovako završili i kako je to počelo?
Da li nas je briga?
Da li mislimo da su oni tako planirali ili zamišljali da će ovako završiti?
Uzmimo pouku.
Neki od ovi ljudi su obrazovani, neki od njih su bili ugledni ili su imali para - pa šta im se to desilo da dođu u ovakva stanja?
Šta se desilo ovim dušama koje su iz uređenog života prešli u neuređen, neki koji leže u svojoj mokraći ili izmetu i jedu hranu iz kontejnera?
Ti ljudi su u tim stanjima jer su slomljeni.
Nešto je slomilo tu osobu.
Nešto je puklo.
Pitajmo se - da li mi pucamo?
Da li smo napukli?
Da li smo mi slomljeni?
Niko nije imun.
Da li nas naša slomljenost udaljava ili približava Allahu - budimo oprezni.
Postoje ljudi koji se slome pa se pokvare, a postoje i ljudi koji su pokvareni pa se raspadaju dok ne puknu.
Postoje ljudi koji se tek sastave nakon što se dobro izlome, a postoje i ljudi koji su tek shvatili koliko su bili složeni nakon što su se raspali.
Možda mi nećemo baš ovako završiti - ali suština je da ta osoba nije završila tako osim zato što je pucala zatim napukla pa pukla pa se razbila pa je onda postala, ali i ostala slomljena.
Možda mi nismo fizički beskućnici - ali da li smo to duševno?
Koliko je ljudi danas koji ne žele biti ni u svojoj koži i da je moguće davno bi sami sebe napustili.
Sami sebe bi bojkotovali.
Sami sa sobom bi se posvađali.
Samoga sebe bi se odrekli.
Koliko je onih koji zbog slomljenosti prepuste svoja tijela i živote šejtanima?
Koliko je onih koji zbog svoje slomljenosti prestanu sa terapijama i rukjom?
Koliko je onih koji ne samo da su zbog slomljenosti izgubili zdravlje već i svoj iman.
Koliko je onih koji su se zbog svoje slomljenosti pomurtedili i ostavili i vjeru i liječenje i sve?
Čudiš li se tome?
⬇️2/6⬇️
Rukja Kurs
09 Aug, 07:47
Dvojno liječenje za dvojno oboljenje
Kako vrijeme prolazi i kako se Sudnji dan približava svjedoci smo mnogim promjenama.
Što se stvari više mijenjaju - u istoj mjeri ustvari ostaju iste.
Kako iste?
Mnogi izazovi današnjice su ista iskušenja koja su prolazili oni prije nas - samo u obliku svojstveno za njihovo vrijeme i za njihove generacije i područja.
Koliko god se okvirno mijenjale stvari i vremena - ipak one suštinski ostaju iste.
Neko to prepozna na vrijeme, a nekome se tek poslože kockice kada prođu vjetrovi fitne i kada valovi iskušenja momentalno nestanu.
Šejtani napadaju čovjeka koristeći uglavnom samo dva fronta - sve ostalo se grana i vraća na samo dva korijena.
Ko bude uspješan u odbrani kada šejtani navale na njega iz ta dva ugla - Allah ga je uveliko sačuvao.
Korjen svakog zla se vraća samo na dvije osnove - šubuhati (sumnje i nejasnoće) i šahavati (strasti).
To su dva šejtanova fronta na kojima pažljivo bdije i sa kojih prilazi i napada.
Čovjek isto tako ima dvije posebne tvrđave sa kojima se treba braniti - njegovo srce i njegova kuća (ili okruženje ili lični prostor gdje pronalazi utočište).
Neke ljude slome vesvese nakon što ih šejtan izmuči raznim bolovima, traumama i manipulacijama od stvari koje im se dešavaju vani, ali i mnogima u vlastitoj kući.
Ove pojave se istovremeno oslikavaju unutar samog čovjeka tako što direktno utiču na njegovo srce.
Živimo u vremenu gdje nam nekada ništa ne preostaje nego da pobjegnemo u prirodu ili da ne izlazimo iz kuće da bi se sačuvali zla ili možda da sačuvamo druge i našeg zla.
Ukbe b. 'Amir, رضي الله عنه, upitao je Allahovog Poslanika, ﷺ :
"U čemu je spas, Allahov Poslaniče?"- pa je rekao: "Čuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuća bude dovoljna i plači nad svojim grijehom." [Tirmizi]
Problem je što je zbog interneta i telefona nama svijet ušao u kuću pa mnogima suštinskog utočišta u kući i nema osim ako se baš potrude.
Danas nije potrebno da čovjek izađe iz kuće pa da bude pogođen šubhama ili izložen raspaljivačima strasti - to može postići sjedeći sam ispred ekrana u svojoj kući. Ni čuvanje jezika mnogima nije ono što je nekada bilo zbog zauzetih prstiju koji se rijetko skidaju sa tastature. Ni plakanje nad grijesima nije ono što je bilo jer su ljudi makar priznavali i brojali svoje grijehe a nama bi danas ponestalo suza da oplakujemo i ono malo oko čega smo svjesni - ono malo oko čega nismo nemarni.
Da smo iskreni - malo bi se smijali a mnogo bi brisali oči.
Ako čovjek u svojoj kući nema utočišta od šejtanluka koji je van zidova njegove kuće moramo se pitati kakav je to islam koji praktikujemo u svojim kućama, a žalimo se na slabost imana i gafleta koji je opahnuo i najbolje među nama. Ljudski i džinski šejtani nisu krivi što ne uspostavljamo ono što će nas spasiti.
Pitajmo se da li smo mi ustvari duševni beskućnici dok nam tijela fizički borave u kućama - i to, u najbolju ruku, samo ponekad?
Šta je svrha kuće koja treba da nam bude tvrđava od šejtana i šejtanluka, a ne ispunjava svoju svrhu?
Čuli smo za hadis koji se bilježi kod Muslima gdje stoji da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
„Nemojte svoje domove činiti grobljima, zaista šejtan bježi od doma u kome se uči sura El-Bekare.“ [Muslim]
Učimo u kućama suru el-Bekaru, ali su nam one i dalje tijesne kao kaburovi?
Kako je moguće da šejtan i dalje igra kolo oko nas kao da je naš trud kao puhanje u vjetar?
Zašto imamo ovakav doživljaj?
Zato što je ruševina koju mnogi od nas nazivamo srce najdraže mjesto gdje šejtan voli da zaigra pa je lakše svaliti sve na kuću.
Zar je mjesto mrtvom čovjeku mrtvoga srca igdje osim u kaburu?
Koliko li je ljudi danas koji su srcem već legli u kabur, a tijela im spuštena u njega nisu?
Kuću možeš promjeniti, ali srce tvoje ne mrda nikud.
Iz srca ne možeš preseliti - ali renovirati ga možeš.
⬇️1/6⬇️
Kako vrijeme prolazi i kako se Sudnji dan približava svjedoci smo mnogim promjenama.
Što se stvari više mijenjaju - u istoj mjeri ustvari ostaju iste.
Kako iste?
Mnogi izazovi današnjice su ista iskušenja koja su prolazili oni prije nas - samo u obliku svojstveno za njihovo vrijeme i za njihove generacije i područja.
Koliko god se okvirno mijenjale stvari i vremena - ipak one suštinski ostaju iste.
Neko to prepozna na vrijeme, a nekome se tek poslože kockice kada prođu vjetrovi fitne i kada valovi iskušenja momentalno nestanu.
Šejtani napadaju čovjeka koristeći uglavnom samo dva fronta - sve ostalo se grana i vraća na samo dva korijena.
Ko bude uspješan u odbrani kada šejtani navale na njega iz ta dva ugla - Allah ga je uveliko sačuvao.
Korjen svakog zla se vraća samo na dvije osnove - šubuhati (sumnje i nejasnoće) i šahavati (strasti).
To su dva šejtanova fronta na kojima pažljivo bdije i sa kojih prilazi i napada.
Čovjek isto tako ima dvije posebne tvrđave sa kojima se treba braniti - njegovo srce i njegova kuća (ili okruženje ili lični prostor gdje pronalazi utočište).
Neke ljude slome vesvese nakon što ih šejtan izmuči raznim bolovima, traumama i manipulacijama od stvari koje im se dešavaju vani, ali i mnogima u vlastitoj kući.
Ove pojave se istovremeno oslikavaju unutar samog čovjeka tako što direktno utiču na njegovo srce.
Živimo u vremenu gdje nam nekada ništa ne preostaje nego da pobjegnemo u prirodu ili da ne izlazimo iz kuće da bi se sačuvali zla ili možda da sačuvamo druge i našeg zla.
Ukbe b. 'Amir, رضي الله عنه, upitao je Allahovog Poslanika, ﷺ :
"U čemu je spas, Allahov Poslaniče?"- pa je rekao: "Čuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuća bude dovoljna i plači nad svojim grijehom." [Tirmizi]
Problem je što je zbog interneta i telefona nama svijet ušao u kuću pa mnogima suštinskog utočišta u kući i nema osim ako se baš potrude.
Danas nije potrebno da čovjek izađe iz kuće pa da bude pogođen šubhama ili izložen raspaljivačima strasti - to može postići sjedeći sam ispred ekrana u svojoj kući. Ni čuvanje jezika mnogima nije ono što je nekada bilo zbog zauzetih prstiju koji se rijetko skidaju sa tastature. Ni plakanje nad grijesima nije ono što je bilo jer su ljudi makar priznavali i brojali svoje grijehe a nama bi danas ponestalo suza da oplakujemo i ono malo oko čega smo svjesni - ono malo oko čega nismo nemarni.
Da smo iskreni - malo bi se smijali a mnogo bi brisali oči.
Ako čovjek u svojoj kući nema utočišta od šejtanluka koji je van zidova njegove kuće moramo se pitati kakav je to islam koji praktikujemo u svojim kućama, a žalimo se na slabost imana i gafleta koji je opahnuo i najbolje među nama. Ljudski i džinski šejtani nisu krivi što ne uspostavljamo ono što će nas spasiti.
Pitajmo se da li smo mi ustvari duševni beskućnici dok nam tijela fizički borave u kućama - i to, u najbolju ruku, samo ponekad?
Šta je svrha kuće koja treba da nam bude tvrđava od šejtana i šejtanluka, a ne ispunjava svoju svrhu?
Čuli smo za hadis koji se bilježi kod Muslima gdje stoji da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
„Nemojte svoje domove činiti grobljima, zaista šejtan bježi od doma u kome se uči sura El-Bekare.“ [Muslim]
Učimo u kućama suru el-Bekaru, ali su nam one i dalje tijesne kao kaburovi?
Kako je moguće da šejtan i dalje igra kolo oko nas kao da je naš trud kao puhanje u vjetar?
Zašto imamo ovakav doživljaj?
Zato što je ruševina koju mnogi od nas nazivamo srce najdraže mjesto gdje šejtan voli da zaigra pa je lakše svaliti sve na kuću.
Zar je mjesto mrtvom čovjeku mrtvoga srca igdje osim u kaburu?
Koliko li je ljudi danas koji su srcem već legli u kabur, a tijela im spuštena u njega nisu?
Kuću možeš promjeniti, ali srce tvoje ne mrda nikud.
Iz srca ne možeš preseliti - ali renovirati ga možeš.
⬇️1/6⬇️
Rukja Kurs
07 Aug, 19:35
Pričat će se da u tom i tom mjestu ima jedan povjerljiv čovjek. Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak i pametan‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice.' Živio sam u vremenu kada nisam obraćao pažnju s kim ću trgovati: ako je bio musliman, njegova vjera će ga meni vratiti, a ako je bio kršćanin ili židov vratit će ga meni njegov brižnik. A danas bih samo s rijetkim ljudima trgovao."
[Muttefekun alejh]
Objašnjenje:
Ovaj hadis nam objašnjava da će povjerenje biti odstranjeno iz srca postepeno. Kada nestane prvi dio na srcu ostane taman trag, koji je suprotan boji koja je bila prije njega. A kada se ukloni još neki dio, postane kao žulj, a to je već veći trag koji se ne može ukloniti osim nakon dužeg perioda. Ova tama je veća od one prethodne. Potom je uporedio nestanak tog svjetla, nakon što je bilo u srcu, sa kamenčićem koji čovjek zakotrlja po nozi, i on ostavi trag, pa kada kamenčić ukloni, ostanu tačkice kao tragovi, čak je i uzeo kamenčić i zakotrljao ga po nozi kako bi što bolje i jasnije objasnio. "Ljudi će osvanuti", tj. nakon tog sna u kome je podignuto povjerenje. "...i trgovat će međusobno, ali skoro niko od njih neće ni približno ispunjavati svoje obaveze, a kamoli da ih stvarno ispuni. Pričat će se...", zbog rasprostranjenosti ove pošasti među ljudima, "...da u tom i tom mjestu ima jedan povjerljiv čovjek. Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak i pametan‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice", a da ne govorimo o povjerenju koje je dio imana. "Živio sam u vremenu kada nisam obraćao pažnju s kim ću trgovati", odnosno nije me interesiralo s kim trgujem, jer sam znao da povjerenje nije nestalo i da ljudi drže do riječi i izvršavaju svoja obećanja. I trgovao sam s ljudima a da se nisam raspitivao o njihovom stanju, jer sam imao povjerenja u njih i u njihova obećanja. Huzejfe je na kraju rekao da naposlijetku trguje samo s nekim ljudima, koje poznaje i kojima vjeruje, utoliko jer je nestalo povjerenja. Rekao je el-Kermani: "Iako u vrlo maloj mjeri, nestanak povjerenja počeo se pojavljivati za života Allahovog Poslanika, ﷺ."
Dobro pazi na osjetljivi emanet koji ti je povjerenjen u pogledu nekoga drugog i stvari koje se tiču njihovih života. Pazi na ove stvari - pogotovo po pitanju dvije najbitnije stvari u životu. Ne dozvoli da ti se neko igra s njima i ne dozvoli sebi da se poigravaš nekome u pogledu toga.
Koje dvije stvari?
Tvoja vjera i tvoje zdravlje.
Dobro pazi kome poklanjaš svoje povjerenje u pogledu svoje vjere i svoga zdravlja - bez obzira učio ti ili bilo učeno nad tobom.
2/2 ✅
- Anes M.
t.me/rukjakurs
[Muttefekun alejh]
Objašnjenje:
Ovaj hadis nam objašnjava da će povjerenje biti odstranjeno iz srca postepeno. Kada nestane prvi dio na srcu ostane taman trag, koji je suprotan boji koja je bila prije njega. A kada se ukloni još neki dio, postane kao žulj, a to je već veći trag koji se ne može ukloniti osim nakon dužeg perioda. Ova tama je veća od one prethodne. Potom je uporedio nestanak tog svjetla, nakon što je bilo u srcu, sa kamenčićem koji čovjek zakotrlja po nozi, i on ostavi trag, pa kada kamenčić ukloni, ostanu tačkice kao tragovi, čak je i uzeo kamenčić i zakotrljao ga po nozi kako bi što bolje i jasnije objasnio. "Ljudi će osvanuti", tj. nakon tog sna u kome je podignuto povjerenje. "...i trgovat će međusobno, ali skoro niko od njih neće ni približno ispunjavati svoje obaveze, a kamoli da ih stvarno ispuni. Pričat će se...", zbog rasprostranjenosti ove pošasti među ljudima, "...da u tom i tom mjestu ima jedan povjerljiv čovjek. Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak i pametan‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice", a da ne govorimo o povjerenju koje je dio imana. "Živio sam u vremenu kada nisam obraćao pažnju s kim ću trgovati", odnosno nije me interesiralo s kim trgujem, jer sam znao da povjerenje nije nestalo i da ljudi drže do riječi i izvršavaju svoja obećanja. I trgovao sam s ljudima a da se nisam raspitivao o njihovom stanju, jer sam imao povjerenja u njih i u njihova obećanja. Huzejfe je na kraju rekao da naposlijetku trguje samo s nekim ljudima, koje poznaje i kojima vjeruje, utoliko jer je nestalo povjerenja. Rekao je el-Kermani: "Iako u vrlo maloj mjeri, nestanak povjerenja počeo se pojavljivati za života Allahovog Poslanika, ﷺ."
Dobro pazi na osjetljivi emanet koji ti je povjerenjen u pogledu nekoga drugog i stvari koje se tiču njihovih života. Pazi na ove stvari - pogotovo po pitanju dvije najbitnije stvari u životu. Ne dozvoli da ti se neko igra s njima i ne dozvoli sebi da se poigravaš nekome u pogledu toga.
Koje dvije stvari?
Tvoja vjera i tvoje zdravlje.
Dobro pazi kome poklanjaš svoje povjerenje u pogledu svoje vjere i svoga zdravlja - bez obzira učio ti ili bilo učeno nad tobom.
2/2 ✅
- Anes M.
t.me/rukjakurs
1,120
subscribers
31
photos
28
videos
